Najnovija zvijezda u porastu Demokratske stranke je Alexandra Ocasio-Cortez. 28-godišnja bivša konobarica ne zna puno o politici — ovaj tjedan, nakon što je tijekom intervjua trebala odgovoriti na pitanje što je mislila pod izraelskom “okupacijom” Palestine, uprskala je odgovor pozivajući se na nedostatak stručnosti unatoč tome što ima diplomu iz međunarodnih odnosa. Ali ona je mlada; ona je energična; i govori vrlo pohvalno o pravima na stanovanje, hranu, koledž i zdravstvenu zaštitu. Ona je originalna članica Demokratskih socijalista Amerike, skupine, kao što nas je informirala Michelle Goldberg iz New York Timesa, koja je u porastu. “Njezin rast eksplodirao je od izbora 2016.”, izvijestila je Goldberg, “od 7.000 članova na više od 37.000”.
Što je točno demokratski socijalizam i u čemu se razlikuje od socijalizma jasno i jednostavno? Ocasio-Cortez ne zna. Kada je Meghan McCain u emisiji “The Voew” postavila to pitanje, ona je izjavila da postoji “velika razlika” između dvaju pojmova, ali je tada zaključila: “Vjerujem da u moralnoj i bogatoj Americi, u moralnoj i modernoj Americi, niti jedna osoba ne bi trebala živjeti siromašno u ovoj zemlji”. Što uopće ne objašnjava razliku.
Razlika je doista između socijalizma i socijalne demokracije. Socijalizam sugerira državno vlasništvo i kontrolu nad svim glavnim resursima — i općenito završava totalnim kolapsom i uništenjem produktivne populacije. Socijalna demokracija sugerira redistribuciju kapitalističkih dobitaka — nešto poput Danske ili Norveške ili Švedske. Nejasno je gdje se Ocasio-Cortez nalazi na ovom spektru s obzirom da DSA otvoreno priznaje želju za ukidanjem kapitalizma.
Ali pretpostavimo da je ono što Ocasio-Cortez i demokrati žele je zapravo socijalna demokracija u europskom stilu. Ako je to slučaj, oni još uvijek pogrešno tumače listiće čaja: Nordijske zemlje nisu uspješne i zdrave zbog toga što su socijalističke; one su uspješne i zdrave iz razloga što su male i homogene. Zapravo, nordijski stil života znači da je nordijski životni vijek nadmašivao očekivani životni vijek u Sjedinjenim Državama prije nego što su nordijske zemlje pokušale drastično povećati vladinu redistribuciju. Ljevica obožava navoditi Norvešku i Švedsku — iako obje zemlje sada kreću u politički desnom smjeru — ali zanemaruju Švicarsku, koja je jednako uspješna i daleko manje socijalistička.
Osim toga, velikodušna politika socijalne skrbi može funkcionirati samo u malim, homogenim zemljama, jer ako imate otvorene granice u takvim zemljama one bivaju preplavljene imigrantima koji tada potapaju brod. To je razlog zašto se glasači u Europi dosljedno okreću prema više restriktivnim pogledima na imigraciju — osobito u tom bastionu socijalne demokracije, Švedskoj.
Ali opet, san demokratskih socijalista nikada ne umire, čak i u trenutku dok blijedi u Europi. Demokrati će i dalje ukazivati prema nordijskim zemljama i tvrditi da je utopija udaljena samo još jedan “besplatan ručak”. No, ručak nikada nije besplatan, kao što bi to bivša konobarica trebala znati.
