“Kad ljudi prestanu vjerovati u Boga, problem nije u tome što neće vjerovati ni u što; problem je u tome što će vjerovati u bilo što.” Mislim da je C.S. Lewis bio na tragu nečega. Najveći mit sekularnog progresivizma jest da on izbjegava religiju. Ali priroda se gnuša vakuuma. A kad je riječ o sustavu vjerovanja, čovječanstvo će uvijek nastojati ispuniti prazninu u svojim srcima nastojanjem da proživi svoje živote zasnovane na vjerovanju u nešto više od njih samih. Ljudima je potreban razlog da žive kao nešto više od kuglice u fliperu koja skakuće po ovom kaotičnom svijetu na našem besmislenom putovanju u prazninu. Mislim da svatko žudi vjerovati u nešto.
Kao takva, religija koja me doista intrigira — i užasava — jest ona ljevičarstva. Ljevičari, u čijem taboru boravi većina zakletih i ponosnih ateista, vole mislite da su prosvjetljeniji od onih koji slijede učenja proroka brončanog doba zapisanih na drevnom pergamentu. Oni su ljudi “znanosti”. Prosvjetljenja. I, da, ako ih pritisnete (ili ubacite nekoliko pića u njihove žile), povjerit će vam se da su jednostavno pametniji on seljačina koji ostaju ogrezli u praznovjerja prošlosti.
Ali oni griješe. Ideja “religije” ovih dana nije samo klanjanje pred živim, angažiranim Vrhovnim bićem. U post-moderno doba političke i društvene ideologije, religija baca širu mrežu kako bi obuhvatila svaki skup uvjerenja kojima se pripisuje vrhovna važnost. Na primjer, Bill Maher naziva komunizam, ideologiju prožetu ateizmom, “religijom”. Ako netko vidi definiciju kao manifestaciju bilo kojeg sustava vjerovanja, onda je vjerojatno u pravu. I, čini se da je, kao i kod tradicionalne svete revnosti, što je vjernik pobožniji, manje je tolerantan prema oprečnim stavovima. Doista, kad ste u potpunosti uvjereni da ste u pravu — moralno, politički, znanstveno — vi ne osjećate nikakvu obvezu tolerirati one koji griješe. Neki su toliko ogrezli u svojoj samopravednoj oholosti da su spremni uništiti sve one koji stoje između njih i implementacije njihovog sustava vjerovanja. I tako prelaze u područje vjerskog fanatizma. U tom sam pogledu vidio malo jasnijih primjera vjerskog ekstremizma od onoga što danas vidimo na krajnjoj ljevici.
Što točno mislim pod ovim? Razmotrite ovaj naslov CBS News koji se odnosi na jedan od tri stupa Crkve ljevičarstva u njezinom svetom trojstvu… to jest, Klimatske Promjene, Javno Zdravlje i Rasizam. On glasi: “Kako su klimatske promjene pomogle ojačati talibane.” Ovdje vidimo neupitnu predanost jednom od gore navedenih stupova. U ovom slučaju, mediji, koji djeluju kao glasnici nove religije, svojim naivnim učenicima povlače izravnu vezu između onoga što se događa u zemljinoj atmosferi i uspona fanatične islamske vojske u Hindukušu. Klimatske promjene, kao što često čujemo od ovih apostola nove vjere, su “destabilizirajući” fenomen; tako se može pratiti izravna linija kauzalnosti od bilo kojeg nepovoljnog političkog, vojnog ili sociološkog događaja do percipiranih preokreta atmosfere planeta. Činjenica da se teško prisjetiti bilo kojeg doba u povijesti tijekom kojeg ljudsku interakciju nije narušila nekakva nestabilnost nije bitna. Doista, jedan aspekt Crkve ljevičarstva jest da bi se povijest trebala ignorirati, ili još bolje, ponovno napisati kako bi bila u skladu s načelima vjere, ala Projekt 1619. Opetovani dokazi o stalnoj tami u ljudskoj prirodi tijekom tisućljeća nisu bitni. Bez obzira na to što je uzrokovalo ratove, okupacije, progone, genocide i nepravde u prošlosti, danas je pakosno vrijeme, i još važnije naše loše ponašanje koje ga uzrokuje, u središtu naših nevolja.
Povlačenje takvih definitivnih veza s tako širokim globalnim fenomenom kao što su klimatske promjene je opasan prijedlog. Kad se ozbiljno uzme pretpostavka da se sve loše stvari, od uragana i šumskih požara, do trenutačnog uspona talibana, pa čak i krize naše otvorene granice, mogu pratiti do klimatskih promjena, kao što to mnogi svećenici Crkve ljevičarstva predlažu (uključujući trenutačnu potpredsjednicu), to logično zahtijeva da sva buduća politika mora promicati zelenu agenda koja mora dobiti prednost — bez obzira na njezino očigledno zadiranje u prosperitet ili, još više zabrinjavajuće, građanske slobode.
Kako bi pojačali svoje pravedničko ogorčenje protiv fosilnih goriva i drugih industrija, čujemo buncanja o “egzistencijalnoj prijetnji”. I nije ni čudo. Takav jasan apel predstojeće propasti korisna je izlika za radikalnu promjenu ekonomske i socijalne politike. Kad nešto predstavlja “egzistencijalnu prijetnju” čovječanstvu, poput zemlje koja postaje nenastanjiva zbog trovanja atmosfere s CO2, onda se sve ostale zabrinutosti moraju potisnuti u drugi plan. Uostalom, kakva je korist od funkcionirajućeg Ustava i Povelje o pravima, prosperitetne ekonomije ili fiskalno odgovorne vlade ako će svijet doslovce završiti ako ne djelujemo.. i to uskoro? Stup vjere koji su Klimatske Promjene služi dvije svrhe na ljevičarskom oltaru. To je opravdanje za vladin aktivizam nauštrb osobnih sloboda i slobodnih tržišta pod krinkom “spašavanja planeta”. I također nudi onima kojima nedostaje prava vjera strastveni križarski rat kako bi oživjeli svoje inače bezbožne živote; s tim da je ovaj put cilj ponovno osvajanje čitave zemlje, a ne samo Svete zemlje.
Vidimo paralelni narativ kad je u pitanju drugi stup ljevičarske vjere, “Javno Zdravlje”. Masivna grabež za moći od strane države i saveznih dužnosnika pod opravdanjem odgovora na Covid je očigledna svima. Evo jednog primjera: Ljevica je godinama željela glasanje putem pošte umjesto glasanja uživo. Oni tvrde da je to u interesu pravičnosti, ali samo oni najnaivniji doista vjeruju u to. Budući da to predstavlja manje siguran sustav glasanja, on daje stranci Kennedy 1960 više mogućnosti za varanje. Ali kako to ostvariti? Zatim dolazi pandemija. Covid, vrlo stvarna bolest, pruža pokriće za promicanje vrlo nestvarne potrebe slanja glasova putem pošte. Na primjer, savezna država Connecticut glasanje putem pošte stavlja na raspolaganje svima koji se “boje Covida”. Lijepo. Kad bi bilo po želji demokrata, glasanje putem pošte bilo bi trajno obilježje, dugo nakon nestanka prijetnje virusa. Zapravo, za njih, Covid nikad neće nestati jer će jednu varijantu slijediti druga sve dok ne iscrpe svih 23 slova grčkog alfabeta. Potom na red dolaze slova iz On Beyond Zebra! dr. Seussa. I tako glasovanje putem pošte mora ostati u interesu “javnog zdravlja”.
Niti nova religija prestaje s glasanjem. Doista, korištenjem “javnog zdravlja” kao izgovora, aktivisti CDC-a nedavno su se odlučili uključiti i u kontrolu oružja. Nasilje oružjem, tvrde oni, stvar je “javnog zdravlja”. Vrlo brzo, poput zdravstvene verzije preširoko tumačene međudržavne trgovinske klauzule, svaka uredba agencije, pravilo ili edikt opravdavat će se, s određenih stupnjem odvojenosti, javnim zdravljem.
Utjecaj posljednjeg stupa ljevičarskog trojstva, rasizma, upravo se demonstrira u nametanju radikalne kritičke rasne teorije u naše javne škole i protivljenju čak i najosnovnijim zakonima o identifikaciji birača. Ako se protivite bilo kojoj od ovih inicijativa, visoki svećenici Crkve ljevičarstva u medijima, akademiji ili na Twitteru, označit će vas rasistom. Rasa je danas sve. To je ono tko ste, što ste, kako se od vas očekuje da ćete se ponašati, pa čak i kako mislite. Ona se koristi da nas podijeli, da uguši neslaganje, da uništi živote u ime svetog sakramenta pravičnog društva. A ako se usprotivite ideji da sve gledate kroz prizmu boje, pa, to samo pokazuje koliko ste zapravo rasistički. Doista, svako protivljenje čak i onom najradikalnijem rasizmu u CRT-u se, ironično, naziva rasizmom.
Unatoč anketama, većina građana Sjedinjenih Država je doista religiozna. Samo što su one tradicionalne religije koje štuju živo Vrhovno biće oslabile, dok se religija ljevičarske budne ideologija uzdigla na njihovo mjesto. Otac, Sin i Duh Sveti ustupaju mjesto Klimatskim Promjenama, Javnom Zdravlju i Rasizmu. A kad govorimo o ovom potonjem dijaboličnom trojstvu, praktičari nove ljevičarske vjere daleko su sličniji tvrdokornim baptistima od dobroćudnih prezbiterijanaca. Njihovi pogledi su Istina. A svako neslaganje ostavlja vas otvorenim za uništenje. S političkog stajališta, s obzirom na činjenicu da se vide kao arbitri u spašavanju planeta, činjenju ljudi zdravima i stvaranju rasno skladne utopije, jedini ljudi koji se ne mogu slagati s njima moraju po definiciji biti eko-teroristi, poricatelji znanosti ili bigoti. Ova netolerancija sama je suština vjerskog fanatizma. Mnogi konzervativci zabrinjavaju se zbog prijetnje koju Zapadu predstavlja radikalni islam, i to s pravom. Ali do izražaja je došla daleko podmuklija vjera. Ona koja će, ako zadrži svoju moć u medijima, vladi, pop kulturi, akademiji, upravnim odborima, pa čak i vojsci, zasigurno uzrokovati pad Zapada. Možda je to i cilj. A ako je tako, onda ćemo se naći dalje od Raja nego što smo ikada bili.
