Postaje sve jasnije da Europska unija pokušava nametnuti svoje budne ideologije svojim državama članicama.
Na primjer, krajem listopada Vijeće Europe je pokrenulo kampanju promicanja poštivanja muslimanki koje odluče nositi marame na glavi. Na plakatima je prikazana žena koja nosi maramu uz natpis “Ljepota je u raznolikosti kao što je sloboda u hidžabu”.
Francuski su političari brzo izrazili svoje neslaganje — što nije iznenađujuće budući da je Francuska 2011. godine zabranila nošenje islamskog vela na javnim mjestima. Tjedan dana nakon pokretanja kampanje, francuska ministrica za mlade Sarah El Haïry požalila se da je kampanja u korist nošenja vela u suprotnosti s francuskim sekularnim vrijednostima. Mnogi konzervativni komentatori također su plakat smatrali pokušajem devalvacije tradicionalnih europskih i kršćanskih vrijednosti.
Nakon takvih reakcija, kampanja je brže-bolje povučena. Ne da je Vijeće Europe mislilo da je kampanja bila pogrešna. U njihovim očima, ona je jednostavno bila loše tempirana. Obećali su da će “razmišljati o boljoj prezentaciji ovog projekta”.
Još je upečatljiviji bio vodič za osoblje Europske komisije na 30 stranica o “inkluzivnoj komunikaciji”, koji je objavljen otprilike u isto vrijeme kao i kampanja za hidžab.
Ovaj je vodič učinkovito pozvao EU osoblje da odvoji Europu od njezine kršćanske tradicije. “Ne slave svi kršćanske blagdane”, piše, “i ne slave ih svi na iste datume”. Stoga je zaposlenicima EU-a savjetovao da zamijene frazu “božićno vrijeme” s “blagdanskim vremenom” i izbjegavaju izraz “krsno ime” u korist “ime” ili “prvo ime”. Uz to, vodič je sadržavao i mnoge druge dekristijanizirajuće preporuke.
Božić i kršćanstvo nisu bili jedine mete ovog drskog pokušaja preoblikovanja jezika i vrijednosti. Osoblje EU-a također je pozvano da izbjegava rodno specifične zamjenice i rodne riječi poput “predsjedavajući”, “dame i gospodo” ili “man-made” (zbog riječi ‘man’ – muškarac, op. a.). Vodič se također potrudio promicati budni rodni bonton, sugerirajući dužnosnicima da pitaju ljude koje su njihove osobne zamjenice i da budu oprezni pri korištenju izraza poput “gej”, “lezbijka” ili “trans” kao imenice.
Arogantan i zapovjednički ton komunikacijskog vodiča EU izazvao je reakciju čak i onih koji uobičajeno pristaju na diktate Bruxellesa o raznolikosti. To je uključivalo i papa Franju, koji je bio toliko ogorčen da je EU usporedio s “diktaturom” zbog pokušaja zabrane riječi “Božić” i upozorio Bruxelles da ne ide putem “ideološke kolonizacije”.
Ovaj najnoviji pokušaj ideološke kolonizacije bio je previše čak i za neke od najentuzijastičnijih pristaša EU-a. Prošlog se tjedna jedan dužnosnik EU-a, koji je želio ostati anoniman, prozvao Helenu Dalli, povjerenicu za ravnopravnost zaduženu za smjernice. “Povjerenica Dalli kompenzira [za] svoj potpuni nedostatak važnosti u Kolegiju [povjerenika] izvlačeći iz šešira ‘inkluzivne smjernice’ koje dekonstruiraju najelementarnija pravila.”
Baš kao je Vijeće Europe moralo povući svoju kampanju nošenja marama, Komisija je također morala odustati. Nazivajući smjernice “radom u tijeku”, Dali je prošli tjedan tweetala da Komisija, nakon što je saslušala izražene zabrinutosti, sad radi na “ažuriranoj verziji smjernica”.
Međutim, u oba slučaja, EU i Vijeće Europe ne vide nikakav problem sa sadržajem ili porukom dotičnih projekata, bilo da se radi o poticanju uporabe inkluzivnog jezika ili odobravanju nošenja marama za glavu. Jedini problem koji vide je u prezentaciji i tajmingu. Drugim riječima, i smjernice i pro-hidžab kampanja najvjerojatnije će se vratiti, samo u drugačijim obličjima.
Doista, vodič inkluzivnog jezika EU-a sastavni je dio planova predsjednice Komisije Ursule von der Leyen za implementaciju “Unije ravnopravnosti“. Ova unija je osmišljena kako bi osigurala da se “svatko cijeni i priznaje u svim našim materijalima bez obzira na njihov spol, rasno ili etničko podrijetlo, religiju ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju”.
Cilj Komisije je institucionalizirati politiku identiteta u čitavoj Europskoj uniji. Prvi korak ovog projekta je promijeniti jezik koji ljudi koriste. Drugi korak je odvajanje društva od njegovog kulturnog i povijesnog naslijeđa. To je razlog zbog kojeg se dužnosnici potiču da prestanu koristiti “krsna” imena i usvoje korištenje rodno neutralnih osobnih zamjenica.
EU zapravo vodi kulturni rat protiv naroda Europe. Čineći to, ona kopira budne aktiviste u SAD-u, koji uspijevaju provoditi svoje projekte društvenog reinženjeringa putem institucija visokog obrazovanja i kulture.
Srećom, stvari su malo složenije u Europi. Usprkos najboljim nastojanjima EU-a, kontinent je još uvijek Europa nacija. Većina europskih nacija još uvijek posjeduje snažne osjećaje za svoje nacionalne i kulturne tradicije. S obzirom na to, malo je vjerojatno da će taktika i strategija koja je donosila rezultate unutar angloameričkih kulturnih institucija biti uspješna.
Svejedno, EU će se uvijek iznova vraćati s novim argumentima u svrhu mijenjanja jezika i ponašanja. Ovo je, riječima Komisije, “rad u tijeku”. Moramo osigurati da pokušaji ideološke kolonizacije EU-a budu višestruko nadmašeni s predanošću za očuvanjem naslijeđa europske civilizacije.
