Zbog učestale moralne i intelektualne silazne putanje mainstream medija, nije bilo prigovora protiv ljevičara koji nazivaju predsjednika Donalda Trumpa i sve njegove pristaše nacistima. Doista, to sada redovito čine i članovi medija.
Bez tog prigovora, ovakvo označavanje postat će još učestalije; a to stalno rastuće histeriziranje će vjerojatno rezultirati ovim: nasiljem protiv konzervativaca.
Malo je vjerojatno predvidjeti bilo koji drugi ishod ljevičarske normalizacije pojmova “nacist” i “bijeli supremacist”.
Američka se ljevica stavila u položaj moralne dileme: Ili ne misli tako kad naziva predsjednika i njegove pristaše nacistima, u kojem slučaju je samo kriva za umanjivanje — i, kao što sam to objasnio u mojoj prošloj kolumni, zapravo negiranje — holokausta, ili stvarno tako misli, u kojem slučaju moralnost zahtijeva da se poduzmu nasilne akcije protiv Trumpovih pristaša.
Najmanje jedno desetljeće govorim da Amerika proživljava drugi građanski rat. No, uvijek sam dodao da je za razliku od prvog Građanskog rata, ovaj — hvala Bogu — nenasilan.
Postaje sve teže pretpostaviti da će i ostati tako.
Senatska pripravnica viče prostote predsjedniku Sjedinjenih Država na kongresnim hodnicima, a američki senator za koga radi ne daje joj otkaz.
Ljevičarska rulja viče i skandira “Nema pravde, nema spavanja” pred domovima članova administracije.
Demokratska kongresnica Maxine Waters, potiče takvu akciju. “Pobrinimo se”, rekla je u govoru demokratskoj rulji, “da se pojavimo gdje god se oni pojave. Ako vidite bilo kojeg člana tog kabineta u restoranu, u robnoj kući, na benzinskoj stanici, iziđite, okupite mnoštvo i otjerajte ih, i recite im da više nisu nigdje dobrodošli.”
Demokratska stranka obilježila je političku opoziciju predsjedniku kao “Otpor”, termin koji se koristio za vrijeme Drugog svjetskog rata za opisivanje opozicije nacistima.
Sve ovo je samo početak. Nekoliko nasilnih pokreta započinje s nasiljem. A kada ljevica shvati da takva taktika ne poništava posljednje predsjedničke izbore, neki moralno dosljedni ljevičari mogli bi se sasvim vjerojatno odlučiti na sljedeći korak i početi ciljati na republikance — kao što je to učinio pucač na republikanskog predstavnika Steve Scalisea i još četvorice.
Kao što je jedan liberalni pisac, Peter Beinart iz Atlantica, pitao prije skoro godinu dana: “Ako vjerujete da predsjednik Sjedinjenih Država vodi rasistički, fašistički pokret koji prijeti pravima, ako ne i životima, ranjivih manjina, koliko daleko ste spremni iće da ga zaustavite?”
Kada konzervativci — čak i oni koji se vrlo kritički odnose prema predsjedniku poput Bena Shapira — trebaju zaštitu tjelesnih čuvara i policijskih službenika u opremi za nerede kada drže govor na američkim sveučilišnim kampusima, jasno je kuda idemo. Možete dobiti ideju gledajući što su studenti napravili profesoru biologije dr. Bretu Weinsteinu, vjerojatno jedinom pristojnom članu osoblja Sveučilišta Evergreen State, jer je odbio surađivati kada su ljevičarski studenti zahtijevali da svi bijelci napuste kampus na jedan dan. Nekoliko mjeseci kasnije, Weinsteinu je ljevičarska sveučilišna administracija rekla da mu “više ne može garantirati sigurnost”. Weinstein je nakon toga zauvijek napustio Evergreen State.
U ožujku 2013., zakazani govor Charlesa Murrayja na Middleburry koledžu spriječila je nasilna ljevičarska rulja, što je rezultiralo njegovim odlaskom s kampusa pod zaštitom policije. Tijekom nereda, profesoricu Allison Stanger ozlijedili su ljevičarski nasilnici i završila je s cervikalnim ovratnikom.
New York Times nedavno je izvijestio da ljevičarski intelektualci žale zbog povijesne liberalne obrane slobode govora. Nema sumnje da bi po ljevici, mnoga, ako ne i sva, konzervativna mišljenja bila pravno zabranjena, a oni koji ih izražavaju bili bi uhićeni.
Molim se da nasilje ne izbije u Americi. Ali ako se, ne daj Bože, to ipak desi, neka bude jasno da ga je započela ljevica, baš kao što je jasno da je Jug otvorio vatru na Fort Sumter i započeo prvi Građanski rat.
