Ne može postojati bolja prilika za vladu, tijela za provođenje zakona i establišmentske medije da okončaju svoje poricanje i zamagljivanje u vezi islama i džihada od napada na najistaknutijeg svjetskog “bogohulnika”. Ali nažalost, nismo te sreće. Trideset i tri godine nakon što je Salmanu Rushdieju izrečena smrtna fetva i nakon što je ucijenjena njegova glava zbog (u očima iranskog Ajatolaha Homeinija) vrijeđanja Muhameda, musliman po imenu Hadi Matar u petak je nožem više puta izbo Rushdieja, dok se 75-godišnji romanopisac spremao održati govor u Instituciji Chautauqua u zapadnom New Yorku. Facebook stranica Matara pokazala je da je bio otvoreni obožavatelj Homeinija, kao i vrhovnog iranskog vođe Ajatolaha Hameinija i Qasema Soleimanija, zapovjednika Islamske revolucionarne garde ubijenog u američkom napadu 2020. godine. I odmah je uslijedio uobičajeni odgovor: političke elite i televizijski komentatori zbili su redove i počeli pokrivati motivirajuću ideologiju Hadija Matara.
New York Times izvijestio je u petak navečer da je “slavnog pisca, koji se dugo suočavao s prijetnjama smrću, nožem u vrat i trbuh izbo 24-godišnji muškarac iz New Jerseyja. Motiv je nejasan.”
Sad, ovaj kratki sažetak je vjerojatno napisan prije nego što je otkriven identitet “24-godišnjeg muškarca iz New Jerseyja”, ali ideja da je “motiv nejasan” svejedno je spektakularan prikaz namjernog neznanja. Salman Rushdie je diljem svijeta poznat po Homeinijevoj fetvi; iako je zamislivo da bi mogao biti meta nekakvog slučajnog napada poremećene osobe, svaki napad na Rushdieja nosit će sa sobom pretpostavku da je Homeini konačno dobio ono što je želio, osim ako ne postoje jasni i očigledni dokazi koji govore suprotno, kojih u ovom slučaju nije bilo. No Times se, iako spominje da se Rushdie “dugo suočavao s prijetnjama smrću”, ne trudi objasniti zašto ili povezati te prijetnje ovom napadu.
Ono što je Times objasnio u svom članku o napadu jest pozadine fetve, ali je članak također sadržavao i ovo: “Bojnik Eugene J. Staniszewski iz državne policije New Yorka identificirao je osumnjičenika za napad kao Hadija Matara, 24-godišnjaka iz New Jerseyja koji je uhićen na mjestu događaja, ali je na tiskovnoj konferenciji u petak kasno poslijepodne rekao da još nema naznaka motiva.”
Još nema naznaka motiva? Pa što čekate, bojniče Eugene J. Staniszewski? Motiv za napad na Salmana Rushdija bio je jasan od 14. veljače 1989. godine, kad je Ajatolah Homeini napisao:
U ime Allaha… obavještavam sve hrabre muslimane svijeta da je autor Sotonskih stihova, teksta koji je napisan, uređen i objavljen protiv islama, Poslanika islama i Kurana, zajedno sa svim urednicima i izdavačima upoznatima s njegovim sadržajem, osuđen na smrt. Pozivan sve hrabre muslimane gdje god oni bili na svijetu da ih ubiju bez odlaganja, kako se odsada nitko više ne bi usudio vrijeđati sveta vjerovanja muslimana. Tko god bio ubijen u tom nastojanju bit će mučenik, iz Allahovu volju. U međuvremenu, ako netko ima pristup autoru knjige, ali nije u stanju izvršiti pogubljenje, trebao bi obavijestiti ljude kako bi [Rushdie] bio kažnjen za svoja djela.
Neka je mir s vama i Allahova milost i njegov blagoslov.
To je bilo prije dugo vremena. Međutim, na tridesetu godišnjicu fetve, Hameini je napisao: “Presuda imama Homeinija u vezi Salmana Rushdieja temeljena je na božanskim stihovima i baš poput božanskih stihova ona je čvrsta i neopoziva.”
Nevoljkost bojnika Staniszewskog da prizna očiti motiv Hadija Matara potječe iz istih izvora kao i kod Timesa. I tijela za provođenje zakona i establišmentski mediji neumorno su predani dogmi da je islam religija koja nema nikakve veze s terorizmom. Smrtna fetva za navodno bogohuljenje protiv islama, koju je izrekao čovjek kojem se napadač otvoreno i duboko divio? Ne, to ne može biti motiv, budući da bi takav motiv bio naširoko percipiran kao “islamofobni” i raspalio rasiste, seljačine i prostake u MAGA kapama koji su toliko uskogrudni i netrpeljivi da se protive džihadističkom nasilju i ubojstvu romanopisaca zbog vrijeđanja pobožnosti koju ne dijele. Prvi zadatak establišmentskih medija i vlasti je osigurati da svi imaju što pozitivniju sliku o islamu. Ako to znači da moraju krenuti u potragu za motivom kad je motiv u ovom slučaju očit kao sunce na nebu, neka bude. Establišmentski narativ mora se sačuvati pod svaku cijenu.
