Prevedeno zahvaljujući Internet Archive nakon što je UN pod hitno maknuo članak sa svoje stranice un.org. Još jednom hvala Tuckeru Maxu i njegovom Twitter threadu.
Ponekad govorimo o gladi u svijetu kao da je to pošast koju svi želimo iskorijeniti, smatrajući je usporedivom s kugom ili sidom. Ali to nas naivno gledište sprječava da se uhvatimo u koštac s onim što uzrokuje i održava glad. Glad ima veliku pozitivnu vrijednost za mnoge ljude. Doista, ona je temeljna za funkcioniranje svjetskog gospodarstva. Gladni ljudi su najproduktivniji ljudi, osobito na mjestima gdje postoji potreba za fizičkim radom.
Mi u razvijenim zemljama ponekad vidimo siromašne ljude kako pored ceste drže natpise “Radit ću za hranu”. Zapravo, većina ljudi radi za hranu. Uglavnom, ljudi toliko naporno rade da bi proizveli hranu za sebe na razini egzistencije ili prodajući drugima svoje usluge u zamjenu za novac jer trebaju hranu. Koliko nas bi prodavalo svoje usluge kad ne bi bilo prijetnje gladi?
Još važnije, koliko nas bi prodavalo svoje usluge tako jeftino kad ne bi bilo prijetnje gladi? Kad svoje usluge prodajemo jeftino, obogaćujemo druge, one koji posjeduju tvornice, strojeve i zemlju, te naposljetku posjeduju i ljude koji rade za njih. Za one koji ovise o dostupnosti jeftine radne snage, glad je temelj njihovog bogatstva.
Konvencionalno mišljenje glasi da je glad uzrokovana slabo plaćenim poslovima. Na primjer, članak izvješćuje o “brazilskim robovima etanola: 200.000 migranata sječe šećernu trsku koja potiče procvat obnovljive energije”. Iako je istina da je glad uzrokovana slabo plaćenim poslovima, moramo shvatiti da u isto vrijeme glad uzrokuje otvaranje slabo plaćenih radnih mjesta. Tko bi pokrenuo masivne operacije proizvodnje biogoriva u Brazilu da nije znao da postoje na tisuće gladnih ljudi koji su dovoljno očajni da prihvate grozne poslove koje im nude? Tko bi izradio bilo kakvu tvornicu da nije znao da će za nisko plaćena radna mjesta biti dostupni mnogi ljudi?
Velik dio literature o gladi govori o tome kako je važno osigurati da ljudi budu dobro nahranjeni kako bi mogli biti produktivniji. To je besmislica. Nitko ne radi više od gladnih ljudi. Da, ljudi koji su dobro uhranjeni imaju veći kapacitet za produktivnu tjelesnu aktivnost, ali ljudi koji su dobro uhranjeni daleko su manje voljni raditi taj posao.
Nevladina organizacija Oslobodite robove (Free the Slaves) definira robove kao ljude koji ne smiju otići sa svojih radnih mjesta. Procjenjuje se da u svijetu postoji oko 27 milijuna robova, uključujući i one koji su doslovno zaključani u radnim sobama i držani kao dužnički radnici u Južnoj Aziji. Međutim, među njima nisu ljudi koji bi se mogli opisati kao robovi gladi, odnosno oni koji slobodno mogu otići sa svojih radnih mjesta, ali nemaju bolje mjesto na koje bi mogli otići. Možda su većina ljudi koji rade robovi gladi?
Za nas koji smo na vrhu društvene ljestvice, iskorjenjivanje gladi na globalnoj razini bila bi katastrofa. Da nema gladi na svijetu, tko bi orao njive? Tko bi ubirao naše povrće? Tko bi radio u kafilerijama? Tko bi nam čistio WC-e? Morali bismo sami proizvoditi hranu i samo čistiti vlastite zahode. Nije ni čudo da ljudi na visokoj razini ne žure riješiti problem gladi. Za mnoge od nas, glad nije problem, već prednost.
