Na ovaj prekrasan Kolumbov dan, molimo vas da zanemarite povijesno nepismene, samodopadne glupane koji će ovaj dan provesti vrišteći o izmišljenoj verziji povijesti u kojoj su Europljani prvi uveli silovanje, pljačku i ropstvo univerzalno miroljubivim i plemenitim stanovnicima Novog svijeta. Naravno, Španjolcima bi bilo nemoguće uvesti silovanje, pljačku i ropstvo mnogim kulturama u kojima su silovanje, pljačka i ropstvo stoljećima bili stoljećima u potpunosti uobičajeni.
Imajte na umu da ove osobe, ispunjene bijelom krivnjom i mržnjom prema samom sebi, nikada ne sugeriraju da monstruozna brutalnost mnogih indijanskih plemena nadmašuje sve ono što su ostvarila. Govore nam da se čak i sklonost prema kanibalizmu među nekim plemenima mora shvaćati u kontekstu. Pa opet, na neki način, grijehovi europskih doseljenika automatski poništavaju sve što su europski istraživači postigli i otkrili.
“Osim toga”, kaže umišljeni suvremeni kritičar, “Kolumbo nije čak ni mislio otkriti Ameriku! I nikada nije kročio na tlo Sjeverne Amerike! I Vikinzi su ovdje stigli prvi!”
Da, sve to su zgodni djelići informacija koje ste dobili iz memeova na Facebooku, ali kako su one relevantne? Naravno da Kolumbo nije namjeravao otkriti Ameriku. Na koji način to potkopava značajnost njegovog otkrića? Ako neki budući tim neustrašivih astronauta, na putu da istraže Pluton, slučajno otkrije život na Jupiterovom mjesecu, hoćemo li odbaciti njihovo revolucionarno, povijesno otkriće na temelju činjenice da im je namjera bila jedno drugo revolucionarno, povijesno otkriće?
Što se tiče Vikinga: ponovno, na koji način je Kolumbov nevjerojatni pothvat umanjen podvizima Leifa Erikssona na relativno malom komadu Sjevernog Atlantika 500 godina prije? To je kao da izjavite da vas lijek za rak ne bi impresionirao jer je Jonas Salk izliječio dječju paralizu.
Također se moramo sjetiti — čini se da su moderni podrugljivci stvarno zaboravili ovu činjenicu — da Kolumbo nije imao prednost satelitske navigacije. On je svoj put dovršio mrtvim izračunom kroz neistražene vode. Tijekom svojih putovanja, otkrio je mnoge karipske otoke i istražio obale Južne i Srednje Amerike. Nije stigao do Sjeverne Amerike, ali je omogućio budućim doseljenicima da je uskoro pronađu. To je prilično veliko postignuće, rekao bih. Ili ga moramo okriviti što je samo otkrio polovicu zapadne hemisfere dok je nemarno zapostavio otkrivanje druge polovice? To se čini prilično strogim standardom, osobito kad uzmemo u obzir da on dolazi od ljudi koji ne mogu locirati svoj lokalni supermarket bez GPS-a.
A što je s domorocima koje je Kolumbo susreo? Da, mnogi od njih bili su miroljubivi. I svi se slažemo da je zlostavljanje miroljubivih ljudi pogrešno.
Jednako tako, moramo imati na umu da je Rousseauova vizija univerzalnog plemenitog divljaka koji živi u Novom svijetu pogrešna. Kolumbo je bio u susjedstvu Kariba, nasilnog plemena koje je lovilo i konzumiralo druga ljudska bića. Kolumbo je čuo priče o njima prilikom svog prvog putovanja i susreo ih tijekom drugog. Samuel Eliot Morison, u svojoj knjizi “Admiral oceanskog mora” (Admiral of the Ocean Sea), opisuje susret Španjolaca i ove šarmantne skupine:
Izvidnička grupa našla je obilje dokaza o neprijatnim navikama Kariba, koji su bili odgovorni za novu riječ — cannibal — u europskim jezicima. U kolibama napuštenima od ratnika, koji su ne baš galantno pobjegli, našli su velike rezove i zglobove ljudskog mesa, kosti potkoljenice odvojene za izradu strelica, kastrirane Arawaka dječake tovljene za roštilj i zarobljene djevojčice koje su uglavnom korištene za proizvodnju beba, koje su Karibi smatrali naročitom poslasticom.
Kolumbo je također bio blizu aztečkog teritorija. Nikad ih nije susreo (taj sukob civilizacija sačuvan je za kasnije), ali je vrijedno napomenuti da Aztečko carstvo nije baš bilo slika mira i spokojstva. Deseci tisuća ljudi su zarobljeni i ubijani svake godine kao ljudske žrtve u jezivim vjerskim obredima. Žrtva je bila polegnuta na kamenu ploču na vrhu hrama, njegovo pulsirajuće srce bilo je iščupano iz prsa, njegove ruke i noge bile su odsječene i konzumirane, dok bi se njegovo tijelo bez udova otkoturalo niz stube. Ovaj proces bio je ponavljan desecima, pa čak i stotinama puta u jednoj jedinoj noći i tisućama puta tijekom godine. Dugo vremena su nas povjesničari i arheolozi uvjeravali da su Španjolci izmislili ili preuveličali ove priče o aztečkom barbarizmu — isto kao što su govorili i za priče o barbarizmu Kariba — ali potom su otkrili stalke za lubanje zakopane u Mexico Cityju.
Kolumbo nikad nije upravljao sa svirepošću jednog aztečkog kralja ili karipskog poglavice, ali je uzimao robove. To je istina. U tom pogledu, bio je čovjek tog vremena. Iako su Španjolci naposljetku stavili ropstvo van zakona i u tome za više stotina godina preduhitrili gotovo svaku drugu kulturu na svijetu, oni ne mogu biti oslobođeni svoje uloge u tom sveprisutnom zlu. Niti se ne mogu jedinstveno okriviti za to. Možemo mahati našim prstima, ali ne možemo mahati našim prstima selektivno. Ako nazovemo Španjolce “genocidnima”, onda moramo tako prozvati i autohtone narode koju su sudjelovali u istim zločinima. Ako optužimo Europljane za “krađu zemlje”, moramo optužiti domoroce za isti zločin. Oštrica povijesnog moraliziranja reže u oba smjera.
Ili možemo malo sazreti i naučiti gledati povijest u njezinom kontekstu. Gledajući kroz tu leću, Kolumbo nam se pojavljuje kao duboko manjkav, ali nevjerojatno hrabar i ingeniozan čovjek, koji je odgovoran za jedno od najvećih postignuća u povijesti čovječanstva. Možda biste vi mogli bolje, ali vjerojatno ne bi. A to je razlog zašto je Kolumbo dobio svoj praznik. Zaslužio je. Možete se žaliti na njega, ali ja uzimam u obzir činjenicu da se vi još uvijek nalazite u ovoj zemlji, živite u obilju ove zemlje i uživate u plodovima drveća zasađenog od ljudi koji su veći i značajniji od vas. Dakle, nastavite se rugati tim ljudima dok se naslađujete poklonima koje su vam pružili. Ali oprostite mi dok odbacujem vaše kritike i predlažem malu zdravicu za Kristofora Kolumba. Hvala vam na vašem doprinosu, starče. Ja, za razliku od ostalih, to cijenim.
Sretan Kolumbov dan.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
