Još uvijek sam ljuta na njega zbog toga što nije izgradio zid, ali HVALA TI PREDSJEDNIČE TRUMP ŠTO SI UKAZAO NA NISKI IQ MAXINE WATERS!
I ima još sjajnih vijesti! Suprotno svakom editorijalu ili osobnom mišljenju New York Times-a o predsjednikovoj “muslimanskoj zabrani”, ovaj tjedan je Vrhovni sud potvrdio zabranu.
Ili, kao što je uvodni editorijal Times-a pod nazivom “Trumpova zabrana imigracije je nelegalna” Davida J. Blaira, analitičara za imigrantsku politiku sa Cato instituta, pisao 27. siječnja 2017.: “Naredba je ilegalna. Prije više od 50 godina, Kongres je stavio izvan zakona takvu diskriminaciju protiv imigranata koja se temelji na nacionalnom podrijetlu”.
Za vaše imigracijske vijesti, New York Times, možda bi trebali prestati misliti kako dobijate mišljenje “obiju strana” tražeći ga od aktivista za otvorene granice Međunarodnog projekta za pomoć izbjeglicama (International Refugee Assistance Project) i, za suprotni stav, aktivista za otvorene granice s Cato instituta.
Prošlog tjedna, u kolumni koja ne koristi pogrešne činjenice zakona o imigraciji, pokrila sam neke tipične prijave za azil u našoj zemlji, uključujući Beatrice Munyenyezi. Ona je stanovnica Ruande koja je došla u našu zemlju tvrdeći da je žrtva genocida u kojem je život izgubilo gotovo milijun ljudi, iako je bila jedna od osoba koje su ga pomogle izvršiti.
Munyenyezi nije bila jedina sudionica genocida u Ruandi koja je ušla u ovu zemlju kao žrtva, a zatim razotkrivena kao jedan od počinitelja. Do sada je gotovo 400 stanovnika Ruande, kojima je odobren status izbjeglica, osuđeno zbog lažiranja svojih uloga u genocidu na zahtjevima za izdavanje vize. Dobar posao, američki službenici za primanje izbjeglica!
Sudovi se u tolikoj mjeri bave s genocidnim stanovnicima Ruande, koji su u Ameriku došli kao “izbjeglice”, da je samo prošlog petka savezni sud za žalbe potvrdio osudu jednog drugog, Gervaisa “Kena” Ngombwe, koji je ne samo lagao o svojem sudjelovanju u genocidu, već je također lagao o svojim obiteljskim odnosima. (Ništa ne može proći pokraj našeg State Departmenta!)
Osim što našim imigracijskim vlastima bježe sitnice poput genocida u Ruandi, koji je argument za primanje milijuna ljudi iz nazadnih kultura, rasadnika pravog rasizma, pederastije, mizoginije — za razliku od “mikroagresora” koji su prokletstvo naše kulture?
Jedna stvar je korištenje kvota kao odgovor na ropstvo i Jim Crow zakone u našoj vlastitoj zemlji, ali zašto moramo imati imigracijske kvote za “ljude koji ne žive ovdje, koji nikad nisu vidjeli unutarnji WC i koji siluju djevojčice za sport?”
Liberali djeluju kao da pomažu feminizam dozvoljavajući uvoz očajnih žena iz mizoginističkih kultura u Ameriku. Ali žene nisu uvijek samo žrtve. One su često suučesnici.
Sjećate li se slučaja Baby Hope? 1991., pronađeno je neidentificirano tijelo malene djevojčice u Igloo hladnjaku pokraj autoceste Henry Hudson. Dvadeset i dvije godine kasnije, njujorška policija je konačno riješila slučaj: Pokazalo se da je počinitelj bio rođak Baby Hope, ilegalni stranac iz Meksika, koji ju je silovao i ubio kad je imala samo 4 godine.
I na koji način je 22 godine bježao pravdi? Djevojčina majka i teta, također ilegalci, pomogli su u zataškavanju slučaja. Teta je pomogla rješiti se tijela, a majka nije ni zucnula iako je cijelo vrijeme sumnjala da je tijelo nađeno u hladnjaku ono od njezine neprijavljene, nestale kćeri.
Hmong djevojčice u Minnesoti redovito su grupno silovane od Hmong muškaraca, ali Hmong zajednica — pa čak i majke djevojčica — stavlja krivnju na žrtve silovanja, a napadi ostaju neprijavljeni. To nisu kulture snažnih žena i kriminalaca. To je više poput kriminalaca i suodgovornih žena.
(Jedan od glavnih članaka koji je izvijestio o kulturi silovanja kod Hmonga bio je “Posramljene u šutnju” Pam Louwagie i Dana Browninga, objavljenom u Minneapolis Star Tribunu 2005. godine. Nekada se nalazio ovdje: startribune.com/local/11594631.html. Detaljna priča osvojila je prvo mjesto za “dubinsko istraživanje” od Društva profesionalnih novinara Minnesote, ali je izgleda nestala s Tribunove web stranice. Dobrodošli u Sovjetski Savez!)
U San Franciscu, imali smo mlade indijske seks robinje pederasta Lakireddy Bali Reddya, koje su svjedočile u njegovo ime. Nakon što je konačno uhvaćen — ne zahvaljujući našim fantastičnim “demokracija umire u mraku” novinama, već zahvaljujući lokalnim srednjoškolskim novinama — saznali smo da su djevojčice koje su bile žrtve silovanja mislile da su to zaslužile. Nije ih se moglo nagovoriti da svjedoče protiv njega. Neke od njih čak su stale u njegovu obranu. Svi su dobili azil. Nismo ih promijenili; oni su se samo preselili ovdje, bez da su imalo promijenili svoje vjerovanje u ljudsko ropstvo ili kaste.
Amerikancima je rečeno da moramo shvatiti da je to dio njihovih izvornih kultura.
Točno! To je njihova kultura. Mi ne spašavamo nikoga; mi ovdje dovodimo bolesne kulture. Navodne izbjeglice ne plutaju iznad i odvojeno od svojih društava. Feministi možda vide svijet kao Dječaci protiv Djevojčica, ali u stvarnosti to je Civilizacija protiv Primitivizma. Gotovo svaka žena van Prvog svijeta živi u društvima zlostavljanja. Ne možemo ih sve primiti.
Kako su nasilne, nazadne, mizoginističke kulture postale naš problem? Jesmo li glasali i složili se da budemo svjetska dobrotvorna ustanova?
Demokrati koji tvrde da su zaštitnici slabih, marginalnih i ranjivih, sretni su u odbacivanju naše sigurne, funkcionalne države u stranu — tako dugo dok mogu uništavati Ameriku (i istodobno dobiti usluge obavljanja kućanskh poslova!) Središnja politička filozofija ljevice temelji se na odbojnosti prema povijesnoj Americi.
Oni su upravo poput feminista koji su voljni oprostiti Bill Clintonu zbog silovanja. Pa, znate, uzimajući u cjelini njegov doprinos… Danas je to: Koga briga kakvo društvo postajemo — pod pretpostavkom da Amerike više nema.
Primitivni ljudi neće prestati dolaziti ovdje sve dok se Amerika neće razlikovati od Calcutte. Tada će posao liberala biti dovršen. I onda više neće biti nikakve dobrotvorne ustanove u koju bi itko mogao pobjeći.
Evo koliko liberali brinu za žene i djecu.
