John Stossel kaže da je program neodrživ. Mladi ljudi ne bi trebali očekivati da će pokriti njihovo umirovljenje.
Romina Boccia objašnjava plan zaklade Heritage koji bi dopustio mladim ljudima da doprinesu svojim socijalnim osiguranjima putem privatnih investicijskih računa. Ti privatni računi bi vjerojatno rasli brže od doprinosa ljudi socijalnom osiguranju, a mladi ljudi bi mogli investirati u što god im odgovara, rekla je Boccia Stosselu.
Privatni investicijski računi oprobani su u drugim dijelovima svijeta. Kada su startali u Čileu 1981. godine, Čile je bio siromašniji od većine zemalja Latinske Amerike. Danas je najbogatija zemlja.
Pa opet, masovne demonstracije osuđuju ga zbog privatnog upravljanja i iz razloga što tvrtkama donosi profit. Oni propuštaju činjenicu da Čileanci imaju više novaca za svoje umirovljenje nego većina Latinoamerikanaca samo zbog svojih privatnih računa.
Privatizacija je također nepopularna u Americi, kao i drugi Boccaini prijedlozi. Ona i Heritage povisili bi starosnu dob na 70 godina kako bi nadoknadili rastuću životni vijek.
“Kad je Socijalna sigurnost osnovana, životni vijek je bio ispod 65 godina”, rekao je Boccia Stosselu. Danas je 78.
Stossel je rekao Bocciji: “ono što vi pokušavate progurati je prava stvar, ali nije popularna.” Odgovorila je: “Nije popularna, ali mislim da ljudi ne razumiju u potpunosti kako ti programi zapravo funkcioniraju”.
Dobra vijest je u tome što je Stossel prvi puta kad je izašao na ulicu intervjuirajući građane po tom pitanju, većina ljudi shvaćala problem.
Jedan čovjek ga je nazvao “Ponzi shemom” i upitao: “zašto ga ne uzeti, uložiti na burzu i pustiti da raste na taj način?”
