Uništavanje slobode govora u Americi danas provode ljevičarski establišment koji dominira političkom scenom, divovi društvenih medija, establišmentski mediji, obrazovni sustav — zapravo, gotovo svi. Ljevica koristi nemire na Kapitolu 6. siječnja kao svoj trenutak paljenja Reichstaga kako bi kriminalizirala, ušutkala i u potpunosti uništila ne samo predsjednika Trumpa, već sve Amerikance koji se usuđuju suprotstaviti njihovom zlokobnom budnom totalitarizmu. Pritom ljevičari otkrivaju, bez obzira na svu svoju retoriku o tome kako su Trump i njegovi pristaše fašisti, da su oni sami savršeni primjer fašista.
Ovu činjenicu prečesto odbacuju oni koji inzistiraju, na jednoj razini sasvim korektno, “Oni nisu fašisti, oni su komunisti.” Nacionalsocijalisti Njemačke snažno su se poistovjetili s Mussolinijevim fašistima u Italiji i na ulicama se borili protiv komunista. Hitler je svoju odlučnost da uništi komunizam u Europi stavio u središte svog dnevnog reda. Stoga mnogi pretpostavljaju da današnji ljevičari koji nose zastavu Antife, organizacije koja je rođena u uličnim borbama s nacionalsocijalistima 1920-ih godina, nikako ne mogu biti fašisti.
A opet, mogu i jesu. Suprotno onome što mnogi vjeruju, biti komunist i fašist nije kontradikcija, kao što je, na primjer, republikanski demokrat ili iskreni novinar. Komunisti i nacionalsocijalisti su u velikom djelu bili žestoki neprijatelji u Weimarskoj Njemačkoj zbog toga što su bili konkurenti u istoj areni: krajem 1920-ih i početkom 1930-ih godina, oni su predstavljali dvije glavne stranke u Njemačkoj koje su željele uništiti Weimarsku republiku i nametnuti autoritarnu vladavinu. Oni se jednostavno nisu složili oko toga tko će biti na vlasti.
Nisu se, naravno, složili i u nekim drugim stvarima. Marksizam se temelji na totalnoj vladinoj kontroli sredstava za proizvodnju, dok su nacionalsocijalisti, iako su godinama na više načina koketirali s tom idejom, dozvoljavali privatno poduzetništvo. Međutim, ni to nije predstavljalo preveliki jaz između njih, kao što to mnogi ljudi pretpostavljaju. Hitlerov biograf Peter Longerich primjećuje da je “šest mjeseci nakon ‘preuzimanja vlasti’ sa svojim raznim preokretima, Hitler postigao dogovor s njemačkim poduzećima, prema kojem je njihov autoritet unutar njihovih poslovanja povećan, zauzvrat za sporazum da se podvrgnu ukupnom usmjerenju države.” Sredstva za proizvodnju bila su još uvijek u privatnom vlasništvu, ali su u potpunosti bila pod kontrolom nacionalsocijalističke države.
Ovaj sporazum između Hitlera i njemačkih poslovnih titana bio je jedan od glavnih razloga zašto je njegov režim uopće nazvan “fašističkim”. Riječ “fašist” potječe od latinskog fasces, “snop”, obično snop pruća. Na prvi pogled, to bi se moglo činiti neobičnim nazivom za politički pokret, ali ideja je bila da se različite snage u društvu povežu u jedinstvo svrhe i odanosti. I tako su za stare Rimljane fasces bili simboli vladinog autoriteta, a Mussolini je preuzeo to ime za svoj pokret. Osiguravajući da privatna poduzeća mogu ostati privatna, ali moraju raditi za dobrobit države u cjelini i pod vodstvom nacionalsocijalističke vlade, Hitler je vezao zajedno titane poslovanja, ujedinjujući ih kako bi služili njegovoj agendi.
Isto je i danas. Giganti društvenih medija i elite ljevičarske vlade, močvara koja je ponovno potvrdila svoju hegemoniju instalirajući Starog Joea u Bijelu kuću, usko su povezani. Vlada nije vlasnik društvenim medija niti to mora biti: bila da se Big Tech podčinjava općem usmjerenju države ili se država podčinjava općem usmjerenju Big Techa, rezultat je isti: svaka velika sila u američkom društvu maršira u istom smjeru, dok su neistomišljenici stigmatizirani, demonizirani, optuženi za zločine koje nisu počinili, ušutkani i izolirani.
Stoga je ono što vidimo posljednjih dana, izbacivanje predsjednika Sjedinjenih Država s glavnih sredstava današnje komunikacije te jedinstvo svrhe između medija, Demokratske stranke u propagiranju Velike laži da je Trump poticao na nasilje i pokušao puč 6. siječnja, fašizam u akciji. A ako fašisti uskoro ne budu zaustavljeni, ono što smo već vidjeli biti će samo početak.
