IBRAHIM: Tko je ‘glup’: Jeff Goldblum ili apologeti islama?

Raymond Ibrahim

FrontPageMag

Iracionalizam — osobito pod krinkom emocionalizma i relativizma — postao je najveći branitelj i glavni apologet islama na Zapadu.

Barem je toliko naučio Jeff Goldblum.

Na dan 24. travnja 2020. godine, 67-godišnji glumac sudjelovao je kao sudac u emisiji RuPaul’s Drag Race. Jedan od natjecatelja, Jackie Cox, “drag kraljica” iranskog podrijetla, nastupio je u hidžabu ukrašenom zvijezdama američke zastave: “Ova odjeća”, rekao je Cox, “doista predstavlja važnost vidljivosti ljudi religijskih manjina koju moraju imati u ovoj zemlji.”

Očigledno opazivši ironiju i/ili kontradikciju u svemu tome, Goldblum je postavio pitanje: “Postoji li nešto u toj religiji [islamu] što je anti-homoseksualnosti i anti-žena? Da li to komplicira pitanje? Ja ga samo podižem i razmišljam na glas i možda” — ovaj posljednji dio došao je nakon što je pogledao uokolo i shvatio da se nitko neće složiti s njim — “sam glup”.

Ostatak — plakanje i naricanje vis-à-vis nagovještaja neugodnih činjenica — bio je prema očekivanju, imajući u vidu da mjesto na kojem je Goldblum iznio svoje opaske utjelovljuje iracionalizam, emocionalizam i relativizam.

Započelo je sa suznim očima Jackie Cox: “Kad se dogodila muslimanska zabrana”, rekao je zamuckujući i gušeći se od plača, “to je doista uništilo mnogo moje vjere u ovu zemlju i doista povrijedilo moju obitelj. I to mi izgleda toliko pogrešno.”

Dakle, umjesto korištenja prilike koju mu je pružio Goldblum kako bi rasvjetlio užasna postupanja koja žene i homoseksualci poput njega doživljavaju pod islamom, Cox je preokrenuo to pitanje kako bi kritizirao Ameriku i Trumpa.

Onako usput, i za zapisnik, takozvana “muslimanska zabrana” odnosi se na ograničenja putovanja koja su implementirana nacijama za koje se zna da sponzoriraju terorizam i predstavljaju sigurnosnu prijetnju SAD-u. Iako nisu sve muslimanske — na primjer Sjeverna Koreja — većina su nacije s muslimanskom većinom. Ova činjenica — kao i mnoge druge činjenice, na primjer, da se većina progona kršćanskih manjina događa u muslimanskim nacijama — manje je odraz “islamofobije”, a više odraz zašto uopće postoji strah od islama.

Bez obzira na to, društvene mreže obilovale su osudama Goldbluma. Njegovo pitanje različiti su tweetovi opisali kao “islamofobno”; kao “toliko duboko neugodno za gledati”; i kao da u njemu ima “mnogo razina grozote”. Ukratko, “Goldblumov beskrajno nepotreban komentar o homofobiji i seksizmu u islamu”, objasnio je drugi twiteraš, bio je “NAJGORI”.

Ostali su koristili ovu priliku kako bi nastavili inzistirati koliko su Amerikanci općenito islamofobni. Novinar i pisac Wajahat Ali sugerirao je da ako netko iz “liberalnog Hollywooda”, koji se “suzdržava i pokušava biti osjetljiv”, može postaviti takvo pitanje, očigledno je “ono što ljudi govore o nama muslimanima iza leđa” daleko gore.

U međuvremenu, u stvarnom svijetu, racionalni ljudi koji imaju i najmanjeg iskustva ili poznavanja muslimanskog svijeta — u teoriji, praksi ili oboje — znaju da se muslimanski muškarci mogu vjenčati s do četiri žene i kopulirati s koliko god nevjerničkih seksualnih ropkinja mogu steći (Kuran 4:3); Kuran ih nadalje potiče da gledaju na svoje žene kao na “preorane njive” koje mogu pretuči u podčinjenost (2:223; 4:34). Što se tiče homoseksualaca, njih treba — i jesu u skladu s islamskim učenjima (npr. Kuran 7:84) — “smrskati” do smrti.

Naravno, svatko tko iznese takva zapažanja — to jest, svako tko uspije nadvladati početni baraž iracionalizma i emocionalizma — mora se nakon toga uhvatiti u koštac s relativizmom: “Da li bi Goldblum”, kao što je naglasio jedan drugi tweet, “postavio kršćanskoj [drag] kraljici isto pitanje koje je postavio Jackie?”

Osim činjenice da su termini poput “kršćanske [drag] kraljice” ili “muslimanske [drag] kraljice” više nego oksimoronski, primijetite pretpostavku: iako su učenja kršćanstva i islama često dijametralno suprotstavljena jedna drugima — osobito što se tiče žena — to nema nikakvog značenja za “relativiste”. Za njih, Goldblumovo pitanje jednako je opravdano za kršćanstvo koliko i za islam. Stoga, zbog čega izdvajati islam za ispitivanje (oh, islamofobu)?

Kad već govorimo o pitanjima, važno je imati na umu da je sve što je Golblum učinio bilo upravo to — postavljanje pitanja. Zamislite reakciju — naricanje i šrkgutanje zubima — da je njegovo pitanje zapravo bila tvrdnja.

Što nas dovodi do one prave priče ovdje: budući da ne postoji način održavanja racionalne obrane islama, suze, lažni bijes i mnogo, mnogo licemjerja — ili, kako bi citirali Goldbluma, ali obrnuto, “gluposti” — jedino je što preostaje.