TAPSON: Raskrinkavanje Antife

Mark Tapson

Screenshot/VICE

Neki je dan prijatelj na Facebooku objavio nešto od kritične važnosti u vezi domaće terorističke skupine poznatije pod imenom Antifa, a netko je stao u njezinu obranu ponovivši nedavnu bizarnu izjavu zbunjenog Joea Bidena da Antifa nije organizacija, već “ideja”.

Istina je da Antifa nije organizacija u onom strogom smislu riječi, ali Bidenov nejasan opis je ili zapanjujuće neinformiran ili predstavlja slab pokušaj odvraćanja kritika od njezinih maskiranih militantnih članova. Ja se kladim na ovo potonje, budući da demokratski čelnici neobično oklijevaju osuditi Antifinu strategiju nasilja i zastrašivanja prema navodno “fašističkim” pristašama predsjednika Trumpa.

Kako bih educirao komentatora na Facebooku i Bidenovog pristašu koji vjeruje da se Antifa zapravo protivi fašizmu, preporučio sam novu knjigu “Raskrinkavanje Antife: Pet perspektiva rastuće prijetnje“, koju je uredio Centar za sigurnosnu politiku i u kojoj sudjeluje suradnik FrontPageMag-a Matthew Vadum, jer ne postoji bolje seciranje podrijetla, prirode, taktika i ciljeva ove anarhističke “ideje” i njezinih opasnih sljedbenika od ovog kompaktnog ekspozea.

Kao što to sugerira podnaslov knjige, Raskrinkavanje Antife se sastoji od pet eseja različitih stručnjaka o pokretu koji urednik knjige Kyle Shideler naziva “rastućom prijetnjom tkivu američkog načina života i neotuđivim pravima svih građana koja su utvrđena u našem Ustavu”.

Prvi od njih je sam Shideler, čije svjedočenje pred Odborom za pravosuđe američkog Senata iznosi Antifinu povijest i ideologiju, organizaciju i strukturu te mrežu materijalne podrške prije nego odgovara na pitanje je li Antifa teroristička organizacija. Shideler zaključuje da ona to zasigurno jest, da su “Antifini nasilni napadi na prosvjednike, sudionike političkog skupa i novinare s izričitom svrhom zastrašivanja i prisile očigledni terorizam.” On navodi da je jedinstvena svrha pokreta korištenje nasilja kako bi se “terorizirala šira javnost u tišinu i neaktivnost” politički. Kao što bivši profesor Mark Bray s odobravanjem piše u Antifa: Antifašistički priručnik: “Možda nećemo uvijek moći promijeniti nečija uvjerenja, ali možemo itekako učiniti politički, društveno, ekonomski i ponekad fizički skupim da ih artikuliraju.”

Antifa nije novi pokret, objašnjava Shideler, već reinkarnacija organizacije Antifašističke akcije koju je 1932. godine osnovala Njemačka komunistička partija pod sovjetskom kontrolom, a koja se ponovno pojavila među europskim komunističkim urbanim gerilama 1960-ih i 70-ih godina. “Mladi sljedbenici radikala [te ere] danas su među organizatorima, donatorima, vođama mladih radikala u 2020. godini”, piše on. “Oni su čitave svoje živote naporno radili za ovaj trenutak.”

Sljedeći doprinositelj je Gabriel Nadales, bivši član Antife koji je postao konzervativni aktivist i koji u svom eseju “Nije organizacija, nego pokret” nudi zapanjujuću perspektivnu iznutra. Antifu je lakše razumjeti, objašnjava on, “ne kao imenicu, već kao pridjev i glagol”. Pridjev se priminjuje na ljevičarsku skupinu kad prigrljuje “antifašizam; glagol se odnosi na njezinu spremnost promicanja svojih ideja nasiljem — i “vi niste uistinu dio Antifa pokreta ako ne napravite taj nasilan korak prema ‘borbi protiv fašizma'”.

“Antifa ne stoji ni za što”, nastavlja Nadales. Umjesto toga, “ona je definirana onim čemu se suprotstavlja”, a to je što god su njezini pristaše odlučili definirati kao “fašističko”. Ali “nikada se nije radilo o borbi protiv opresivne ideologije. Antifa je oduvijek bila usmjerena na borbu za uništenje kapitalizma i uspostavljanje komunizma.”

Što se tiče difuzne strukture vodstva organizacije, Nadales identificira tri različita fronta: vođe nacionalne misli poput Marka Brayja ili bivšeg zastupnika Keitha Ellisona koji je pomogao legitimizirati Antifinu ideologiju; regionalne vođe poput poremećene aktivistice Zaljevskog područja San Francisca Yvette Felarca, koji organiziraju velike prosvjede; i lokalno organizirane neovisne vođe. Nadalesovi uvidi u rad ovih različitih razina te u financiranje i regrutacijske metode Antife su vrlo prosvjetljujući.

Slijedi “Taktike Antife”, republikanske aktivistice iz Sjeverne Kalifornije Erin Smith. Smith odjekuje većinu stavova Shidelera i Nadalesa te dodaje da “Antifa nastoji izravno stupiti u kontakt sa svojim političkim protivnicima … kako bi onemogućila njihovo daljnje prisustvo. Njih ne zanima pobjeda u političkoj debati ili postizanje zakonodavnog cilja.” (Konzervativci, obratite pozornost; mi smo uključeni u rat, a ne debatu, a Antifa želi pobijediti korištenjem svih raspoloživih sredstava.) “Njihov je sekundarni cilj”, nastavlja Smith, “od svojih protivnika isprovocirati nesrazmjerno nasilje visokog intenziteta, koje se potom može iskoristiti u propagandne svrhe.” Zahvaljujući pomoći ljevičarskih informativnih medija, Antifa ima “gotovo neometanu mogućnost proglašavanja bilo koje desničarske opozicije doslovnim nacistima”.

Smith nastavlja opisivati fascinantne detalje Antifinih organizacijskih jedinica — “skupine afiniteta” i “crnih blokova” — i njihove taktike i pripreme za ulično ratovanje, uključujući vatrenim oružjem. Ne da imaju bilo kakvo naročito poštovanje prema Drugom amandmanu; kao što Smith ističe: “U njihovom svijetu… vi stječete pravo na nošenje oružja samo ako ga pristanete koristiti za unaprjeđivanje kolektivnih klasnih interesa i revolucije.”

Istraživački novinar Matthew Vadum, česti suradnik FrontPageMag-a, istražuje “Mutni trag novca” Antife, ističući da “znamo začuđujuće malo o tome tko zapravo puni Antifine kofere”. Iako su Antifine aktivnosti pojedinačno niskobudžetne, “sam broj i razmjer nereda i nasilnih prosvjednih akcija u koje je Antifa bila uključena tijekom 2020. godine diljem Sjedinjenih Država mnogima otežavaju vjerovanje da militanti Amtife djeluju bez značajne financijske potpore.”

Vadum napominje da pokret prima izravno financiranje putem crowdfundinga, a neizravno putem podupirajućih organizacija poput Demokratskih socijalista Amerike te osobito Nacionalnog ceha odvjetnika, koji je prozvan Antifinom “neslužbenom pravnom rukom”. Predvidljivo, također se pojavljuje ime milijarderskog plutokrata Georgea Sorosa, budući da njegova Fondacija Otvoreno društvo neizravno financira Antifu.

I konačno, J. Michael Waller se pozabavio međunarodnom prirodom Antife i njezinom ulogom u povijesti nasilnih ljevičarskih skupina u “Antifa: Međunarodna pobunjenička mreža.” “Antifa je posudila taktiku naoružanih tajnih organizacija koje podržava Kuba, radikalnih palestinskih skupina koje su vodile Intafadu i islamskih pokreta poput Muslimanskog bratstva do džihadista koje podržavaju Turci”, zaključuje Waller. Ideološki hibrid anarhizma i marksizma, ona je “stranog podrijetla, umrežena na međunarodnoj razini i usmjerena na predstavničke demokratske vlade i njihove ustavne temelje”. To zvuči više od puke “ideje”, kao što je to rekao Biden.

Antifa nije tek nekakva ideja, jednako kao što nije anti-fašistička. To je, kao što upozorava urednik knjige Shideler, “subverzivni i nasilni ekstremistički pokret… u osnovi predan ukidanju američke vlade i nasilnom rušenju Ustava Sjedinjenih Država.” Svi patrioti se trebaju naoružati jasnim istinama o pokretu koje su sastavljene u Raskrinkavanju Antife. Pogrešno razumjevanje ili podcjenjivanje Antife dovodi našu naciju u opasnost.