Krajnje ljevičarska web stranica mržnje Raw Story iskoristila je priliku da na 19. godišnjicu džihadističkog terorističkog napada 11. rujna 2001. godine, u kojem je život izgubilo gotovo 3.000 ljudi, zagovara tvrdnju da u današnje vrijeme glavna prijetnja s kojom se suočava nacija ne dolazi od džihadista, već od — pogodili ste — “krajnje desnih bijelih supremacista koji vole Trumpa”. Jednako predvidljivo koliko je i apsurdno.
Članak Raw Story, koji je napisao Alex Henderson i prenio još luđi AlterNet, tvrdi da “iako su teroristički napadi 9/11 naglasili opasni fanatizam krajnje desnih islamističkih skupina, bezbrojni republikanci i pristaše predsjednika Donalda Trumpa ignorirali su ili umanjili još jednu terorističku prijetnju krajnje desnice — bijelu supremaciju i bijeli nacionalizam — a ta je prijetnja živa i zdrava u Trumpovoj eri.”
Hendersonova babaroga jednako je predvidljiva kao i njegove predrasude: “Antiislamski ekstremisti poput Roberta Spencera iz Jihad Watch i njegove saveznice Pamele Geller, željeli bi da vjerujemo kako terorističke prijetnje koje predstavljaju bijeli supremacisti i bijeli nacionalisti i terorističke prijetnje koje predstavljaju islamističke skupine nisu usporedive na bilo koji način. Ali treba samo pogledati povijest bijelog supremacističkog terorizma kako bismo shvatili koliko je ta tvrdnja ignorantska.”
“Ekstremist” je pažljivo odabrana riječ. Tijekom Obamine administracije, to je postao omiljeni eufemizam obavještajne zajednice za islamske džihadiste. Oklevetavši Pamelu Geller i mene istom oznakom, Henderson u osnovi govori da smo ona i ja teroristi — naličje islamskih džihadista, “krajnje desni” teroristi koji dokazuju da postoje “ekstremisti” u svim vjerama i da problem “ekstremizma” nije limitiran samo na islam.
Ovo nije samo kleveta, budući da ni Pamela Geller ni ja nismo nikada zagovarali, opravdavali, odobravali ili pljeskali bilo kakvom nasilju, već na naša leđa postavlja veliku metu za bilo koga tko se odluči djelovati protiv “ekstremističke” prijetnje i čini nas ranjivima za baniranje od strane giganta društvenih medija (što se, naravno, već događa) u njihovim naporima za suzbijanje “ekstremizma”.
No, još je gore što će ova Hendersonova tvrdnja, ako se u nju povjeruje, navesti ljude da odbace stvarnu prijetnju u korist fantazije, prijetnje toliko sićušne, ali neizmjerno preuveličane u političke svrhe. Bijelih supremacista nema u dovoljnom broju, stoga ih Alex Henderson i njegove kohorte moraju izmisliti.
Trenutak razmatranja pokazuje koliko je zapravo apsurdna ideja da postoji “krajnje desničarska” prijetnja koja uvelike nadmašuje džihadističku prijetnju. Uostalom, samo pogledajte što prokleti bijeli supremacisti rade u Nigeriji i Pakistanu. Sjetite se bitangi s MAGA kapama koji rade nerede u Švedskoj zbog Trumpovih karikatura i Trumpovih “zgrabite ih za —–” bandi koje neobuzdano haraju u Britaniji, kao i bijelih supremacističkih migranata koji su odgovorni za masivni val kriminala u Europi.
Naravno, ne postoje takvi ljudi, ali islamski džihadisti i supremacisti rade sve to i još više. A osim što je smiješna, Hendersonova tvrdnja čak nije ni originalna. Zastupnica Ilhan Omar (D-Minn.) je u intervjuu 2018. godine potaknula vatru “bijelog supremacističkog terora” kad je tvrdila da bi se “naša zemlja (ne Somalija) trebala više bojati bijelih muškaraca diljem naše zemlje, jer su zapravo oni ti koji uzrokuju najviše smrti unutar ove zemlje”. Omar je također ponudila spremno rješenje: “Profilirati, nadzirati i donositi politike u svrhu borbe protiv radikalizacije bijelih ljudi.”
Kao što sam istaknuo još u studenom 2018. godine, kad je neustrašivi novinar CNN-a Don Lemon iznio istu tvrdnju, ona je potekla iz studije Ureda za vladinu odgovornost (GAO) od travnja 2017. godine, koja je izbrojila 106 ubijenih ljudi u 62 napada “krajnje desnih nasilnih ekstremista”, u usporedbi sa 119 ubijenih osoba u 23 napada “radikalnih islamskih nasilnih ekstremista”.
Tako je: 61 napad “krajnje desnih nasilnih ekstremista”, za razliku od samo 23 napada “radikalnih islamskih nasilnih ekstremista”. Nešto veći broj ljudi ubijen je u džihadskim napadima, ali bilo je toliko više “krajnje desnih” napada da to definitivno potvrđuje kako Amerika ima mnogo veći problem s “krajnjom desnicom” nego s džihadistima. Zar ne?
Ne. Jedan veliki problem istraživanja Ureda za vladinu odgovornost iskače na stranici 6. njezinog izvješća, gdje vidite da brojanje smrtnih slučajeva koje su počinili “ekstremisti krajnje desnice” i “radikalni islamski ekstremisti” započinje 12. rujna 2011. godine. Zašto je odabran baš taj datum? Zašto ne započeti istraživanje s početkom godine ili s početkom ovog stoljeća?
Odgovor je jasan: kad bi se GAO vratio još jedan dan unatrag, broj Amerikanaca koje su ubili islamski džihadisti bio bi nekoliko tisuća veći od onih koje su ubili “ekstremisti krajnje desnice”. GAO je očigledno započeo svoje istraživanje 12. rujna 2001. godine kako bi manipulirao rezultatima, preuveličao terorističku prijetnju “krajnje desnice” i minimizirao onu islamskih džihadista. Ova je “studija” provedena kako bi opravdala unaprijed utvrđeni zaključak, a ne istinski nepristrana potraga za istinom.
Štoviše, studija ne uzima u obzir neuspjele zavjere. Na web stranici Jihad Watch svakodnevno pratim džihadističke aktivnosti u Sjedinjenim Državama i diljem svijeta od listopada 2003. godine. Tijekom tog gotovo šesnaestogodišnjeg razdoblja, objavio sam na stotine izvješća o neuspjelim džihadističkim zavjerama unutar ove zemlje. U njima nitko nije ubijen ili ozlijeđen i na tome možemo biti zahvalni. Ali da su te zavjere uspjele, bilo bi stotine, ako ne i tisuće više žrtava islamske džihadističke aktivnosti.
Te se neuspjele zavjere brzo zaboravljaju. Ali ne bi se smjele, osobito kad se uzme u obzir koja je prijetnja veća za Amerikance. Također bi trebalo imati na umu da ne postoji ni približno jednaki broj osujećenih zavjera “krajnje desnih nasilnih ekstremista”. Većina Amerikanaca nema pojma koliko odlučno džihadisti nastavljaju pokušavati provesti masovna ubojstva unutar Sjedinjenih Država.
Još gore, GAO studija ne uzima u obzir činjenicu da postoji globalna mreža islamskih džihadista. Oni se nalaze na svim naseljenim kontinentima. Velike džihadske organizacije poput al-Qaede i Islamske države u više su navrata pozivale muslimane na ubijanje Amerikanaca.
Za usporedbu, ne postoji globalna mreža “desničarskog ekstremizma” i oni ne pozivaju na neselektivno ubojstvo američkih civila.
Koliko god sveprisutna ova propaganda bila, ustrajna ponavljanja Velikih laži ne čini ih istinitima — čak i kad ih ponavlja ona svetačka žrtva Ilhan Omar i njezine poslušne marionete establišmentskih medija poput Alexa Hendersona iz AlterNeta.
