Uz nastavljajuću histeriju o predsjedništvu Donalda Trumpa, pada mi na pamet nekoliko pitanja. Prvo: Može li loš čovjek postati dobrim predsjednikom? Drugo: Je li dobar čovjek garancija dobrog predsjednika? Treće: Zahtijeva li imanje dobrog predsjednika dobrog čovjeka? Postoji li bilo kakav dokaz argumenta Lorda Actona da su “veliki ljudi gotovo uvijek loši ljudi”?
Mislim da je bivši predsjednik Jimmy Carter bio dobar čovjek koji je postao slabim i lošim predsjednikom, kako u domaćim, tako i u stranim poslovima. Predsjednik Bill Clinton bio je loš čovjek koji je postao razumno dobrim predsjednikom u domaćim i stranim poslovima. Ali tada je nastao onaj problem opoziva koji je uvelike oštetio njegovo predsjedništvo.
Što je sa sadašnjim predsjednikom? Mislim da Trumpovo osobno ponašanje koje je prethodilo njegovom predsjedništvu nije nešto što bismo mogli nazvati snažnim karakterom. Možemo ga kritizirati kao lošeg čovjeka, ali što je s njegovim predsjedništvom? Mislim da se može okvalificirati ovim opisom: loš čovjek, ali dobar predsjednik. Prosječni čitatelj bi se mogao zapitati: “Williams, koji su ti dokazi?” U nedavnom pismu, Stephen Moore, diplomac Sveučilišta George Mason i ugledni gostujući kolega s Projekta za ekonomski rast Zaklade Heritage, sastavio mi je popis dostignuća predsjednika Trumpa. Prepoznajem mogućnost da će ih ljevičari u naciji opisati groznima, a možda čak i izdajničkima.
Trump je imenovao Neila Gorsucha i nominirao Bretta Kavenaugha na Vrhovni sud. Oba muškarca imaju fantastične pravosudne kvalifikacije i gaje duboko poštovanje prema Ustavu SAD-a. Pored toga, Trump je nominirao više od dvadeset nižih sudaca koji drže sličan respekt prema našem Ustavu i koji vjerojatno neće donositi zakone sa svojih klupa.
Trump je proveo kroz Kongres najveće osobne i korporativne porezne olakšice još od Reaganove administracije. Njegova administracija stvorila je 35-postotno smanjenje regulacija. Ta smanjenja, uključujući uklanjanje skupih regulacija Agencije za zaštitu okoliša, dovela su do najvećeg energetskog booma u povijesti, učinivši SAD najvećim svjetskim proizvođačem energije i na taj način okončali našu ovisnost o bliskoistočnim proizvođačima nafte.
Trumpova administracija okončala je mandat Obamacarea i reformirala vrlo skupu Dodd-Frank Wall Street reformu te Zakon o zaštiti potrošača. U tim ekonomskim pitanjima pomogao je slobodno-tržištarac Larry Kudlow, kojeg je Trump imenovao direktorom Nacionalnog ekonomskog vijeća. Kao rezultat povećanja rasta bruto domaćeg proizvoda, uzrokovanog poreznim olakšicama i deregulacijama, nezaposlenost je manja od 4 posto. Nezaposlenost crnaca kreće se oko 6,6 posto, što je najmanja stopa u povijesti. Zapravo, procjenjuje se kako postoji 6 milijuna radnih mjesta više od radnika. Također, na domaćoj fronti, Trumpova administracija pokušava progurati zatvorske i kaznene reforme.
Predsjednik Trump također je ostvario važne napretke u međunarodnim poslovima. Izvukao nas je iz Pariškog sporazuma o klimi. Osim činjenice da je sporazum nametnuo troškove i posebne nepovoljnosti SAD-u, Pariški sporazum trebao je biti predstavljen američkom Senatu kao ugovor. Trump nas je također izvukao iz Zajedničkog opsežnog plana djelovanja — Iranskog nuklearnog sporazuma. Osim iranske povrede slova i duha sporazuma, on je, također, trebao biti predstavljen pred američkim Senatom za odobrenje. Predsjednik Barack Obama nije predstavio niti Pariški klimatski sporazum ni Iranski sporazum za senatsko odobrenje. Znao je da niti jedan od njih neće proći smotru, pa je umjesto toga iskoristio svoje izvršne ovlasti.
Također na međunarodnoj fronti, Trump je doveo sjevernokorejskog tiranina Kim Jong Una za pregovarački stol kako bi pregovarao o denuklearizaciji Korejskog poluotoka. Izvukao je od naših NATO saveznika više novaca za njihovu obranu. Trump obnavlja naše vojne snage, što je počelo tjerati Božji strah u kosti naših suparnika.
Zaključak svega je da predsjednik Donald Trump nema osobni karakter koji bi željeli da naša djeca oponašaju, ali je ispalo da je dobar predsjednik, osim njegove grubo pogrešne međunarodne trgovinske politike.
Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.
