Nakon 50-godišnje opsade, velika strateška utvrda liberalizma je pala. S ustoličenjem suca Bretta Kavanaugha, Vrhovni sud čini se sigurnim za konstitucionalizam — možda desetljećima.
Vrištanje s galerije senatske komore u trenutku kad je u subotu završilo glasanje i pogled na onu zombijevsku rulju na vratima Vrhovnog suda u trenucima prisege novog suca, potvrdila je to.
Demokratska stranka pretrpjela je povijesni poraz.
A to je trijumf predsjednika Trumpa.
Kako bi ujedinio stranku čiju nominaciju je osvojio, Donald Trump se zakleo da će odabrati svoje kandidate za visoki sud s liste koje su pripremili takvi sudski konzervativci poput Federalist Societyja. Održao je svoju riječ i u bitci za Kavanaugha predvodio je stranku na prvim linijama, ismijavajući čak vjerodostojnost prvobitne optužiteljice, Christine Blasey Ford.
Trump je postigao ono čemu se svaki republikanski predsjednik nadao još od ljeta 1968., kada je mala skupina republikanskih senatora, predvođena Bobom Griffinom iz Michigana, frustrirala i u konačnici osujetila LBJ/Warren plan ustoličavanja LBJ-ovog ortaka Abea Fortasa kao glavnog suca, kako bi predsjedniku Nixonu ostavila mogućnost imenovanja Warrenova nasljednika.
S Trumpom dijeli počast vođa senatske većine Mitch McConell.
Tijekom 2016., McConnell se našao predmetom kritika zbog odbijanja održavanja rasprave o kandidatu Baracka Obame, sucu Merricku Garlandu, koji je trebao popunti mjesto suca Antonina Scalie, preminulog nešto ranije te godine.
U 2017., McConnell je iskoristio Harry Reidovu “nuklearnu opciju” kako bi okončao opstrukciju nominacija za Vrhovni sud, a potom potvrdio suca Neila Gorsucha glasovanjem 54-45.
Prošli tjedan, u jednoj od najtijesnijih i najbrutalnijih sudskih bitaka u povijesti Senata, McConnell je držao svoje trumpe ujedinjenima, izgubivši samo senatoricu Lisu Murkowski, kako bi potvrdio Kavanaugha na sud rezultatom 50-48. McConnell će ući u povijesne udžbenike kao senatski arhitekt ponovnog preuzimanja Vrhovnog suda za konstitucionalizam.
Ovo je bila ogromna pobjeda za konzervatizam i Republikansku stranku (GOP). A prisutnost na sudu liberala Ruth Bader Ginsburg i Stephena Breyera, osamdesetogodišnjaka, koje je oboje imenovao Bill Clinton, sugerira da će McConnell možda imati priliku osigurati trajnost svog velikog postignuća.
Žestokost i ružnoća napada na Kavanaugha ujedinila je republikance da stoje kao jedan nasuprot onoga što je senatska manjina pokušavala učiniti kako bi poništila nominaciju. Na kraju bitke, Republikanska stranka je energičnija nego što je bila tijekom čitave godine za izbore ove jeseni.
Koliko je GOP ujedinjena? Toliko da konzervativci slave doprinose senatora Jeffa Flakea, Lindseyja Grahama i Susan Collins, koji su u subotu poslijepodne dostavili savršene završne riječi u slučaju Kavanaugh.
Za Demokratsku stranku, Kavanaughova bitna bila je Little Bighorn, viđena s gledišta generala Custera.
U nemogućnosti da diskvalificiraju suca tijekom redovnog procesa potvrđivanja, ležali su u zasjedi gotovo do posljednjeg trenutka i potom zaskočili suca tako što su Washington Postu procurili povjerljivo pismo koje dr. Ford nije željela objaviti u javnosti.
Na taj način prisilili su javno saslušanje zbog optužbi za pokušaj silovanja podignutih protiv kandidata, zahtijevali FBI istragu svih navoda seksualno nedoličnog ponašanja kad je Kavanaugh bio tinejdžer i svejedno izgubili.
Nakon toga su demokrati promatrali prosvjednike kako vrištanjem s galerije obešćašćuju Senat u kojem služe. Bio je to jedan od najnižih trenutaka u modernoj povijesti Senata, a demokratska manjina je bila ta koja ga je spustila na te dubine.
Posve razmljivo, danas su prilično ogorčeni.
I #MeToo pokret je napravio korak unatrag. Mnogi su od njegovih šampiona, u slučaju Kavanaugh, zahtijevali suspenziju načela “nevin dok ne ne dokaže krivnja” i pozivali na odbacivanje suca samo na temelju svojih vjerovanja u potpuno neutemeljenu priču od prije 36 godina.
Pa, kamo sad idemo?
Dok su republikanci ujedinjeni i slave veliku pobjedu, ljevica i njezini pomoćnici u medijima kipte od bijesa i dvostruko su odlučni da izruče osvetu na izborima koji će se održati za četiri tjedna, na kojima bi demokrati mogli uzeti do dvadesetak mjesta potrebnih za ponovno preuzimanje Doma.
Međutim, ukoliko im to uspije, suočit će se s dvije godine frustracija i neuspjeha. Iz razloga što bi donošenje bilo kojeg važnog elementa njihove liberalne agende — minimalne satnice od 15$, “Medicare-za-sve” — umrlo bi u republikanskom Senatu ili u Ovalnom uredu gdje bi se suočio s neizbježnim Trumpovim vetom.
Dakle, kako će 2019. izgledati ukoliko demokrati osvoje Dom?
Predsjedavajuća Nancy Pelosi. Odbor za pravosuđe Doma predvođen Jerroldom Nadlerom iz New Yorka, koji već urla o saslušanjima za opoziv Kavanaugha i Trumpa.
I, do proljeća, niz predsjedničkih kandidata, od kojih niti jedan ne izgleda impresivno, predvođeni Coryjem “Ja sam Spartak” Bookerom, koji će marširati kroz Iowu i New Hampshire klevetajući predsjednika Trumpa (i jedni druge) i nuditi sebe kao rješenje za američke probleme.
Samo naprijed!
