Potvrda Bretta Kavanaugha na Vrhovni sud bila je dirljiva pobjeda za one od nas koji vole zemlju koju su nam osnivači dali u nasljedstvo. Donald Trump, Mitch McConnell, Lindsay Graham i ostali republikanci nisu ljudi za koje inače mislim da su heroji. Bili su heroji. Obranili su dobrog suca, vladavinu zakona i američku sustav suprotstavljeni s opakim političkim manipulacijama demokrata, zastrašujućim predrasudama i izvrtanjima tiska te prijetećim ponašanjem prosvjednika, od kojih su mnogi bili potkupljeni i plaćeni od mrzitelja slobode, bande Georgea Sorosa. Ne sentimentaliziram Republikansku stranku. Oni su imali svoje motive, kao i svi mi. Ali u presudnim trenucima, pronašli su kičmu kako bi obranili mašineriju slobode od luditskog napada ljevice.
Reakcija progresivaca vam puno govori o smjeru te izgubljene i radikalizirane frakcije. To je uglavnom ovo: izgubili smo, stoga razmontirajmo zemlju.
“Ustav Sjedinjenih Država je podbacio”, objašnjava Ian Millhiser, urednik pravosudne rubrike Sorosevog ThinkProgressa. Ono što je uslijedilo jest 4.000 riječi usmjerenih protiv nacije koja je inspiracija i glavni branitelj svakog slobodnog sustava na kugli zemaljskoj. Čita se poput djela 19-godišnjaka koji je upravo pročitao malo Howarda Zinna i želi vam reći koliko je sada ‘budan’.
“Amerikanci govore o našem Ustavu kao da je riječ o religijskom tekstu. Označavanje zakona kao ‘neustavnog’ nije samo izjaviti da krši neko postupovno pravilo ili pravnu formalnost, već ga se označava temeljito neameričkim. … Ali naš Ustav nije nas služio ni približno dobro kao što bi nas služili neki drugi sustavi koje su usvojile ostale ravnopravne nacije. Niti je opravdao očekivanja njegovih autora.”
Među njegovim prigovorima je: Izborni kolegij, koji dozvoljava ljudima s kojima se ne slaže da budu izabrani i naš savezni sustav koji ograničava sposobnost Washingtona da redistribuira bogatstvo.
Preko u MCNBC-u, Lawrence “Stop The Hammering” O’Donnell također ne voli Izborni kolegij, a onako usput, Senat mu se čini jednako trulom idejom. Tweetao je: “Manjkavosti u dizajnu demokracije Osnivača — Izborni kolegij i 2 senatora po državi bez obzira na veličinu ili populaciju — stvorili su današnji Vrhovni sud.”
Totalna neznalica i kongresna nada Alexandra Ocasio-Cortez također se želi riješiti Izbornog kolegija. Twetala je: “Već je krajnje vrijeme da eliminiramo Izborni kolegij, sjenku robovlasničke moći u Americi koja danas potkopava našu naciju kao demokratske republike.”
Očigledan problem svih ovih ljudi jest da Ustav, Izborni kolegij i Senat osnažuje države koje oni preziru, sve one ‘zaostale’, središnje dijelove Amerike koje nastanjuju ‘bijednici’. I da, državna moć ponekad se koristi kako bi se podržale institucije demokrata poput ropstva i Jim Crown zakona, ali prije svega je jamac da uvijek-tako-mudri poglavice Kalifornije i New Yorka ne diktiraju životima ljudi Wisconsina i Tennesseeja.
Ljevica jednostavno prezire te ljude. Ako su bijeli, bacaju na njih rasističke epitete. Ako su crni, njihove rasne osjetljivosti odjednom nestaju i nazivaju ih “Čiča Tome”. Ako su žene, smatraju ih “izdajnicama spola”. U svom pojednostavljenom i sada opakom svijetu, postoji ljevičarstvo s jedne strane, a s druge postoji mržnja. To je to. Sva njihova osjećajna, nježna briga oko zlostavljanih identiteta samo je maska za njihovu glad za moći — moć da rastave institucije koje štite glasove onih s kojima se ne slažu.
Hillary Clinton naglas je rekla onaj tihi dio: “Ne možete biti civilni s političkom strankom (republikancima) koja želi uništiti sve ono što vi zastupate, sve ono do čega vam je stalo. … Ako ćemo imati sreće i uspjeti vratiti Dom i/ili Senat, to će biti trenutak kad civilnost može ponovno početi.”
U mjeri u kojoj je potvrda Kavanaugha odbila ovu bandu tupoglavih vandala, to je bio uspijeh vrijedan sjećanja. Možda će jednom doći dan kada će Ustav koji je stvorio i štitio ovu zemlju, ljevičarska banda rastrgati na komadiće. Ali to nije danas.
