“Ako itko traži dobrog odvjetnika”, rekao je žalosno predsjednik Donald Trump, “snažno vam sugeriram da ne zadržite usluge Michaela Cohena”. PMichael Cohen nije Roy Cohn.
U utorak, Trumpov bivši odvjetnik, suočivši se s kaznom zatvora od pet godina, priznao je krivnju za kršenje zakona kampanje, što možda nije niti zločin.
Cohen je osigurao gotovinu, 130.000$, kako bi platio pornografskoj zvijezdi Stormy Daniels šutnju o desetljeće starom randevuu kojeg je imala s Donaldom Trumpom. Također je isposlovao sporazum u kojem je National Enquirer kupio prava na priču o Trumpovoj aferi s Playboyevom zečicom, kako bi zataškao priču.
Cohen tvrdi da su se on i Trump tako urotili na kršenje saveznog zakona. Ali plaćanje bivšim “prijateljicama” kako bi čuvale indistkretnu prošlost privatnom nije niti zločin ni povreda zakona kampanje. A Trump je na legalan način mogao financijski doprinijeti svojoj predsjedničkoj kampanji koliko god je htio.
Hoće li demokratski Dom, uz pretpostavku da ga demokrati osvoje na predstojećim izborima, zaista opozvati predsjednika zbog kupovine šutnje starih prijateljica?
Stoga su ‘daj pet’ među nikad-Trumpovcima možda preuranjeni.
No, ukoliko Cohenovo priznanje krivnje i presuda bivšem voditelju kampanje Paulu Manifortu ne ugroze Trumpa danas, ono što to najavljuje je zloslutno. Jer Cohen je vodio Trumpove stvari više od desetljeća i obećao je punu suradnju s tužiteljima iz Južnog okruga New Yorka i s istragom Roberta Muellera.
Ništa od ove suradnje neće pomoći Trumpu.
Također, Manifort, sada osuđeni zločinac koji se suočava s doživotnom kaznom zatvora, ima najneodoljiviji motiv za “okretanje” i otkrivanje svega što bi moglo biti korisno Muelleru i štetno Trumpu.
A tu je i sama Muellerova istraga.
Dvadeset i šest mjeseci nakon provale u Watergate, predsjednik Nixon dao je ostavku. Dvadeset i šest mjeseci nakon hakiranja DNC-a i emailova Johna Podeste, Mueller još nije dostavio snažne dokaze da je Trumpova kampanja bila u dosluhu s Putinovom Rusijom, iako je to bio njegov mandat.
Međutim, budući da već godinu dana marširaju suradnike Trumpove kampanje i pomoćnike Bijele kuće pred istražnom porotom, Mueller mora držati više karata u ruci nego što to pokazuje. A čak i ako one izravno ne impliciraju predsjednika, možda slijedi više optužnica.
Mueller možda nema moć da dovuče predsjednika pred istražnu porotu ili da ga optuži. Nakon svega, Parlament je taj koji svrgava i obezglavljuje kralja, a ne šerif od Nottinghama. Ali Mueller će podnijeti izvješće Ministarstvu pravosuđa koje će biti poslano u Dom.
A kako ovome Kongresu ostaje samo nekoliko tjedana prije izbora 2018., novi Dom, koji bi mogao biti većinski demokratski, će biti taj koji će primiti Muellerovo izvješće.
Ipak, kako sada stvari stoje, teško je vidjeti kako bi dvije trećine novog Senata moglo osuditi ovog predsjednika za visoke zločine i prekršaje.
Stoga, očekuje nas paklena godina.
Trump neće podnijeti ostavku. Kad bi to učinio, otvorio bi se sudskim pozivima istražne porote, saveznim optužnicama i građanskim parnicama do kraja života. Podnijeti ostavku značilo bi odreći se svojeg mača i štita, kao i svog imuniteta. Bio bi lud da se ogoli pred svojim neprijateljima.
Ne, s obzirom da vjeruje kako se nalazi pod napadom od strane ljudi koji ga mrze, koji misle da je nelegitimni predsjednik i koji ga žele srušiti, upotrijebit će sve ovlasti predsjedništva u borbi za opstanak. A kao što je to dosad i pokazao, te ovlasti su znatne: moć okupljanja svojih sljedbenika, osporavanje sudova, otpuštanje pravosudnih dužnosnika i FBI voditelja, povlačenje sigurnosnih dozvola, pomilovanje osuđenika.
Demokrati, koji lakoumno govore o preuzimanju Doma, trebali bi razmotriti na što bi sličila kampanja za rušenje predsjednika, kojeg podržava ogromni pojas nacije i koji ima borbene saveznike u tisku.
Zašto to učiniti? Pogotovo ako bi unaprijed znali da Senat neće osuditi.
Činjenica da Amerika nema želju za političkom borbom oko opoziva do smrti je očigledna. Prepoznavanje ove stvarnosti je razlog zašto Demokratska stranka uvjerava Ameriku da opoziv nije ono što imaju na umu.
Danas, republikanski vođe su ti koji su pod pritiskom da prekinu veze s Trumpom, da se ga odreknu i zahtijevaju nove istrage o navodnoj suradnji s Rusima. Ali ukoliko demokrati osvoje Dom, oni će biti ti pod nepodnošljivim pritiskom od strane svojih saveznika u medijima da nastave s traženjem opoziva.
Osvajanje Doma stavilo bi novoizabrane demokrate pod vatru i s desnice, zbog formiranja rulje za linčovanje, i od mainstream medija, zbog toga što nisu obavili svoju dužnost i odmah se primili posla za opoziv Trumpa.
Demokrati su dvije godine radili na ponovnom osvajanju Doma. Ali ukoliko otkriju da će prva dužnost, koju će od njih zahtijevati njihovi bijesni slijedbenici, biti opozivanje predsjednika Trumpa, možda će se zapitati zašto su bili toliko željni da ga osvoje.
