Konfederacija predstavlja izgovor za neke od današnjih nereda, uništavanje imovine i grubo neinformirane izjave. Među ovo potonje spada svjedočenje pred Odborom za oružane snage Zastupničkog doma predsjednika Združenog glavnog stožera generala Marka Mileyja u korist preimenovanja vojnih baza koje nose konfederacijska imena. Rekao je: “Konfederacija, američki Građanski rat je vođen i to je bio čin pobune. To je u to vrijeme bio čin izdaje protiv Unije, protiv američke zastave, protiv američkog Ustava.”
Postoji nekoliko činjenica u vezi našeg utemeljenja koje bi trebalo istaknuti. Započnimo od početka, naime od američkog Rata za neovisnost (1775.-1783.), rata između Velike Britanije i njezinih 13 kolonija, koje su proglasile neovisnost u srpnju 1776. godine. Mirovni sporazum kojim je okončan rat poznat je kao Pariški sporazum koji su potpisali Benjamin Franklin, John Adams, John Jay i Henry Laurens te britanski povjerenik Richard Oswald 3. rujna 1783. godine. U članku I. Sporazuma utvrđeno je da “New Hampshire, zaljev Massachusetts, Rhode Island i plantaže Providencea, Connecticut, New, York, New Jersey, Pennsylvania, Delaware, Maryland, Virginia, Sjeverna Karolina, Južna Karolina i Georgia budu slobodne suverene i neovisne države.”
Delegati iz tih država sastali su se u Philadelphiji 1787. godine kako bi osnovali uniju. Tijekom konvencije u Philadelphiji, iznesen je prijedlog da se saveznoj vladi dozvoli suzbijanje države koja se odcjepljuje. To je odbacio James Madison, otac Ustava. Zapisnik iz te rasprave parafrazirao je njegovo mišljenje: “Unija država koja sadrži takav sastojak [bi] osigurala svoje vlastito uništenje. Korištenje sile protiv države više bi nalikovalo objavi rata nego kao zadavanje kazne i napadnuta stranka bi vjerojatno to smatrala poništenjem svih prethodnih sporazuma kojima bi mogla biti vezana.”
Tijekom rasprava o ratifikaciji, delegati iz Virginije su rekli: “Ovlaštenja koja su Ustavom data od naroda Sjedinjenih Država mogu se uzeti natrag kad god one budu radile na njihovu štetu ili ih ugnjetavale.” Ratifikacijski dokumenti New Yorka i Rhode Islanda izrazili su slične osjećaje: naime, imali su pravo razriješiti svoj odnos sa Sjedinjenim Državama. Ratifikacija Ustava nije na bilo koji način bila sigurna. Države su se bojale savezne uzurpacije njihovih vlasti. Kad bi postojala odredba za suzbijanje države koja se odcjepljuje, Ustav nikad ne bi bio ratificiran. Glasovi za ratifikaciju bili su tijesni, s Virginijom, New Yorkom i Massachusettsom koji su glasali u njezinu korist uz vrlo malu prednost. Rhode Island ga je isprva odbio u narodnom referendumu i naposljetku ipak glasao za ratificiranje — glasovima 34 za, 32 protiv.
Većina Amerikanaca ne zna da je prvi secesionistički pokret započeo u Novoj Engleskoj. Mnogi stanovnici Nove Engleske bili su bijesni zbog kupnje Louisiane 1803. godine predsjednika Thomasa Jeffersona, koju su smatrali neustavnim činom. Timothy Pickering iz Massachusettsa, koji je bio ministar rata i državni tajnik Georgea Washingtona, vodio je taj pokret. Rekao je: “Istočne države moraju i raspustit će uniju te formirati zasebnu vladu.” Drugi istaknuti Amerikanci, poput Johna Adamsa, Elbridgea Gerryja, Fishera Amesa, Josiaha Quincyja III. i Josepha Storyja podržavali su njegov poziv na secesiju. Iako je secesionistički pokret Nove Engleske bio snažan, nije uspio dobiti podršku na Hartfordskoj konvenciji 1814.-15.
Čak i u predvečerje Rata 1861. godine, unionistički političari doživljavali su secesiju kao državno pravo. Zastupnik Jacob M. Kunkel iz Marylanda je rekao: “Svaki pokušaj očuvanja unije silom između država ove Konfederacije bio bi nepraktičan i destruktivan za republikansku slobodu.” New York Tribune (5. veljače, 1860.): “Ako su tiranije i despotizam opravdali Revoluciju 1776. godine, onda ne vidimo zašto to ne bi opravdalo odcjepljenje pet milijuna Južnjaka od Savezne unije 1861. godine.” Detroit Free Press (19. veljače, 1861. godine): “Pokušaj podčinjavanja odcijepljenih država, čak i kad bi bio uspješan, ne može proizvesti ništa drugo nego zlo — zlo neublaženo u karakteru i užasno u razmjerima.” New York Times (21. ožujak, 1861. godine): “Postoji rastući osjećaj diljem Sjevera u korist puštanja Zaljevskih država.”
Konfederacijski generali borili su se za neovisnost od Unije jednako kao što se George Washington borio za neovisnost od Velike Britanije. Oni koji označavaju Roberta E. Leeja i ostale konfederacijske generale izdajicama, također mogu označiti Georgea Washingtona istim nazivom. Kralj Velike Britanije George III. i britanski parlament bi se složili s tim.
Walter E. Williams je američki ekonomist, komentator i akademik. Profesor je ekonomije na Sveučilištu George Mason, kao i kolumnist i autor poznat po svojim klasično liberalnim i libertarijansko konzervativnim pogledima.
