Ako za isti posao žene zarade samo 77 centi za svaki dolar koji zarade muški, zašto poslodavci ne zaposle samo žene? Plaće radnika su najveći trošak za većinu poduzeća. Dakle, ako bi zapošljavali samo žene to bi smanjilo troškove za gotovo četvrtinu. Zar tvrtke ne žele biti profitabilne? Ili su stvarno samo loši u matematici?
Zapravo su feministi, slavne osobe i političari ti koji šire ovaj mit i koji imaju problema s matematikom.
Evo zašto:
Spomenuta statistika od 77 centi izračunava se ako podijelimo prosječnu zaradu svih žena koje rade puno radno vrijeme i prosječnu zaradu svih muškaraca koji rade puno radno vrijeme. Drugim riječima, ako je prosječan prihod svih muškaraca recimo 40.000 dolara godišnje, a prosječan prihod žena recimo 30.800 dolara, to bi značilo da žena zaradi 77 centi za svaki dolar koji zaradi muškarac. 30.800/40.000 = 0,77.
No, ovi izračuni ne otkrivaju nepravdu neravnopravnih plaća među spolovima jer ne uzimaju u obzir profesiju, položaj, obrazovanje i odrađene sate u tjednu.
Čak i studija Američke udruge sveučilišnih žena (AAUW), koja je feministička organizacija, pokazuje da se stvarna razlika u plaćama smanjuje na samo 6,6 centi kada uračunamo različite izbore koje donose muškarci i žene. Ključna riječ ovdje je “izbor”. Mala razlika u plaći koja postoji nema nikakve veze s tim da se žene plaćaju manje, a kamoli sa seksizmom; to se odnosi na razlike u pojedinačnim izborima karijere koje čine muškarci i žene.
U 2009. godini Ministarstvo rada Sjedinjenih Država objavilo je rad koji je istražio više od 50 stručnih studija i donio zaključak da često navedena razlika u plaći od 23 posto “može gotovo u cijelosti biti rezultat pojedinačnih izbora koje donose muški i ženski radnici.” Pa, pogledajmo neke od tih izbora.
Sveučilište Georgetown sastavilo je listu pet najbolje plaćenih zanimanja i postotak muškaraca i žena koji diplomiraju na tim studijima:
Broj 1 najplaćeniji: Naftni inženjering: 87% muški
Broj 2: Farmaceutske znanosti: 48% muški
3: Matematika i računalstvo: 67% muški
4: Zrakoplovni inženjering: 88% muški
5: Kemijsko inženjerstvo: 72% muški
Primijetite da žene imaju veći udio od muškaraca u samo jednoj od 5 najplaćenijih grana – i to samo za nekoliko postotaka.
Sada uzmite u obzir listu pet najlošije plaćenih zanimanja iste studije:
Broj 1: Savjetovanje i psihologija: 74% žena
Broj 2: Obrazovanje za rano djetinjstvo: 97% žena
3: Teologija i vjerska zvanja: 66% muški
4: Ljudske usluge i organizacija zajednice: 81% žena
5: Socijalni rad: 88% žena
Evo, ovdje žene dominiraju u svim kategorijama osim jedne. Čak i unutar iste profesije, muškarci i žene čine različite izbore koji imaju utjecaja na to koliko novaca zarade. Uzmimo za primjer bolničarsku službu, gdje medicinski tehničar u prosjeku zaradi 18% više od medicinske sestre. Razlog? Medicinski tehničari gravitiraju prema bolje plaćenim specijalizacijama za njegu, rade više sati i neproporcionalno nalaze posao u gradovima sa najvišom naknadom.
Evo kako je jedan stručnjak za naknade u bolničkoj njezi, profesorica Linda Aiken sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, sažela podatke: “Odabir karijere i razlike u edukaciji objašnjavaju većinu, ako ne i sve, razlike u primanjima između spolova u bolničkoj njezi.”
Studija Odjela za rad zaključila je da kada se sve te razlike u svim zanimanjima uzmu u obzir, neobjašnjena razlika u primanjima iznosi negdje između 4,8 i 7 posto – što je gotovo identično postotku od 6,6 koji je pronašao AAUW.
Ali zašto uopće postoji ikakav jaz? Nitko ne zna sigurno, kako priznaju i AAUW i Odjel za rad. Postoji toliko varijabli o kojima ovise plaće da to ne može pokriti niti jedna studija. Nekoliko njih uzima u obzir varijable poput opasnosti na radnom mjestu; muškarci su pretjerano zastupljeni na, recimo, naftnim platformama. Evo i još jedne variable: muškarci su spremniji i sposobniji raditi više radnih sati bez prethodne obavijesti.
Prema Harvardskoj ekonomistici Claudiji Goldin, čak i ako dva odvjetnika imaju isto obrazovanje, istu specijalnost i rade isti broj sati – tvrtke su voljne platiti više onome koji je uvijek voljan biti dostupan “na poziv” i spreman da bude u uredu kad god ga tvrtka zatreba, za razliku od onog koji ima želju za redovitijim rasporedom. Ovo nije seksizam, to je samo zdrav razum.
S realističnijim kategorijama i definicijama, kakve god razlike u primanjima ostale, zasigurno bi se suzile do točke nestajanja.
Čini se da poslovni lideri nisu loši u matematici zato što ne zapošljavaju samo žene. Oni koji tvrde da za isti posao žene zarade 77 centi u odnosu na dolar koji zarade muškarci, s druge strane, nisu loši samo u matematici, loši su i u govorenju istine.
