Svatko od nas ima priču. Poput moje kćeri, Kelsey, koja je nedavno razgovarala sa svojim dečkom preko mobitela i zamolila ga da na putu prema kući kupi NyQuil (lijek za smanjenje temperature – op. a.). Nekoliko sati kasnije, na njezinoj Facebook stranici osvanule su reklame za… NyQuil.
Slučajnost? Eh, ne. Mobiteli imaju mikrofone koje različite aplikacije mogu uključiti u bilo kojem trenutku. I još gore, dopustili ste im da to rade (u onim beskonačno dugačkim uvjetima korištenja koje nitko ne čita).
BBC je prošle godine objavio priču — “Sluša li vas vaš mobitel? Vaše priče” — sakupivši razne anegdote, poput ove: “Moj zaručnik i ja dobili smo oglase za vjenčanje istog dana kad smo se zaručili, prije nego što smo ikoga obavijestili.”
Sam Nichols iz Vice-a napisao je odličan članak pod nazivom “Evo kako sam uspio riješiti misteriju s razgovorima i podudarajućim oglasima”. U njemu je Nichols na jednostavan način dao objašnjenje uz pomoć dr. Petea Hannaya, višeg savjetnika za sigurnost tvrtke za cyber-sigurnost Asterisk i bivšeg predavača i istraživača na Sveučilištu Edith Conway.
Da bi vaš mobitel zapravo obratio pozornost i snimio vaš razgovor, mora postojati okidač. Na primjer, kad kažete “hej Siri” ili “okej Google”. U nedostatku tih okidača, svi podaci koje dajete mobitelu obrađuju se unutar vašeg vlastitog mobitela. Ovo možda nije uzrok za alarm, ali bilo koja aplikacije treće strane koju imate na svom mobitelu — na primjer Facebook — još uvijek ima pristup ovim podacima “bez-okidača”. A hoće li oni te podatke upotrebljavati ili ne, ovisi o njima.
“S vremena na vrijeme, audio isječci povlače se na [druge aplikacije poput Facebooka] servere, ali ne postoji službeno objašnjenje koji su okidači u takvim situacijama”, objasnio je Peter. “Bez obzira da li je to vrijeme ili se temelji na lokaciji ili korištenju određenih funkcija, [aplikacije] svakako povlače dopuštenja za upotrebu mikrofona i povremeno ih koriste. Sve aplikacije šalju te podatke u kriptiranom obliku, tako da je vrlo teško definirati točan okidač.”
Hanney je rekao da web stranice društvenih medija i druge aplikacije možda imaju na tisuće okidača za određivanje kada uključiti mikrofon na vašem mobitelu, šaljući vaš glas u ogromne banke podataka. Stoga, Nichols je napravio eksperiment: “Dva puta dnevno, pet dana zaredom, pokušao sam govoriti hrpu fraza koje bi teoretski mogle biti korištene kao okidači. Fraze poput: ‘razmišljam da se vratim na fakultet’ i ‘trebam nekakve jeftine majice za posao’. Nakon toga sam pažljivo motrio bilo kakve promjene na sponzoriranim postovima na Facebooku.”
Promjene su doslovno došle preko noći. Odjednom sam počeo dobivati reklame za semestralne tečajeve na raznim sveučilištima i kako pojedini brendovi nude jeftinu odjeću. Privatan razgovor s prijateljem o tome kako ću brzo iskoristiti sav prostor na disku, rezultirao je reklamom za jeftine 20 GB planove. I premda su sve ponude bile povoljne, cijela situacija bila je otrežnjavajuća i nadasve zastrašujuća.
Dakle, da, niste paranoidni: Big Brother vas DOISTA sluša.
