Željela bih s vama razgovarati o novom feminizmu za 21. stoljeće.
U ovoj vrsti feminizma postoje tri stupa: Dostojanstvo. Riječ “Ne”. I muškarci.
Tako je, muškarci.
Ali prije nego razjasnim ove tri ideje, trebate saznati ponešto o meni. Bila sam jako uključena u feministički pokret, uključujući članstvo u upravnom odboru Nacionalne organizacije za žene. Zbog toga osjećam puno ponosa i malo krivnje. Ponos jer je feminizam potaknuo neke vrlo važne i potrebne promjene; a krivnje jer je također učinio mnogo štete. Moj posao sada je da preokrenem tu štetu.
Stoga, u tom duhu, razgovarajmo o prvom stupu ovog novog feminizma: Dostojanstvu.
Dostojanstvo je u središtu onoga o čemu feminizam uvijek treba biti. Dostojanstvo znači da žena ima mogućnost slobodnog izbora svog životnog puta. To ono što je feminizam jednom značio. Ali da li još uvijek tako? Pitajte danas gotovo svaku studenticu na koledžu što želi biti i navest će vam nekoliko primjera karijera. Jedna od onih koju neće navesti je karijera supruge i majke. U stvari, svaki put kad je netko dovoljno drzak da predloži da žena potraži supruga dok je još na fakultetu, kao što je to nedavno predložila vrlo uspješna bivša studentica Princetona u pismu školskim novinama, feministi polude. Novi feminizam će cijeniti i poštivati sve odgovorne odluke.
I kad već govorimo o dostojanstvu, ne mogu zamisliti ništa manje dostojanstveno za žene nego feminističko vjerovanje da su u seksualnoj areni žene iste i stoga se trebaju ponašati na isti način kao i muškarci. Je li to stvarno ono što želi istinski oslobođena žena? Imati povremeni seks i ne misliti ništa o tome kao što to muškarci rade? Žalosna sam što je prečesti odgovor na to pitanje ‘DA’.
Dakle, zbrojimo sve ovo: Feminizam je ženama umanjio želju za osnivanjem obitelji dok istovremeno naglašava korist karijere i povremenog seksa. Nije baš recept za uspjeh ili sreću.
Drugi stup novog feminizma je riječ “ne”. Vrlo je usko povezano s prvim stupom.
Žene su kroz povijest prilično dobro koristile riječ “ne”. Naravno da su mnoge žene rekla “da” kad je trebalo reći ne, i to je osnova više od nekoliko klasičnih priča i romana. Postoji velika moć u riječi “ne”. I žene, u većini slučajeva, znaju kako koristiti tu moć. Ali u zadnjih nekoliko desetljeća izgubile su je. A posljedice toga su katastrofalne.
Žene, koje su se borile da ne budu tretirane kao seksualni objekti, postale su objektiviziranje nego ikad. To vidite posvuda: u muzičkim spotovima, na reklamnim panoima, u “hookup” kulturi na kampusima. I došli smo do toga da imamo neukusan prizor tinejdžerskih djevojčica koje seksualno progone tinejdžerske dječake na način na koji su nekoć mladići progonili djevojke. Kako se to dogodilo? Jer je feminizam počeo zagovarati da bi se žene trebale ponašati poput muškaraca. Što god urade ili su uradili muškarci, to isto trebaju raditi i žene. Feministice su se ljutile na muškarce – ali istovremeno su željele biti poput njih. Nije ni čudo što je naše društvo toliko zbunjeno.
Žene uskraćuju same sebe sposobnosti da kažu ne: rješenje je da se ta moć uzme natrag. To je osobito vrijedno za mlade žene. Reći “ne” znači: ne želim da me itko drugi definira – niti feministice, niti seksualna želja muškarca. To je ženska snaga.
To je dobar prijelaz na moj treći stup novog feminizma – muškarci. Feministima je lako to zaboraviti, ali muškarci su bili ti koji su se odrekli monopola na političku snagu i dali ženama pravo glasa, muškarci su izmislili kontrolu rađanja, hladnjak, perilicu i toliko drugih stvari koje su oslobodile žene.
I muškarci se razlikuju od žena. Akademici žele nagađati da su muškarci i žene u osnovi isti, da se razlikuju samo po drugačijoj socijalizaciji, ali baš kao što je George Orwell slavno primijetio: samo intelektualac može biti dovoljno glup da povjeruje u tu ideju.
Štoviše, spolovi trebaju jedni druge. Na primjer, žene civiliziraju muškarce. To je ono što bismo trebale činiti. Ali kako bismo ostvarile taj kritični zadatak, moramo sačuvati naše dostojanstvo.
Ne se bojati koristiti riječ “ne” i vidjeti muškarce kao partnere, a ne kao konkurente, a kamoli kao tlačitelje.
To je put do novog feminizma. I put do boljeg svijeta za oba spola.
Ja sam Tammy Bruce za Prager University
