Kategoriziranjem čitavih skupina kao žrtava i sugeriranjem da ne mogu učiniti ništa kako bi pobjegli od svoje potlačenosti, progresivizam je postao, osim što je radio na rasklapanju društvenih institucija, obeshrabrujuća, opresivna ideologija. Nakon šezdesetih godina, progresivna je ideologija tako postala svoja sušta suprotnost. Progresivna je ideologija prije šezdesetih bila o preuzimanju odgovornosti; progresivna je ideologija nakon šezdesetih postala odbacivanje iste. “Ne osjećam se odgovornim za ono što mi se dogodilo u životu”, rekao je Foucault prijatelju. Ne biramo svoje tijelo, roditelje ili društvenu klasu. U kojoj se mjeri može reći da smo bilo što odabrali? Pozivanje ljudi na odgovornost za njihove postupke samo je izgovor za njihovo kažnjavanje, ide mišljenje. Nema nikakve razlike između discipline i kazne.
Dobra vijest je to da je želja za odgovornošću, osnaživanjem i disciplinom jača nego ikada. U holivudskom blockbusteru Denisa Villeneuva, “Dina”, glavni protagonist Paul Atreides (Timothée Chalamet) je, s jedne strane, sudbinski bačen u svoju ulogu, dok je s druge samoaktualizirajući junak. Zaplet je u tome što Paul može glumiti junaka samo zahvaljujući strogoj disciplini koju osigurava njegova majka, vještica Bene Gessserita, tajnog vjerskog reda. U ključnoj ranoj sceni, Časna majka, vođa Bene Gessereta, testira Paulovu sposobnost podnošenja boli, prijeteći mu trenutnom smrću. Paul preživi test mučenja i postaje pravi muškarac, sposoban spasiti vlastitu majku, domorodački narod Fremena i njihov svijet. Scena i intenzivan odgovor na film i knjigu, naročito dječaka, sugerira da zahtjev za strogošću dolazi od najrazmaženijih pripadnika naše dekadentne kulture.
Stoga nimalo ne čudi što su Majke protiv smrti od droga, sa suosnivačicama Jacqui Berlinn i Gina McDonald, pogodile živac. Kad je Berlinn otkrila da je njezin sin beskućnik Corey ismijavan na Facebooku, nakon što je fotografija na kojoj spava u BART-u (podzemnoj željeznici) postala viralna, nadvladala je svoj sram kako bi objasnila da je u stisku ovisnosti; da ju je zakon spriječio da mu pomogne krenuti putem ozdravljenja; i da je potrebna promjena politike. Nije suosjećajno što progresivci drže Coreya zarobljenog u kasnoj fazi ovisnosti, tvrdi Jacqui. To je, zapravo, u potpunosti opako. Berlinn i McDonald zahtijevaju od policije da učini ono što je činila u prošlosti i uhiti ovisnike beskućnike kako bi im se odredilo liječenje. Oni su moderni progresivci u stilu Dorothee Dix. Majke su postale cause célèbre i sad savjetuju progresivnu elitu San Francisca, uključujući novu okružnu tužiteljicu grada, Broke Jenkins.
Slično tome, majke koje rade u nuklearnim elektranama, kao istraživačice nuklearne energije, su te koje su zaokupile maštu javnosti, uključujući pri spašavanju nuklearne elektrane Diablo Canyon. Nuklearna energija je profesija u kojoj dominiraju muškarci. Rodni jaz između muške potpore nuklearnoj energiji i ženskog protivljenja je nevjerojatno velikih 28 bodova. Činjenica da ne samo žene, već i majke govore u korist tehnologije jednako je upečatljiva kao i majke koje pozivaju na uhićenje svoje djece. Iznova vrednujući strogost i disciplinu, u službi obrane civilizacije i obilja, majke artikuliraju pozitivnu, progresivnu i realističnu viziju budućnosti koju maltuzijanci osuđuju kao nemoguću.
Podaci koje su prikupili Goldberg i drugi sugeriraju da su progresivne elite same opsjednute društvenim statusom kad je u pitanju mjesto gdje žive, koje kulturne proizvode konzumiraju i luksuzna uvjerenja koja drže i kojima se razmeću na društvenim medijima. Ljubav vodećih progresivaca prema “Dini” odaje laž da su njihovi napadi na kazneno pravosuđe i meritokraciju motivirani zabrinutošću oko nejednakosti i hijerarhije. U “Dini”, heroji su kraljevskog podrijetla. Istina, oni spašavaju domorodačke Fremene. No, takvo spašavanje osnažuje mit o “plemenitom divljaku” koji progresivci u drugim kontekstima osuđuju kao patronizirajući, kolonijalistički i rasistički. Progresivni prigovori meritokraciji u javnim školama jer rezultiraju rasno različitim ishodima način su traženja moralne superiornosti, dok istodobno odaju vlastitu tjeskobu zbog svog društvenog statusa. Uostalom, progresivci, koji su neproporcionalno obrazovani stručnjaci, žele da njihova djeca pohađaju najbolje škole. Stoga je moguće pročitati čitavi budni rat protiv meritokracije kao nastojanje progresivnih elita da osakate konkurenciju iz javnih škola.
Što se tiče rata protiv gotovinske jamčevine, sve veći broj progresivaca priznaje da je sve otišlo predaleko. “Eksperiment nula-jamčevine uglavnom nije uspio”, rekao je demokratski gradonačelnik San Josea. “Vidjeli smo previše nasilnika i ponovljenih prijestupnika u našoj zajednici bez dovoljnog nadzora, liječenja od ovisnosti ili ograničenja.” Demokratski gradonačelnik New Yorka izjavio je nešto slično prošlog mjeseca. “Naši policajci neprestano uhićuju, a onda se osoba uhićena radi napada, teškog napada, pljačke ili posjedovanja oružja ponovno nađe na ulici.” Progresivni guverner Illinoisa mogao bi uskoro doći do istog zaključka.
U međuvremenu, odluka Njemačke da se drži svojih planiranih zatvaranja nuklearnih elektrana antagonizirala je njezine saveznike. “Odgovornost je zemalja učiniti sve što mogu u vezi dostupnosti proizvodnje energije”, rekao je povjerenik za unutarnje tržište EU-a prošli tjedan nakon sastanka s njemačkom vladom u Berlinu. U srpnju je isti povjerenik rekao da bi bilo “iznimno važno da tri njemačke nuklearne elektrane koje su još uvijek u pogonu rade dulje”, a prošlog je tjedna pohvalio Belgiju zbog odgode svog nuklearnog izlaska. “Mislim da je važno da svaka zemlja… učini sve što može. To je stvar solidarnosti.”
Solidarnost je ponašanje odgovornih progresivaca. To je u oštroj suprotnosti od izbjegavanja odgovornosti onih koji potkopavaju institucije. Progresivci budućnosti moraju brinuti o civilizaciji o kojoj ovise naša djeca i buduće generacije. Moramo ponovno potvrditi disciplinu i obilje. Moramo zahtijevati bolje psihijatrijske bolnice, policijske stanice, pouzdane elektrane, skloništa za beskućnike, javne škole i druge institucije koje održavaju moderan život, a ne njihovo ukidanje.
Michael Shellenberger je “Heroj okoliša” časopisa Time i predsjednik Environmental Progress, neovisne istraživačke organizacije.
