Započinjem s priznanjem da je koronavirus značajni problem i da bi ga oni na pozicijama vlasti trebali ozbiljno shvatiti. Javnost bi ga također trebala ozbiljno shvatiti, ali za nas to uglavnom znači pranje ruku i prakticiranje zdravih navika koje bi već trebale biti normalan dio našeg života. Mislim da još nismo stigli do trenutka kad je potrebno ubiti bilo koju osobu koja se nakašlja u vašoj kući i spaliti njihova tijela u dvorištu. Srećom, medicinski stručnjaci nisu preporučili tu mjeru. Zapravo, medicinski stručnjaci nisu preporučili previše osim gore spomenutih standardnih higijenskih mjera. I, usput, snažno se zalažu protiv kupovine maski za lice.
Poanta je u tome što je virus zarazio oko 90.000 ljudi za koje znamo, ubio oko 3.000 i probio se u 60 zemalja diljem svijeta. Niti jedna racionalna osoba ne bi tvrdila da je on nevažan ili izmišljen. Ali racionalni ljudi bi rekli, i govore, da je panika, histerija i medijsko pretjerivanje previše prenaglašeno. Ne suočavamo se s apokalipsom ili s bilo čim sličnim. Mogli bismo tvrditi da ovo čak nije ni pandemija (iako to ovisi o načinu na koji definirate termin). Nisam siguran je li naša kultura u stanju biti ozbiljna, ali ne i histerična o nečemu, ali u vezi ovoga bismo možda trebali pokušati. Evo nekoliko činjenica za koje se nadam da će staviti stvari u perspektivu:
1. Virus ne ubija mlade, zdrave ljude. Začudo, ne ubija ni dojenčad ni djecu. Do sad je velika većina ozbiljnih i smrtnih slučajeva bila među osobama starije životne dobi i bolesnima. Naravno, smrti u toj demografiji su također tragične, ali mnoge bolesti su ozbiljne ili potencijalno fatalne za vrlo stare ili imunološki ugrožene.
2. Stvarna stopa smrtnosti gotovo sigurno nije 2 ili 3 posto kako je priopćeno. Ta brojka se odnosi samo na prijavljene slučajeve. Kako biste postali prijavljeni slučaj, morate otići liječniku ili u bolnicu kako biste se testirali na bolest. Svi koji su imali virus, koji se nisu testirali i koji su se oporavili, ne ubrajaju se u službenu stopu smrtnosti, jer ne znamo o njima i ne znamo koliko ih ima.
Važna je stvar to što je većina slučajeva blaga. Većinu vremena, pacijent nekoliko dana ima kašalj i groznicu, da bi se nakon toga počeo osjećati bolje. Neki ljudi uopće ne pokazuju simptome. Negativna strana toga jest ta što to otežava obuzdavanje bolesti, ali je pozitivna ta što to znači da gotovo sigurno postoji na tisuće ljudi koji su svoju bolest smatrali blagom prehladom, nikad nisu posjetili liječnika i oporavili se. Stvarna stopa smrtnosti stoga mora biti znatno niža od 2 ili 3 posto. Koliko niska? Nitko ne zna, Neki istraživači vjeruju da je ona možda nešto manja od 1 posto, ali čak je i to pretpostavka. Mi jednostavno nemamo dovoljno veliku veličinu uzorka. Još jedna stvar koju treba zapamtiti: više od 3.000 smrtnih slučajeva dogodilo se u Kini čiji je zdravstveni sustav u neredu. Usprkos tome, slučajevi koronavirusa već eksponencijalno padaju u Kini. To je još jedan razlog za oprezni optimizam.
3. Lako je zaboraviti da smo i prije pretrpjeli i preživjeli pandemije, uključujući vrlo nedavnu. Prije samo 10 godina, svinjska gripa uspjela je zaraziti više od 60 milijuna ljudi i ubiti više od 12 tisuća — samo u SAD-u. Globalno, broj smrtnih slučajeva premašio je pola milijuna. To, ponovno, ne znači da koronavirus nije ozbiljan. To samo znači da je panika potpomognuta medijima pretjerana i da joj nedostaje perspektive. Kao i uvijek u slučajevima panike.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
