Sada saznajemo više detalja o “demonstraciji” Antife pred kućom Tuckera Carlsona sinoć u Washingtonu. Rulja od otprilike 20 ljevičarskih bitanga došla je na Carlsonov posjed u trenucima kad se njegova supruga nalazila sama kod kuće, počela lupati po vratima, usput ih oštetivši, i vikala “Znamo gdje spavaš noću”. Netko iz rulje spominjao je nešto o cijevnoj bombi.
Twitter račun povezan s grupom objavio je ovu poruku: “‘Rasistički šljamu, odlazi iz grada!’ Svake večeri širiš strah u naše domove–strah od drugih, strah od nas i strah od njih. Svake večeri nam govoriš da nismo sigurni. Večeras te podsjećamo da imamo glas. Večeras te podsjećamo da ti također nisi siguran.” Skupina je također objavila imena i adrese Carlsonovog brata i najboljeg prijatelja.
To nije prosvjed. To nije sloboda govora. To nisu aktivisti. To su teroristi angažirani u organiziranoj kampanji uznemiravanja i prijetnji prema svojim političkim neprijateljima. A ovo je daleko od prvog slučaja kojem smo svjedočili. Vidjeli smo kako blokiraju cijele gradske blokove, napadaju nedužne promatrače i vandaliziraju imovinu. Vidjeli smo kako opkoljuju političare i tjeraju ih iz restorana. Vidjeli smo ih kako rade nerede u glupim skijaškim maskama, mašući palicama za bejzbol i batinama. Postoji razlog zašto ih Ministarstvo domovinske sigurnosti smatra domaćim teroristima. Ovo je politički motivirano nasilje, poticanje i uznemiravanje. To je terorizam, po definiciji.
Problem je u tome što se općenito ne tretiraju poput terorista. Obično im je dopušteno neometano djelovanje, čak i kad pribjegavaju maltretiranju starijih i invalidnih osoba. Daje im se nevjerojatna sloboda kad im se ona uopće ne bi smjela dati. Nisam čitao ništa o masovnim uhićenjima pred Carlsonovom kućom sinoć, iako je svatko nazočan sudjelovao u evidentno kriminalnom ponašanju.
Možda je strategija čekati da netko izgubi život i potom reagirati svom silinom. Mislim da bi bolja strategija bila presijecanje puta. Svi vidimo kamo ovo ide, zar ne? Skupine poput ove ili postaju sve više i više nasilne ili su iskorijenjene i zabranjene. Nisam upoznat s bilo kojim slučajem gdje je organizacija poput Antife samostalno korigirala svoj put i krenula u smjeru nenasilja.
Dakle, što čekamo? Zašto se ovim teroristima u skijaškim maskama dopušta uzimanje maha? Oni žele da ih doživljavamo kao prijetnju. Oni žele da znamo — i vrlo su eksplicitni u toj činjenici — da njihovi politički protivnici nisu “sigurni”. Moje mišljenje je da konačno nemamo razloga sumnjati u njihovu riječ.
