Prije četiri stotine godina, vjerski disidenti koje poznajemo kao Puritance počeli su pristizati u Novu Englesku. Baš kao što je New York Times odlučio sudjelovati u revizionističkoj povijesti sa svojim “Projektom 1619.”, USA Today je prošli tjedan pokušao isto s Danom zahvalnosti.
U svom revizionističkom štivu američke povijesti, ono što progresivni reedukatori naše povijesti umanjuju jest veliko čudo koje je uneseno u Novi svijet u Novu Englesku nakon brutalne zime 1620. na 1621. godinu.
William Bradford, drugi guverner Kolonije Plymouth, napisao je svoju povijest razdoblja pod nazivom “O plantaži Plymouth”. Bradford je tvrdio da puritanci namjeravaju podijeliti “evanđelje Kristovog kraljevstva” s ljudima koji su prebivali u Americi.
Puritanci su došli u namjeri da osnuju svoju novu koloniju po uzoru na ranu crkvu. Djela apostolska 2:44-45 zabilježila su o ranoj crkvi: “I svi, koji su vjerovali, bili su zajedno, i imali su sve zajedno. Prodavali bi svoje imanje i dobro, i dijelili svima, kako bi koji trebao.” Puritanci su, na temelju zahtjeva investitora u Engleskoj, organizirali svoju zajednicu po istoj liniji. Ključna razlika je bila u tome što je rana crkva to učinila dobrovoljno, a puritanci će upotrijebiti svoju kolonijalnu vladu kako bi to primijenili. Imovina, stanovanje, stoka i sve ostalo bit će zajednički podijeljeno.
Nakon što su brodom Mayflower stigli u studenom 1620. godine, polovica brodske populacije umrla je u roku od nekoliko mjeseci. Do 1623. godine, u gotovo beznadežnoj situaciji, Bradford je utvrdio da ih je njihov aranžman komunalnog života iznevjerio. Puritanci su naučili da su neki radili više od drugih, a svi su znali da će sve biti jednako raspodijeljeno.
Bradford je dokumentirao odluku o napuštanju komunalnog života u korist privatnog vlasništva. Napisao je: “Na kraju, nakon mnogo rasprave o stvarima, Guverner (uz savjete najglavnijeg među njima) je odlučio da bi svaki čovjek trebao zasaditi kukuruz za sebe i u tom se pogledu uzdati u sebe; u svim ostalim stvarima ići će uobičajeno kao i prije. I tako je svakoj obitelji dodijeljena parcela zemlje, proporcionalno njihovom broju.”
Uspostavljanje privatnog vlasništva kako bi se svaka obitelj brinula za sebe pružilo je poticaj ne samo za samopoboljšanje, već i za procvat zajednice. Oni s viškom mogli su trgovati s onima čiji rad nije bio toliko uspješan. Naposljetku su se u koloniji podijelilo čak i stanovanje i životinje na farmi te izvuklo iz “općeg dobra”, kao što je Bradford opisao njihov komunalni aranžman.
Pružajući svakoj obitelji zemlju i kukuruz, iz koje je ta obitelj potom mogla uzgajati hranu, žeti i ponovno saditi, Kolonija Plymouth je rasla i napredovala. Eksperiment te vjerske kolonije nakon njihovog prvog Dana zahvalnosti pomogao je utrti put onome što se obično naziva “Puritanskom (protestantskom) radnom etikom” . Osoba može vlastitim napornim radom i inicijativom sama zarađivati za život.
Danas, ovdje u 21. stoljeću, čini se da su neki zaboravili tu lekciju, a drugi je namjeravaju izbrisati iz povijesnih knjiga. Socijalizam je najnovija moda kod nekih, a čak više njih je odlučilo da bi vlada trebala birati pobjednike i gubitnike u našem društvu. Preživljavanje puritanaca trebalo bi nas podučiti bolje.
Privatno vlasništvo, trgovina i slobodno poduzetništvo su dobre stvari. Što se zemlje više udaljavaju od njih, to imaju lošiji učinak. Čak i Kina, pokušavajući sačuvati komunizam, dopušta svojim građanima prihvaćanje slobodnog poduzetništva, iako ne i privatno vlasništvo. Naš sustav privatnog vlasništva daje nam prednosti, uključujući poduzetnički duh.
Nažalost, na dvostranačkoj osnovi u Washingtonu, naši regulatori i zakonodavci sve više podržavaju sustave koji nisu pošteni ili na razini. David ne može ubiti Golijata, jer porezni zakon i regulatorna struktura pogoduje i subvencionira Golijata, istodobno povećavajući konkurentne troškove Davidu. Trebali bismo biti zahvalni na mnogim blagoslovima koje imamo u ovoj zemlji i trebali bismo se, u smislu politike, sjetiti puritanaca i ponovno se posvetiti idealima napornog rada i privatnog vlasništva kako bi svim Amerikancima dozvolili pristup američkom snu.
Erick Erickson je američki konzervativni bloger i radio voditelj.
