Bilo je to prilično kasno u noći; Iako se ne sjećam točnog vremena. Gledala sam nekakve nasumične videozapise kad je zazvonio telefon. “Nemoj izlaziti iz kuće. Ostani gdje jesi”, upozorio me prijatelj koji je zvao iz Delhija.
“Što se dogodilo?”, pitao sam.
“Tvoj grad gori.”
“Što?”, pitala sam u nevjerici.
Bangalore je mirno mjesto. Njegovo stanovništvo sačinjavaju obrazovani, civilizirani ljudi bijelih ovratnika. Neredi nisu uobičajeni u ovom gradu IT parkova. Upalila sam televizor. Da. Grad je doista bio zahvaćen plamenom. Luda rulja sad je stigla u Bangalore.
***
New York Times i Wall Street Journal, sa svojim lažnim narativima o mojoj zemlji, uvjerili su svijet da smo živi pakao za “manjine” — muslimane koji predstavljaju drugu najveću religijsku denominaciju u ovoj zemlji. Daleko od istine, ove priče nisu ništa drugo do orkestriranog pokušaja oslikavanja muslimanskog stanovništva kao krotkog, sirotog i bezopasnog segmenta našeg društva. Izvješćivanje neprestano sakriva zvjerstva koja počinjavaju muslimani i objavljuje pretjerane verzije manjih incidenata u koje su uključene muslimanske “žrtve” — jednako kao što to rade mediji diljem svijeta.
***
U utorak, 11. kolovoza, u onome što se čini unaprijed planiranim napadom, rulja od 1.000 muslimanskih muškaraca, skandirajući islamske povike ‘Nara-e-Taqbeer’ i ‘Allah-hu-Akbar’, spustila se niz ulice u blizini područja DJ Halli i policijske stanice KG Halli. Nasilna rulja bila je naoružana željeznim šipkama, palicama, benzinskim bombama i ostalim oštrim predmetima.
Navodilo se da je hinduski dalit (Hindusi niže kaste – op. a.) dječak napisao uvredljivi post o proroku Muhamedu; to je bio uzrok naknadnog ludila. Rulja poludjela od bijesa upala je u rezidenciju lokalnog Člana Zakonodavne skupštine (MLA). Odvojena skupina naoružanih muslimana nastavila je s napadima na sjedište lokalne policije. Zaključali su kapiju s vanjske strane i bacali kamenje, oštetili parkirana vozila i potom zapalili policijsku postaju. Nisu poštedjeli ni lokalne bankomate, kao ni javnu ili privatnu imovinu.
Vlasnici trgovina su zastrašeni spustili rebrenice i pobjegli glavom bez obzira. Kuća MLA bila je zapaljena. Ispostavilo se da je hinduski dalit dječak koji je objavio uvredljivi post na Facebooku bio nećak MLA. Pobuna je odnijela dva života, a najmanje šezdeset službenika policije teško je ozlijeđeno. Situacija se mogla staviti pod kontrolu tek nakon nametanja članka 144 diljem područja zahvaćenog neredima. Za one neinformirane, nametanje Članka 144 je poput pozivanja policijskog sata u Indiji.
Sutradan su medijske kuće — one liberalne, ljevičarske — prikrile ozbiljnost nereda i nasilja i branile rulju koja je izazvala krvoproliće na ulicama ovog velikog grada. Za uvijek-sekularne indijske medije, glavni krivac bio je hinduski dječak koji je objavio uvredljivi post i pokrenuo nemire.
Istina koju su mediji nastojali zataškati od ljudi bila je ta da nije bilo uvredljivog posta hinduskog dalit dječaka protiv proroka Muhameda. Zapravo, izvorna objava na Facebooku sadržavala je pejorativni prikaz hinduske božice bogatstva i blagostanja, Lakšmi. U tom postu, muslimanski je muškarac objavio gnjusne slike hinduskog božanstva s preklapajućim slikama indijskog premijera Narende Modija, prikazujući ih oboje u neumjesnim položajima. Post je popraćen s uvredljivim i vulgarnim stihovima.
Niti jedan hinduski muškarac ili žena nije izašao na ulice, tražiti krv tog muslimanskog muškarca ili uništavati javnu imovinu ili ubiti druge. Hinduski dalit dječak, u znak odmazde zbog opscenih slika hinduske božice s premijerom Modijem, iznio je primjedbe u vezi proroka Muhameda. Ostalo je povijest.
Rulja od nekoliko tisuća ljudi okupila se u roku od nekoliko minuta, usprkos činjenice da se zemlja nalazi u polu-zatvorenom stanju. Muslimanski muškarci i dječaci otišli su na društvene medije kako bi organizirali ove nerede. Facebook obično dozvoljava prodorne pozive u svrhu usmjeravanja i mobiliziranja rulje za nadolazeće nerede na svojoj platformi. A opet, ako na Facebooku iz frustracije upotrijebim F-riječ, objava bude označena, a ja dobivam zabranu na 48 sati.
Hinduski dalit dječak je uhićen. A mi Hindusi nismo iznenađeni. Mi u našoj zemlji slijedimo ovu vrstu sekularizma već više od 70 godina. Da, izgrednici su također uhićeni. Ne čitava bezbrojna naoružana rulja; samo nekolicina među njima.
No, je li uhićenje nekih 150 izgrednika obeshrabrilo radikale? Već sljedećeg dana, muslimanski politički lider Shahzeb Rizvi raspisao je nagradu u iznosu od 51 lakh rupija (1 lakh rupija = 100.000 rupija) na glavu hinduskog dalit dječaka zbog njegovog bogohulnog čina. Gomile muslimanskih muškaraca nagrnule su na ulice tražeći obezglavljenje dječaka — i sve to u sekularnoj demokraciji.
Zapadnjaci su zasigurno pročitali o “netoleranciji” o kojoj naši ljevičarski mediji nastavljaju bljuvati. Vjerujte mi kad vam kažem da, usred sveg ovog kaosa, istina glasi da je izvorni uvredljivi post objavio muslimanski muškarac obeščastivši hinduističku božicu. Nije bilo ni naznake digitalnog gnjeva od strane Hindusa, a kamoli planiranih napada ili raspisivanja nagrada na glavu.
Ovo nije prva Charlie Hebdo situacija s kojom se Indija morala suočiti. U listopadu 2018. godine, Kamlesh Tiwari, hinduistički vođa, ubijen je usred bijela dana zato što je izgovorio nešto što je prema islamističkom kodu ponašanja bogohulno.
Godine 2017., muslimanske skupine držale su grad Bashirhat u Zapadnom Bengalu kao taoca nakon što je hinduski maloljetnik objavio post u vezi islamskog proroka i Kaabe. Policijska vozila su zapaljena, a policijske postaje izgorjele nakon što je na ulice izašla rulja od 5.000 radikala.
Terorizirajuće rulje ne čekaju samo uvredljive postove o njihovom proroku; visoko zapaljiva, ova nasilna rulja može se zapaliti kao reakcija na bilo koji događaj ili incident koji uzburka njihove krhke osjećaje.
Dana 11. lipnja 2019. godine, sedamdesetogodišnji muslimanski pacijent podlegao je svojoj normalnoj staračkoj bolesti na Medicinskom fakultetu i bolnici Nil Ratan Sircar smještenoj u Kalkuti, Zapadnom Bengalu. Unutar nekoliko minuta, kamioni ispunjeni bijesnim muslimanskim muškarcima stigli su pred kapiju Medicinskog fakulteta. Rođak mrtvog pacijenta organizirao je divljanje, a Facebook je odigrao ključnu ulogu u njegovom sastavljanju. Rulja je nasrnula na medicinsko osoblje, bacajući kamenje i šipke na njih. Policija je stajala poput tihih promatrača s rukama koje je vezala njihova trenutačna državna vlada koja povlađuje manjinama. Liječnici su morali pozvati na 7-dnevni štrajk diljem države, što je bacilo medicinsku mašineriju Zapadnog Bengala na koljena.
Popis planiranog i izvršenog nasilja privilegirane manjine u Indiji je beskonačan. Političke stranke ih ne diraju; mediji ih ne kritiziraju. Celebrityji, koji se bogate zahvaljujući hinduskoj publici, projiciraju ove radikalizirane gomile kao jadne odbačene djelove društva s kojima većinski režim konstantno loše postupa. Snimljeni su filmovi koji su glorificirali terorizam ovih ljudi; napisane su knjige u kojima su zamijenjeni identiteti žrtava i počinitelja. Obijesni antisocijalni elementi prikazuju se kao nevina djeca siromašnih školskih učitelja dok odabrani novinari međunarodne reputacije pišu tekstove kako bi prikrili njihove zločine. Globalna publika, s ograničenim pristupom stvarnosti na terenu, apsorbira litanije zabluda kao istinu.
