Dobro je stvari držati u perspektivi. Možda vjerujete da je vaš život težak, no trebali biste shvatiti da tamo vani postoje ljudi koji se suočavaju s poteškoćama i preprekama, tegobama i progonima, daleko većima od onoga što se ikad doživjeli ili ćete ikada doživjeti. Možda ste se suočavali s vlastitim kušnjama, ali barem vam život nije bio težak poput onog Michelle Obame.
Bivša Prva dama — koja nosi diplomu s dviju elitnih Ivy League škola, koja je postala Prva dama u dobi od 45 godina i koja sad zajedno sa svojim suprugom vrijedi nekih 135 milijuna dolara — oduvijek je željela razgovarati o mnoštvu načina na koje ju je ova zemlja ugnjetavala. Toj temi se vratila u nedavnom intervjuu za CBS, u kojem je mediju rekla da zbog policijske brutalnosti “živi u strahu”, bojeći se čak šetanja psa ili odlaska u trgovinu. Obama je također zabrinuta da će njezine kćeri biti rasno profilirane tijekom vožnje automobilom. Ona navodno noćima leži budna, prevrćući se i okrećući u krevetu, uspaničena da će neki policajac s profesionalnom željom za smrću maltretirati poznate kćeri predsjednika Sjedinjenih Država. Sve to su vrlo stvarni strahovi koje posjeduje. Ali, žali se ona, nitko je ne želi “slušati”.
Da, zašto nitko ne želi slušati Michelle Obamu? Njoj je dosta ignoriranja. Ona je napisala knjigu koja je u pet mjeseci prodana u 10 milijuna primjeraka, dakle jasno je da nikoga nije briga što ona ima za reći. Jednako je jasno da samo crni roditelji moraju brinuti o svojoj djeci iza volana. Bijeli roditelji nemaju takvih briga. Mi bijeli roditelji jednostavno ne možemo zamisliti živjeti tako teškim životom poput onog voljene, više milijuna dolara vrijedne slavne osobe koja za držanje govora profesionalcima bijelih ovratnika naplaćuje 200.000 dolara.
Ako još uvijek niste uvjereni da je Michelle Obama žrtva te da je stoga njezina dugogodišnja ogorčenost koju osjeća prema ovoj zemlji opravdana, trebam vas samo podsjetiti na segment iz njezinog podcasta prije nekoliko mjeseci u kojem je govorila o rasizmu koji je doživjela čak i dok je bila u Bijeloj kući. Priča koju je ispričala doista je mučna. Da rezimiramo: jednom je čekala u redu za sladoled, a jedna se bijela gospođa slučajno ugurala ispred nje. To je to. To je čitava priča.
Da, Michelle Obama, godinama kasnije, izričito se sjeća jednog događaja kad se netko ugurao ispred nje i još uvijek govori o tome. Tko joj može zamjeriti? To je očito bio rasizam. Ne postoji nikakvo drugo objašnjenje. Nije kao da su svi ljudi na ovoj planeti imali sličnih iskustava. Nije kao da su ljudi koji upadaju preko reda globalno omraženi upravo zato što smo se svi s tim susreli mnogo puta. Ne, ovo je križ koji samo Michelle Obama mora nositi. Samo razmislite o ovome: Michelle Obama je kasnila s dobivanjem sladoleda nekih 15 sekundi. Mogla je umrijeti od gladi. Njezina djeca su mogla umrijeti od gladi. Samo zato što su crne boje.
Kako ne biste pomislili da je Michelle Obama jedina nevjerojatno bogata, slavna i voljena crna zvijezda koju progoni ova zemlja, molim vas da razmotrite slučaj LeBrona Jamesa. LeBron — neto vrijednosti 500 milijuna dolara, sportaš milijunaš od svoje 18. godine — pretrpio je vrstu zlostavljanja koju prosječni bijeli muškarac ne može ni zamisliti. NBA zvijezda je, poput Michelle, često tvrdila da se previše boji hodati ulicom. Iako je okružen naoružanim osigiranjem i živi u više milijuna dolara vrijednoj vili u otmjenom predgrađu Los Angelesa, LeBron je zabrinut da će neki luđački, rasistički policajac dotrčati i ubiti ga. U smislu sveukupne vjerojatnosti, bilo bi racionalnije da je zabrinut da će ga ubiti izvanzemaljska zraka smrti. No, čak i ako je tako, njegovi strahovi su zasigurno osnovani.
Da budemo iskreni, LeBron je u svojoj prošlosti doživio zločine iz mržnje. Tko samo može zaboraviti vrijeme kad je LeBron tvrdio da je netko sprejem napisao N-riječ negdje na njegovom posjedu u LA-u? On se hrabro oglasio protiv zločina iz mržnje, zbog čega su ga mediji pohvalili. Smiješno je što policajci koji su se pojavili kako bi istražili taj slučaj nikad nisu pronašli nikakve rasističke grafite. LeBron kaže da je prebojao grafite prije nego što su ih policajci mogli pogledati. Tko bi mogao posumnjati u takvu priču? Mediji u svakom slučaju nisu.
A što je s Oprah Winfrey, neto vrijednosti od 2,7 milijardi dolara? Ona, osobito posljednjih godina, osuđuje bijelu privilegiju. Ona posjeduje više bogatstva i moći nego što bi prosječna bijela osoba mogla nakupiti u 10 tisuća života, ali prosječna bijela osoba ipak posjeduje nešto što ona nema: bjelinu. Što vrijedi bjelina? Kako je možete unovčiti? Pa, to nije objašnjeno, ali poanta je u tome što ste, ako ste bijeli muškarac koji živi u modularnoj kući od 83 kvadrata i koji svoju djecu večeras hrani s konzerviranom tunjevinom, na neki način privilegiraniji od Oprah Winfrey.
Zbog toga je Oprah bila savršena osoba za razgovor, i suosjećanje, s Meghan Markle — hollywoodskom glumicom koja je postala kraljevnom koja je postala medijskim mogulom. Ona je, svakako, poznavala sve brige i tegobe koje bijela majka koja konobari kod Denny’sa nikad nije niti neće imati. Isto vrijedi i za Seana “P Diddyja” Combsa, koji je prije nekoliko tjedana napisao otvoreno pismo korporativnoj Americi u kojem je kritizirao korporativni svijet zbog diskriminiranja ljudi poput njega. Combs vrijedi 900 milijuna dolara i milijunaš je od svojih ranih 20-tih. No, ništa od svega toga ne može izbrisati bol koju su uzrokovali neodređeni korporativni zlikovci koju su mu nanijeli neodređeno zlo. Tko zna, možda bi sad čak bio vrijedan milijardu dolara da nije bilo diskriminacije. Možete li to uopće zamisliti? Možete li zamisliti da niste milijarder? To je vrsta stvarnosti s kojom se Sean Combs mora svakodnevno suočavati.
Sve ovo podiže pitanje: Kad će Amerika napokon postati ona vrsta zemlje u kojoj crni ljudi mogu uspijeti? Mislim, uspijeti više. To jest, uspjeti više od toga da ste puki milijunaš i milijarder i jedan od najmoćnijih i najutjecajnijih ljudi u zemlji i na čitavom svijetu. To je cilj kojem trebamo težiti. Ako mislite da je taj cilj već postignut, razmotrite ovo: Danas ne postoji crnih trilijunaša. Niti jedan jedini.
Još uvijek mislite da je bijela privilegija mit?
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
