Iako je globalna ekonomija bogatija nego ikad prije, barem u smislu materijalnog bogatstva i tehnoloških inovacija, mnogim nacijama počinje nedostajati najvažnije od svih dobara — ljudi. I malo tko je otvoreniji o ovom problemu od najbogatijeg čovjeka na svijetu.
Elon Musk je nedavno reagirao na vijest da je Kina — koja ima više od 1,4 milijarde stanovnika — 2021. godine svom stanovništvu dodala samo 480.000 ljudi, izdavši tako upozorenje da je ta istočnoazijska zemlja spremna za kolaps stanovništva. Doista, kineske stope nataliteta pale su, samo između 2020. i 2021. godine, s 1,3 na 1,15 rođenja po ženi — što ukazuje da Kinezi imaju daleko manje djece od razine zamjene. Sa svakom generacijom, moglo bi nestati i do 40% stanovništva.
Konvencionalna mudrost u posljednjih pola stoljeća — pa čak i prije — govorila je da bi “previše ljudi” samo ugušilo prirodne resurse. Međutim, Elon Musk — nepopravljivi optimist — govori suprotno.
Maltuzijanski kaos
Ideja centralno planirane kontrole stanovništva u Kini vuče svoje korijene od britanskog filozofa po imenu Thomas Malthus, koji je teoretizirao da bi natalitet nacije nadmašio njezinu sposobnost uzgoja hrane — čime bi potaknuo masovnu glad. Iako su se njegove ideje u narednim desetljećima pokazale pogrešnima, maltuzijanska se misao svejedno širila zajedno s ideologijom Karla Marxa u komunističkoj Kini.
Kao što se navodi u članku profesora Josepha Mayonea Stycosa sa Sveučilišta Cornell iz 1991. godine, usvajanje zloglasne kineske Politike jednog djeteta došlo je nakon desetljeća propagande čiji je cilj bio izobličiti javnu percepciju o planiranju obitelji, kontracepciji i pobačaju — nužnim alatima za postizanje vizije komunističkog vodstva za mase.
Kinezi su u početku bili oprezni u vezi planiranja obitelji, ponajviše zbog straha među zdravstvenim radnicima da bi ova praksa povećala seksualnu razuzdanost i tome narušila javni moral. A opet, u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, propagandisti su pronašli načine da presjeku takve zastarjele poglede. “Voditelji skupina isticali bi nova razmišljanja i s ponosom govorili o vlastitim kontracepcijskim nastojanjima”, objasnio je Stycos. “To su bile standardne tehnike za političku indoktrinaciju i za uvođenje koje god trenutačne ekonomske reforme.”
Do 1980-ih godina, dužnosnici su počeli uspostavljati praćenja na lokalnim razinama, financijske i društvene inicijative i druge mehanizme za provođenje privrženosti vladinim “potvrdama za jedno dijete”. Odjekujući maltuzijanski jezik, jedan kineski zamjenik premijera rekao je 1979. godine da je “prebrz rast stanovništva štetan za ubrzanje akumulacije kapitala… ometa naša nastojanja da brzo podignemo znanstvenu i kulturnu razinu nacije… i štetno za poboljšanje životnog standarda ljudi”.
Čak i na modernom Zapadu postoje još uvijek snažni ostaci maltuzijanskog razmišljanja. Godine 1968., profesor sa Sveučilišta Stanford Paul Ehrlich napisao je bestseler pod nazivom “Populacijska bomba” u kojem je predvidio da će 1970-ih i 1980-ih godine “stotine milijuna ljudi umrijeti od gladi”. Njegova su predviđanja — koja su se pokazala u potpunosti pogrešnima — dovela do milijardi dolara utrošenih za borbu protiv prenaseljenosti putem entiteta poput Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda. U nekim su dijelovima svijeta žene bile prisilno sterilizirane.
Danas Malthusov duh također opstaje u klimatskom alarmizmu. Nedavna zabilješka investitora u analizi Morgana Stanleyja kaže da “pokret neimanja djece zbog straha od klimatskih promjena raste i utječe na stope plodnosti brže od bilo kojeg prethodnog trenda u području pada plodnosti”. Na tisuće mladih ljudi diljem svijeta potpisalo je “Zakletvu nema budućnosti” — koja ih potiče da odustanu od reprodukcije u interesu smanjenja emisija ugljika.
Što se tiče Kine, mnogi Zapadni mediji i dalje izvješćuju o Politici jednog djeteta kroz ružičaste naočale. “Prenaseljenost u zemlji rezultat je toga što je broj ljudi na nekom području mnogo veći od raspoloživih resursa zemlje”, objavio je jedan članak Business Insidera 2016. godine popraćen “očaravajućim fotografijama” koje prikazuju veliko mnoštvo kineskih građana.
Do dana današnjeg, Ustav Narodne Republike Kine sadrži klauzulu koja navodi da “i muž i žena imaju dužnost prakticirati planiranje obitelji”. Ipak, sad kad su se ciljevi kineske vlade promijenili, vođe imaju poteškoća s preusmjeravanjem broda sa suzbijanja na rast stanovništva.
Petogodišnja prijevara
Kina je odbacila svoju Politiku jednog djeteta prije šest godina u korist Politike tri djeteta — a druge javne inicijative sad podržavaju novo mjerilo. Tijekom nekoliko dana, kineski je predsjednik Xi Jinping prošlog ljeta najavio nekoliko reformi kojima bi se smanjili troškovi života obitelji s više djece.
Kao prvo, kineska vlada povećala je određene hipotekarne stope kako bi pokušala učiniti stanovanje pristupačnijim, nastojeći obeshrabriti privatne investitore od korištenja stambenih nekretnina u špekulativne svrhe.
Kao drugo, kineska vlada predstavila je nove propise za nacionalnu industriju privatnog podučavanja vrijednu 120 milijardi dolara. Kineski roditelji rutinski traže usluge podučavanja tijekom osnovne i srednje škole svoje djece kako bi ih pripremili za vrlo konkurentne prijemne ispite za fakultet. Taj je potez praktički preko noći uništio industriju privatnog podučavanja.
Usprkos najboljim Xijevim pokušajima, još uvijek postoje mnogi trendovi koji koče neposredni skok u plodnosti. Osim straha od strogih vladinih zaključavanja — poput onih koje su ovog proljeća pogodila Šangaj — kulturna vrijednost malih obitelji sad bi mogla biti ukalupljena u kineski kulturni krajolik.
Kao što je Musk dao naslutiti, Kina bi mogla potpuno nestati ako ne dođe do promjena. Prema izvješću progresivno orijentiranog Instituta Brookings, Kina sad ima brzo stareću radnu snagu i manjak mlađih radnika.
“Povećane obveze potrošnje uzrokovane starenjem stanovništva neće samo pomaknuti resurse od ulaganja i proizvodnje; ona će također testirati sposobnost vlade da zadovolji rastuće zahtjeve za beneficijama i uslugama”, objašnjava se u izvješću. “U kombinaciji, sve manja ponuda radne snage i povećanje javnih i privatnih obveza potrošnje rezultirat će modelom gospodarskog rasta i društvom kakvo prethodno nije viđeno u Kini.”
Budući da je Kina sad drugo najveće gospodarstvo na svijetu, učinci bi mogli biti globalni.
Glas u pustinji
Dok se Kina suočava s demografskom krizom, može li svemirski poduzetnik rođen u Južnoj Africi preokrenuti taj fenomen u Sjedinjenim Državama?
Elon Musk — otac šestero djece i čelnik SpaceX-a i Tesle — u više je navrata osudio preostale Malthusove sljedbenike. U vezi predviđanja Ujedinjenih naroda o populaciji, Musk je rekao svijetu da su “potpuna glupost”. U vezi sve manjeg stanovništva Japana, Musk je upozorio da će nacija “prestati postojati”.
“Mislim da je jedan od najvećih rizika civilizaciji niski natalitet i brzo opadajući natalitet”, objasnio je Musk na prošlogodišnjem sumitu izvršnih direktora Wall Street Journala. “A opet, toliko ljudi, uključujući pametne ljude, misli da na svijetu ima previše ljudi i misli da stanovništvo raste van kontrole. Potpuno je suprotno. Molim Vas da pogledate brojke — ako ljudi ne budu imali više djece, civilizacija će se urušiti, zapamtite moje riječi.”
Prema Muskovom mišljenju, ljudi su dobro, a ne obveza. S više ljudi dolazi više kreativnosti, inovativnog kapaciteta i produktivnosti. Ljudska bića imaju izvanrednu sposobnost proizvesti više nego što trebaju potrošiti, za dobrobit sebe i drugih.
Nakon četiri desetljeća slijeđenja pesimističkog Malthusovog režima, možda je vrijeme da Kinezi — i ostatak svijeta — prigrli Muskova optimistička gledišta.
