Iako se velika pažnja posvećuje političkoj i kulturnoj ljevici, malo ljudi shvaća da je to biće već davno izumrlo. Svojevremeno se zalagala za snažnije sindikate, ekonomsku jednakost, bolje radne uvjete i organizirani rad. Takvi su bili njezini korijeni, njezina stvarnost, od kojih se u potpunosti odvojila.
To znači da današnja ljevica proganja utopije — od multikulturalizma do zaštite okoliša i zelenih inicijativa, od industrije “prava” i intersekcionalnosti do spolne fluidnosti, od anarhizma i komunizma do neprekidno mijenjajućeg liberalizma, od pobačaja i eutanazije do kulta sofisticiranih Trumpovih mrzitelja. U svakom od tih slučaja, logika je ista: Uguraj stvarnost u teoriju i preoblikuj čovječanstvo unutar granica ideologije.
I, budući da je sada bez korijena, ljevica ne predstavlja ništa. Jedina koherentnost koju posjeduje jest progresivizam, u kojem se sve što muči današnje društvo liječi ekonomijom i tehnologijom, čije anodine kapom i šakom dijele političari, robovi tzv. “stručnjaka”, koji pak si ne mogu pomoći da ne budu u međusobnoj kontradikciji.
Na primjer, rasa i kultura su proglašene nerazdvojnima (stoga multikulturalnost i njegova sluškinja, kulturna aproprijacija). Ali također govore da je “rasa” socijalni konstrukt koji se upotrebljava kako bi se dominiralo nad neprivilegiranima. Što je na kraju? Kako kulture mogu biti sveto vlasništvo etničkih skupina kada rase ne postoje?
Isto tako, spol je također proglašen socijalnim konstruktom, ali govore da je homoseksualnost prirodna. Ako je spol umjetan i fluidni, onda nema temeljne osnove za homoseksualnost, jer ne postoji niti muškost niti ženskost. Spolna fluidnost također uništava feminizam, jer žene ne mogu biti potlačene kada jednostavno mogu postati muškarci.
Što se tiče pobačaja, on se opravdava legalizmom (vlasništvo nad tijelom, i definicijom čovjeka). Ali ako tijelo isključivo pripada pojedincu, kako drugi mogu posjedovati tijelo nerođenog (bez obzira na to kako je definirano)? I, ako je fetus ubijen jer nije dovoljno ljudski, onda je zaštita okoliša, koja nastoji zaštititi sav život, proturječna. Čak i ako zakon osporava fetusovu ljudskost, on je još uvijek život (pošto ne-život ne može postati život).
Zatim postoji naklonost ljevice prema velikoj “Freetopiji” — besplatnoj zdravstvenoj skrbi, besplatnoj edukaciji, besplatnoj dječjoj skrbi, univerzalnom osobnom dohotku, plaćenom odsustvu s posla i zajamčenom poslu. Svi ti veliki planovi su blaženo odvojeni od ekonomske stvarnosti. Stara izreka daje najbolju perspektivu: “Novac ne raste na drveću.”
Zapravo, ljevica je predodređena na neuspjeh jer uvijek teži imaginarnom i nakon toga sve opravdava manipuliranjem jezika.
Takva zlouporaba jezika omogućena je jer su apsolutne, ili primarne ideje (istina, značenje, dobrota, ljepota — i njihove suprotnosti, zlo, laž, moralna ružnoća) svedene na jezične kategorije. Apsoluti postaju puke riječi koje mogu biti interpretirane na razne načine jer riječi više ne utjelovljuju istinu nego su proizvoljni simboli namjenjeni da pokreću stvari, bez nekakve svrhe. Riječi mogu postati što god želite da budu. Stoga sva ta stalna redefiniranja stvarnosti (rodne zamjenice, klimatske promjene umjesto globalnog zagrijavanja, bez nacija, bez granica i tako dalje).
Ljevica, dakle, posjeduje degradirajuću filozofiju koja nema nikakve veze sa životom (ili bićem), jer veliča ono što bi život trebao, ili mogao, biti (ili što postaje) — a ne ono što stvarno jest.
Ako jezik proizvodi stvarnost, a život je samo igra riječi, tada je čovječanstvo podvrgnuto raznim vrstama tiranije: kontroliraj riječi i kontrolirat ćete ljudsko ponašanje, razmišljanje, očekivanja i njihovu volju (strategija korporativnih medija i njihove narative u vijestima).
Ta “logika” proizlazi iz misli Michaela Foucaulta, čiji utjecaj je, na žalost, bio mnogo dublji nego što su jamčile njegove škrabotine. On je bio taj koji je popularizirao “kraj čovječanstva” tvrdeći da ne postoji nešto poput ljudske prirode jer je ona “konstruirana” društveno-kulturnim uvjetima. Promijenite te uvjete i promijenili ste čovjeka. Foucault nije bio previše originalan jer je samo preradio La Mettrieja (čovjek-mašina) i Condilliaca (čovjek kao kip).
Ljevica je svom žestinom prigrlila Foucaulta kao proroka suvremenog svijeta, u tolikoj mjeri da je čovječanstvo sada degradirano na jezičnu kateogriju koja se može prepisati, manipulirati i preoblikovati da odgovara našim društveno-kulturnim hirovima ili čak u političke svrhe. Čovječanstvo je razbijeno kako bi ga ideolozi mogli bolje izgraditi. Stari san o Novom Čovjeku.
Možda vam se čini da je ljevica dominantna. Ali primjetite da njezina dominacija ovisi samo o sposobnosti da se njezina loša filozofija širi putem medijsko-zabavno-obrazovnog kompleksa. Oduzmite tu zavisnost i ta dominacija se ruši poput kule od karata, jer ljevica nije nastala prirodno iz samog života, kao što bi to trebala svaka prava kultura. Umjesto toga, njezine ideje nametnute su od strane stručnjaka. Budući da agendama, kako bi se održale, treba podrška institucija, one su već propale.
To znači da je ljevica jedva nekakva prijetnja, unatoč njezinom samohvalisanju. Jer koliko dugo se može nijekati stvarnost i koju je civilizaciju ikad izgradilo laganje? Mnogi su pokušali proizvesti boljeg čovjeka, Novog Čovjeka. I svi oni su propali — i uvijek će propasti — jer život se ne sastoji samo od teorija, a ljudi su puno više od ideologije.
“Postoje samo dva oblika ponašanja za ljude koji su doista iskorijenjeni: Ili padaju u duhovnu letargiju, nešto poput smrti, ili se bacaju u akciju, često nasilnu, namijenjenu iskorijenjivanju onih koji još nisu iskorijenjeni.” Ove riječi Simone Weil sumiraju ono što ljevica zapravo jest — bez korijena i bez doticaja sa stvarnosti, promovirajući ili letargiju ili nasilnu mržnju prema onima ukorijenjenima.
Pošto nema života bez korijena, ljevica je mrtva.
