Yahoo je nedavno objavio uvodnik koji poziva na ukidanje američke himne Star Spangled Banner (Barjak iskićen zvijezdama). Prema raznim aktivistima, aktualna nacionalna himna je duboko problematična. Problem nije toliko sama pjesma ili njezine riječi, već lik koji ju je napisao. Francis Scott Key, koji ju je skladao nakon što je vidio kako britanski ratni brodovi bombardiraju Fort McHenry u Baltimoreu, bio je robovlasnik i rasist.
Key je također rođen prije 250 godina, u vrijeme kad su prema današnjim standardnima praktički svi bili rasisti, a relativno mali broj ljudi je općenito imao ozbiljnih problema s ropstvom. Ali trebao je biti pametniji i ne roditi se u 18. stoljeću. U stvarnosti, to je onaj pravi zločin koji su počinile mnoge povijesne ličnosti koje rulja u današnje vrijeme posthumno otkazuje. Sve one bile su rođene u doba kada su ljudi bili manje rasno prosvijetljeni nego smo mi to danas. To je, očigledno, njihova krivica. Oni su za svoje rođenje trebali izabrati moralnije stoljeće.
Postaje još gore. Ne samo da žele odbaciti Star Spangled Banner, već je također upućen prijedlog da se ona zamijeni s najgorom pjesmom ikad napisanom. Aktivist Kevin Powell zagovara implementaciju pjesme “Imagine” Johna Lennona kao našu novu himnu. Powell objašnjava da je “Imagine” “najljepša, ujedinjujuća pjesma svih ljudi, svih pozadina koju biste mogli imati”.
Pjesma od svega toga nije ništa. Ujedinjujuća? Ona zagovara ukidanje religije i zemalja. To je teško ujedinjujuća poruka za one koji su religiozni i koji vole našu zemlju. Lijepa? Čita se kao pjesma koju bi osnovnoškolac mogao naškrabati na list bilježnice i predati je svom učitelju engleskog jezika kao zadaću iz kreativnog pisanja. Razmotrite ove stihove:
Zamisli da nema vlasništva,
pitam se da li možeš
Da nema potrebe za pohlepom i glađu
Bratstvo među ljudima
Zamisli da svi ljudi
dijele čitav svijet
Možeš reći da sam sanjar
Ali ja nisam jedini
Nadam se da ćeš nam se jednog dana pridružiti
I da će svijet biti kao jedan..
Zaboravite činjenicu da s linijom “Bratstvo među ljudima” citira Karla Marxa — uostalom, čitava pjesma je u suštini jedna dugačka parafraza Karla Marxa — stvarni je problem to što je isprazna, lažno-duboka glupost. Stihovi su jednostavno dugačak niz klišeja, plitkoumnosti i komunističkih mokrih snova izmiješani s izjavama očiglednog. Da, bilo bi lijepo kad ne bi bilo gladi. Da, dijeljenje je dobro. Dijeliti znači brinuti, kako me naučila moja učiteljica u dječjem vrtiću. Ali posao kantautora ili pjesnika jest komunicirati te vrste ideja na način koji je interesantniji i ganutljiviji od njihovog pukog iznošenja.
Mogao bih ovog istog trenutka dodati stihove, onako odmah iz glave, i moji bi dodaci bili barem jednako dobri kao i doprinos Johna Lennona. Evo:
Zamisli da se događaju samo dobre stvari
I stvarno dobre stvari
Bez loših stvari, bez tužnih stvari
I bez ludih stvari
Zamisli da su svi sretni
I da su stvarno ljubazni
Da nitko nije super zao
I da nema tučnjava
Morate priznati da je moja vizija svijeta privlačna. I prenio sam je sa svom elokvencijom Johna Lennona. Ali nitko od nas se ne može ni približiti Francisu Scottu Keyu, čija oda zastavi i zemlji još uvijek prkosi vremenu. Zapravo, najbolji stihovi Keya ne nalaze se u djelu koji pjevamo prije utakmica. Moj osobni favorit je druga strofa:
Na obali, slabo vidljivo kroz duboku maglu,
Tamo gdje neprijateljev oholi gost u strašnoj tišini odmara,
Što to povjetarac, iznad visokih strmina,
Dok na mahove puše, pola skriva, pola otkriva?
Sad privlači sjaj prvog jutarnjeg snopa,
Odražavajući se u punoj slavi sad sjaji u potoku:
Ovaj barjak iskićen zvijezdama, o dugo neka vijori
Iznad zemlje slobodnih i doma hrabrih
Ili kako bi John Lennon iskomunicirao isti osjećaj:
Gle, to je zastava
Lijepa je
Sviđa mi se
Mislim da preferiram Francisa Scotta Keya. On zasigurno nije bio savršen čovjek, ali je barem znao kako napisati pjesmu.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
