Black Lives Matter (BLM) osnovao je 2013. godine trojac samoprozvanih marksističkih revolucionara. U nastojanju da bijelim Amerikancima izazovu osjećaj “nelagode zbog institucionalnog rasizma” i “strukturalnog ugnjetavanja” koje navodno “sprječava toliko mnogo [crnih ljudi] od ostvarivanja svojih snova”, BLM tvrdi da crnci koji žive pod američkim “sustavom bijele supremacije” predstavljaju rutinske mete “izvansudskih ubojstva … policije i osvetnika”. Ta je tvrdnja postala dogma milijunima američkih ljevičara koji poput papagaja poslušno ponavljaju govorne točke BLM-a. Ostatak ovog članka posvećen je pružanju čvrstih podataka koji razotkrivaju BLM-ov svjetonazor kao ništa više od hrpetine zlonamjernih laži.
Razotkrivanje BLM-ove tvrdnje o policijskoj uporabi sile
Veliko izvješće Ureda za pravosudnu statistiku (BJS) iz 2001. godine pregledalo je incidente u kojima je policija u Sjedinjenim Državama koristila smrtonosnu silu za ubijanje osumnjičenih kriminalaca između 1976. i 1998. godine. Tijekom tog 23-godišnjeg razdoblja, 42% posto svih osumnjičenih koje je ubila policija bili su crnci — brojka koja se savršeno podudarala s postotkom nasilnih zločina koje su Afroamerikanci počinili u tom istom razdoblju. To je izuzetno značajno jer bismo očekivali da će u policijskim snagama, neopterećenim sustavnim rasizmom, policajci pucati na osumnjičene različitih rasnih ili etničkih pozadina prema stopi koja je vrlo slična njihovoj umiješanosti u one vrste teških zločina koji će najvjerojatnije izazvati uporabu sile od strane policije. I doista, upravo to pokazuju i dokazi.
Isto izvješće BJS-a pronašlo je da je kod gotovo dvije trećine svih opravdanih policijskih ubojstava tijekom 1976.-98., rasa policajaca i osumnjičenih bila ista. Kad su bijeli ili latinoamerički policajci ubili osumnjičenog, on je uglavnom (63% vremena) također bio bijelac ili Latinoamerikanac. A kad je crni policajac ubio osumnjičenog, taj osumnjičeni je uglavnom bio crnac (81% vremena).
Izvješće BJS-a također je pregledalo stopu po kojoj su policajci ubijali osumnjičene drugih rasnih ili etničkih pripadnosti. Godine 1998., stopa “crni-policajac-ubija-crnog-prijestupnika” iznosila je 32 na 100.000 crnih policajaca, više nego dvostruko više od stope po kojoj su bijeli ili latinoamerički policajci ubili crne prijestupnike (14 na 100.000). Te iste godine, stopa po kojoj su bijeli i latinoamerički policajci ubijali bijele ili latinoameričke prijestupnike (28 na 100.000) bila je mnogo viša od stope “crni-policajac-ubija-bijelog-ili-latinoameričkog-prijestupnika”, koja je iznosila 11 na 100.000.
Godine 1999., kriminolozi Geoffrey Alpert i Roger Dunham još su jednom potvrdili da postoji veća vjerojatnost da će policajci koristiti silu protiv osumnjičenih iz vlastite rasne skupine, nego protiv osumnjičenih iz drugih rasnih skupina.
Istraživanje BJS-a iz 2011. godine, koje je obuhvatilo razdoblje od 2003. do 2009. godine, nadalje baca svjetlo na pitanje policijske uporabe sile protiv ljudi različitog rasnog ili etničkog podrijetla. Od svih osumnjičenih za koje se zna da je ubila policija tijekom tog 7-godišnjeg razdoblja, 41,7% su bili bijeli, 31,7% crni, a 20,3% su bili Latinoamerikanci. Također je vrijedno napomenuti da su tijekom razdoblja 2003.-2009. godine — kad su crnci sačinjavali 31,7% svih osumnjičenih koje je ubila policija — crnci sačinjavali 38,5% svih uhićenja za nasilne zločine, što su one vrste zločina koje će najvjerojatnije izazvati potencijalno smrtonosne sukobe s policijom. Te brojke na bilo koji način ne upućuju na nedostatak suzdržanosti policije u njihovim postupcima prema crnim osumnjičenicima. Naprotiv, one snažno sugeriraju upravo suprotno. [1]
Godine 2015., istraživanje Ministarstva pravosuđa policije u Philadelphiji otkrilo je da kod crnih policajaca postoji 67 posto veća vjerojatnost da će pogrešno ustrijeliti nenaoružanog crnog osumnjičenika nego kod njihovih bijelih kolega, dok je kod policajaca latinoameričkog podrijetla 145 posto vjerojatnije da će učiniti isto. Te iste godine, istraživanje profesora kriminologije newyorške policije Grega Ridgewaya pronašlo je da kod crnih policajaca postoji 3,3 puta veća vjerojatnost da će pucati iz svog oružja tijekom rada nego kod njihovih bijelih kolega. Toliko o ideji bijelih policajaca nervoznih prstiju.
U bilo kojoj godini, samo 0,6 posto crnaca prijavilo je fizičku silu bilo kakve vrste — uključujući umjerene akcije poput guranja i hvatanja — koje je protiv njih koristila policija. Za bijele muškarce ta brojka iznosi otprilike 0,2 posto. Iako su obje brojke beskonačno male, kritičari policije brzo su se požalili da je brojka za crnce tri puta veća od one bijelaca. Ali kao što je istaknuo National Review, tu nejednakost u potpunosti objašnjava činjenica da “crni muškarci počinjavaju nasilne zločine po mnogo višoj stopi od bijelih muškaraca”, o čemu svjedoče i podaci iz godišnjeg Nacionalnog pregleda žrtava kriminala.
Dostupni podaci govore da je u bilo kojoj godini podjednako povrijeđeno samo 0,08 posto crnih i bijelih muškaraca. Ova brojka uključuje povrede nastale kao rezultat policijskih akcija koje su legalno opravdane, a često i nužne, kako bi se spriječilo kriminalno ponašanje.
U radnom dokumentu iz 2018. godine pod naslovom “Empirijska analiza rasnih razlika u uporabi sile policije”, harvardski ekonomist Roland Fryer, inače Afroamerikanac, izvijestio je da kod policajaca u Houstonu postoji gotovo 24 posto manja vjerojatnost da će ustrijeliti crnog osumnjičenika nego bijelog osumnjičenika. U jednoj drugoj analizi policijskih pucnjava u tri grada u Teksasu, šest okruga na Floridi i gradu Los Angelesu, Fryer je pronašao da: (a) policajci imaju 47 posto manju vjerojatnost da će pucati iz oružja, a da prethodno nisu napadnuti, ako je osumnjičeni crnac nego u slučaju bijelog osumnjičenika; (b) crni i bijeli pojedinci koje ustrijeli policija imaju jednaku vjerojatnost da su bili naoružani u vrijeme pucnjave; (c) kod crnih policajaca je postojala veća vjerojatnost da će ustrijeliti nenaoružane bijelce nego kod bijelih policajaca. Nema nikakvih dokaza anti-crnog rasizma u bilo kojem od ovih nalaza, iako se za neke čini kako sugeriraju anti-bijelu pristranost.
Istraživanje iz 2019. godine koje je objavljeno u Zborniku Nacionalne akademije znanosti pokazuje da za bijele policajce ne postoji veća vjerojatnost da će ustrijeliti crne civile od crnih ili latinoameričkih policajaca. “Zapravo”, piše suradnica Instituta Manhattan Heather Mac Donald, istraživanje je “pronašlo da ako postoji bilo kakva pristranost u policijskim pucnjavama nakon što se uzmu u obzir stope kriminala, to je protiv bijelih civila.” Specifično, dodaje Mac Donald, autori istraživanja sastavili su bazu podataka o 917 smrtonosnih pucnjava u koje je bila uključena policija 2015. godine i pronašli da su 55 posto žrtava bili bijelci, 27 posto crnci, a 19 posto Latinoamerikanci.
Svake godine, bez iznimke, broj bijelaca koje u SAD-u ubije ustrijeli i ubije policija daleko nadmašuje broj crnaca i Latinoamerikanaca koji dožive istu sudbinu. Na primjer, godine 2017. policajci su na dužnosti ubili 457 bijelaca, 223 crnaca i 179 Latinoamerikanaca. U 2018. godini, te brojke su iznosile 399 bijelaca, 209 crnaca i 148 Latinoamerikanaca. A 2019. godine, ukupan broj je iznosio 370 bijelaca, 235 crnaca i 158 Latinoamerikanaca. U ovim brojkama nema nikakvih nagovještaja o bilo kakvom anti-crnom rasizmu.
Kad uspoređujemo crne stope nasilnog zločina i stopu po kojoj policajci ustrijele i ubiju crnce, otkrivamo da su crnci zastupljeni među tim žrtvama pucnjava po značajno nižim stopama nego što bismo to očekivali ako uzmemo u obzir njihovih stopu kriminala. Na primjer, 2017. godine crnci su sačinjavali samo 23,6% svih ljudi koje je ubila policija, iako su sačinjavali 37,5% svih uhićenih za nasilne zločine. Sljedeće godine, crnci su sačinjavali 26,3% onih koje je usmrtila policija, iako su bili uhićeni za 37,4% nasilnih zločina.
Prema Heather Mac Donald: “Stopa po glavi stanovnika policajaca koji su krivično ubijeni je 45 puta veća od stope po kojoj policajci ubijaju nenaoružane crne muškarce. A šanse policajca da će ga ubiti crni napadač je 18,5 puta veća od šanse da nenaoružanog crnca ubije policajac.”
Razotkrivanje BLM-ovih tvrdnji o međurasnom zločinu protiv crnaca
Godine 2012. i 2013., crnci su u SAD-u godišnje u prosjeku počinili 560.600 nasilnih zločina (isključujući ubojstva) protiv bijelaca, dok su bijelci godišnje u prosjeku počinili 99,403 nasilnih zločina protiv crnaca. Drugim riječima, crnci su bili napadači u oko 85 posto svih nasilnih zločina koji uključuju crnce i bijelce, dok su bijelci bili napadači u 15 posto slučajeva. [2]
Kad su bijeli prijestupnici počinili zločine nasilja (isključujući ubojstva) nad bijelcima ili crncima 2012.-13., bijele žrtve su bile mete u 95,8 posto vremena, dok za crne žrtve ta brojka iznosi 4,1 posto vremena. Za usporedbu, kad su crni prijestupnici počinili zločine nasilja nad bijelcima ili crncima 2012.-13., oni su ciljali na bijele žrtve u vrtoglavih 48,5 posto slučajeva, dok su crnci bili žrtve u 51,4 posto slučajeva. [3] Ako u jednadžbu uzmemo u obzir relativne veličine bijele i crne američke populacije, pronalazimo da je, statistički, bilo koja crna osoba 2012.-13. godine imala 27 puta veću vjerojatnost da će napasti bijelca, nego obrnuto.
U posljednjih nekoliko godina, neproporcionalna rasprostranjenost crnih-na-bijele zločina samo se pogoršala. Prema Uredu za pravosudnu statistiku, godine 2018. bilo je 593.598 međurasnih nasilnih viktimizacija (isključujući ubojstvo) između crnaca i bijelaca u SAD-u. Crnci su počinili 537.204 tih međurasnih kaznenih djela ili 90,4 posto, dok su bijelci počinili 53.394 njih ili 9,5 posto.
Kad su bijeli prijestupnici u 2018. godini počinili zločine nasilja nad bijelcima ili crncima, oni su ciljali bijele žrtve u 97,3 posto vremena, a na crne žrtve u 2,6 posto vremena. Za usporedbu, kad su crni prijestupnici te iste godine počinili zločine nasilja nad bijelcima ili crncima, oni su ciljali na bijele žrtve u 58 posto vremena, a crne žrtve u 42 posto vremena. [4]
City Journal izvješćuje da su, prema podacima Ministarstva pravosuđa, crnci 2018. godine bili prezastupljeni među počiniteljima kaznenih djela koja su klasificirana kao “zločini iz mržnje” ogromnih 50 posto — dok su bijelci bili podzastupljeni s 24 posto.
Gore predstavljene činjenice mogu nas dovesti samo do jednog zaključka: BLM-ova tvrdnja da su Afroamerikanci rutinski mete “izvansudskih ubojstva … policije i osvetnika” predstavlja monstruoznu laž. Svrha ove laži je da Amerikanci svih rasa preziru svoju vlastitu zemlju u svrhu promicanja želje razaranja tradicija nacije kako bi se na njezinim ruševinama uzdigla nova marksistička utopija.
BILJEŠKE
[1] The annual violent-crime arrest statistics for 2003-2009, broken down by race, can be found here: 2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2008, and 2009.
[2] Bureau of Justice Statistics, National Crime Victimization Survey, 2012-13, Special Tabulation, Table 10.
[3] Ibid.
[4] Bureau of Justice Statistics, Criminal Victimization, 2018, Table 14.
