U pitanjima rase i drugih društvenih fenomena, postoji tendencija vjerovanja da je ono što danas vidimo uvijek bilo. Za crne ljude, društveno-ekonomski napredak koji je postignut tijekom mog životnog vijeka, koji je započeo 1936. godine, premašio je bilo čije najluđe snove. Godine 1936., većina je crnih ljudi živjela u brutalnom materijalnom siromaštvu i rasnoj diskriminaciji. Takvo siromaštvo i diskriminacija danas gotovo da i ne postoji. Vladini podaci, koje je prikupio Robert Rector iz Fondacije Heritage, pokazuje da “prosječna američka obitelj… koju je Ured za popis stanovništva identificirao siromašnom, živi u klimatiziranoj kući ili stanu s centralnim grijanjem… Posjeduje automobil ili kamionet. (Doista, 43 posto siromašnih obitelji posjeduje dva ili više automobila.)” Kućanstvo “ima barem jedan širokozaslonski televizor priključen na kabelsku, satelitsku ili streaming uslugu, kompjuter ili tablet s vezom na internet i pametni telefon. (Otprilike 82 posto siromašnih obitelji posjeduje jedan ili više pametnih telefona). Povrh toga, crnci danas imaju ista ustavna jamstva kao i svi drugi, što ne znači da je uklonjen svaki trag rasne diskriminacije.
Siromaštvo koje imamo danas je duhovno siromaštvo. Duhovno siromaštvo je odsutnost onoga što je tradicionalno bilo poznato kao razne ljudske vrline. Većina tog duhovnog siromaštva rezultat je javnih i privatnih politika koje nagrađuju inferiornost i neodgovornost. Glavna među politikama koje nagrađuju inferiornost i neodgovornost je socijalna država. Kad neki ljudi znaju da mogu izvanbračnu djecu, napustiti školovanje i odbijati zaposlenje s vrlo malo posljedica i društvenih sankcija, ne treba se iznenaditi kad primijetimo da je takvo ponašanje u porastu. Postotak današnjih izvanbračnih rođenja među crncima iznosi više od 70%, ali 1930-ih godina ta je brojka iznosila samo 11%. Tijekom tog istog razdoblja, izvanbračna rođenja među bijelcima iznosila su samo 3%; Danas je to više od 30%. Moderno je i politički korektno okrivljavati rasnu diskriminaciju za današnje crno siromaštvo od 21%. To je glupost. Zašto? Stopa siromaštva među crnim muž-žena obiteljima jednoznamenkasta je već više od dva desetljeća. Može li itko iznijeti dokaze da rasisti diskriminiraju crne obitelji kojima su na čelu žene, ali ne i crne obitelji s oba supružnika?
Za većinu ljudi, obrazovanje je jedna od glavnih stepenica koje vode iz siromaštva i mnogim je crnim ljudima bilo odskočna daska. Danas je gotovo nemoguće dobiti pristojno obrazovanje u mnogim javnim školama velikih gradova u kojima su nasilje, nered, nepoštivanje i napadi na učitelje postali rutina. Ovakva vrsta drskog i nasilnog ponašanja koje se primjećuje u mnogim školama s većinski crnim učenicima je u potpunosti nova. Neki su sugerirali da su takvi poremećaji dio crne kulture, ali to je uvredljiva laž. Crni ljudi mogu biti zahvalni što dvostruki standardi i javne i privatne politike koje nagrađuju inferiornost i neodgovornost nisu bili naširoko prihvaćeni tijekom 20-ih, 30-ih, 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća. Inače ne bi postojala vrsta intelektualne izvrsnosti i duhovne hrabrosti koja je stvorila najuspješniji svjetski pokret za građanska prava.
Mnogi bijelci su posramljeni, rastuženi i ispunjeni osjećajem krivnje zbog naše povijesti ropstva, Jim Crow zakona i grube rasne diskriminacije. Oni misle da pravda i kompenzacija za tu ružnu povijest znači smatrati svoje crne kolege odgovornima po standardima i ponašanju koje nikad ne bi prihvatili od bijelaca. Takvo je ponašanje relativno novog vijeka. Probajte upoznati crne ljude u njihovih 70-im godinama ili čak one starije, čak i liberalne političare poput Charlesa Rangela (90 godina) i zastupnica Eddie Bernice Johnson (85), Alcee Hastings (83) i Maxine Waters (82). Pitajte ih bi li njihovi roditelji tolerirali njihovo napadanje i vrijeđanje učitelja ili bilo koje druge odrasle osobe. Kladim se da njihovi roditelji i drugi roditelji tog doba ne bi prihvatili krajnje neučtivo ponašanje koje danas vidimo među mnogim crnim mladićima koji koriste nepristojan jezik i rasne epitete jedni protiv drugih. Ti stariji crnci će vam reći, kad bi se ponašali tako, osjetili bi ozbiljnu bol u svojim stražnjim dijelovima. Ako crnci prošlosti ne bi prihvatili takvo autodestruktivno ponašanje, zašto bi ga prihvatili današnji crnci?
Crni ljudi napravili su ogromne dobitke tijekom godina koje su dolazile kao rezultat napornog rada, odricanja i ozbiljnog pristupa životu. Ponovno stjecanje tih vrlina može pružiti rješenja za mnoge današnje probleme.
Walter E. Williams je američki ekonomist, komentator i akademik. Profesor je ekonomije na Sveučilištu George Mason, kao i kolumnist i autor poznat po svojim klasično liberalnim i libertarijansko konzervativnim pogledima.