SPENCER: Da, ubio je Židovku urlajući ‘Allahu Akbar’, ali znate, bio je napušen

Robert Spencer

FrontPageMag

Evo novog izgovora: marihuana. Godinama su vlasti diljem Europe odbacivale očigledne slučajeve džihadskog nasilja kao “mentalnu bolest”, ali nakon preobilnog korištenja tog izgovora razumljivo je da su dužnosnici tragali za novim, maštovitim načinima kako bi svoje ljude natjerali na pomisao da džihadskog nasilja na Zapadu uopće nema, samo mali broj nesretnih incidenata i neshvaćenih pristaša najmirnije i najtolerantnije religije na svijetu. Ali ponekad čak i namjerno neuke zimijske (dhimmi) vlasti mogu pretjerati sa svojim pustim željama.

Stoga je u Francuskoj, navodi Jerusalem Post, apelacijski kasacijski sud započeo razmatranja o tome hoće li ukinuti presudu da se muslimanu Kobiliju Traoreu, koji je ubio postariju Židovku urlajući “Allahu akbar”, neće suditi jer je u vrijeme ubojstva bio pod utjecajem marihuane. Točno: francuske vlasti sad službeno govore da je ubijanje Židova “A-OK” ako ste napušeni.

Vidite, kanabis je navodno kompromitirao Traoreovu “razboritost”. Sudac na nižem sudu “citirao je psihijatrijske procjene koje navode da je Traoreova konzumacija marihuane prije incidenta dovela do ‘delirične epizode’ zbog koje nije pravno odgovoran za svoje postupke.” Milijuni Amerikanaca koji su pušili marihuanu mogli bi se zapitati kako to da se nikad nisu tako napušili da bi pomislili kako je bacanje 65-godišnjakinje kroz prozor stana na trećem katu upravo stvar koju bi trebali učiniti. Ali to je sad stvar odluke kasacijskog suda. Muriel Ouaknine Melki, odvjetnica obitelji Traoreove žrtve, primijetila je da će se žalbom utvrditi može li “konzumacija opojnih droga biti razlog za oslobađanje od kaznene odgovornosti na području kaznenih djela.”

Međutim, postoji mala vjerojatnost da bi slučaj mogao najaviti prekretnicu u francuskoj jurisprudenciji. Ukoliko Traoreov pravni tim izvojeva pobjedu u slučaju, a on se i dalje neće smatrati kazneno odgovornim za svoje djelo, drugi optuženi kriminalci koji mogu uvjerljivo dokazati da su u vrijeme počinjenih djela bili napušeni, neće se iznenada početi puštati u velikim brojevima. Kao što svi znaju, ali nitko ne želi reći, niži je sud donio svoju apsurdnu presudu ne na temelju racionalne procjene nekakve korelacije između uporabe marihuane i nasilnog antisemitizma, već u potpunosti i samo zbog toga što je Kobili Traore musliman koji je djelovao prema svojim islamskim uvjerenjima u pogledu Židova, a francuske vlasti ne žele antagonizirati svoju nemirnu i osjetljivu muslimansku zajednicu, niti se suočiti s ružnom stvarnošću islamskog antisemitizma.

Traore je savršeno jasno dao do znanja da djeluje prema islamskim uvjerenjima. Na dan 4. travnja 2017. godine, ušao je u stan Halimi, koji se nalazio pored njegovog vlastitog, te ju je urlajući “Allahu akbar” i nazivajući “Sotonom” i “prljavom Židovkom” počeo mučiti da bi je naposljetku bacio s prozora njezina stana u smrt. Urlikanje “Allahu akbar”, toliko pri srcu džihadistima, te nazivanje ove starije žene “Sotonom”, ukazuje da je Traore svjestan učenja poput izjava u Kuranu da su Židovi najgori neprijatelji muslimana (5:82), prokleti od Allaha (9:30) i da protiv njih treba ratovati (9:29).

No islamski je antisemitizam posljednja stvar s čime se francuske vlasti žele pozabaviti. I stoga se nisu. Tako se u lipnju 2017. godine osamnaest istaknutih francuskih građana, uključujući povjesničara Georgesa Bensoussana i filozofa Alaina Finkielkrauta, pridružilo Frédérique Ries, članici Europskog parlamenta iz Belgije, kako bi uložili javni prosvjed zbog činjenice da pariško tužiteljstvo nije optužilo Traorea za zločin iz mržnje i u svojoj optužnici nije spomenulo antisemitizam.

“Francuske vlasti”, rekla je Ries, “odnosile su se prema njezinom ubojstvu ledenom šutnjom. Nije bilo nikakve nacionalne mobilizacije za Sarah, ona je umrla dok su mediji ostali kvazi-ravnodušni.” Neki su nagađali da su francuske vlasti previdjele neugodne činjenice ovog slučaja kako ne bi dale municiju predsjedničkoj kampanji Marine Le Pen, koja je pozivala i poziva na okončanje francuske imigracijske politike otvorenih vrata.

Obuzdavanje Marine Le Pen i “krajnje desnice” francuskim je vlastima bilo mnogo važnije od obuzdavanja ljudi poput Kobilija Traorea. A s presudom o marihuani postalo je još gore, nesumnjivo puno gore nego što su to mnogi od onih istaknutih francuskih građana koji su prosvjedovali u lipnju 2017. godine mogli i zamisliti.

Zamislite (iako se to nikad ne bi dogodilo) da je Židov ili kršćanin pušio travu, urlao o svojoj religiji i ubio muslimana. Da li bi bio proglašen “ne krivično odgovornim”? Naravno da ne bi. No, u današnjoj Francuskoj, kao i diljem Zapadne Europe, primarni posao sudova i tijela za provođenje zakona jest osigurati da muslimani nisu bijesni. Oni se moraju umiriti pod svaku cijenu. Hoće li to dugoročno dovesti do mirnog i skladnog multikulturalnog društva? Što mislite? I hoće li kasacijski sud imati hrabrosti, u ovo doba pandemijskog kukavičluka, učiniti pravu stvar.