U srijedu, Yascha Mounk, predavač o vladi na Sveučilištu Harvard, napisao je fascinantan članak za The Atlantic o novoj studiji Stephena Hawkinsa, Daniela Yudkina, Miriam Juan-Torres i Tima Dixona, pod nazivom: Skrivena plemena: Studija o američkom polariziranom okruženju (Hidden Tribes: A Study of America’s Polarized Landscape). Izvješće je prepuno fascinantnog materijala, ali Mounk izdvaja najveći dragulj: Amerikanci mrze političku korektnost. Ili barem gotovo svi Amerikanci, jedine iznimke su krajnje lijevi progresivci.
A tko su ti krajnje lijevi progresivci? Nesrazmjerno su bijeli i iz više društvene klase.
Toliko o narativi da PC (politička korektnost) štiti manjine i postavlja je nasuprot rasističke bijele većine.
Prema Mounku:
Među općom opulacijom, punih 80 posto smatra da je “politička korektnost problem u našoj zemlji”. Čak i mladi ljudi osjećaju nelagodu prema njoj, uključujući 74 posto onih u dobi između 24 i 29 godina i 79 posto onih mlađih od 24 godine. Što se tiče ovog konkretnog pitanja, ‘budni’ su u jasnoj manjini u svim dobnim skupinama… Kod bijelaca, 79 posto vjeruje da je politička korektnost problem u zemlji. Kod Azijaca to je 82 posto, Hispanaca 87 posto, a američki Indijanci su skupina koja će se najvjerojatnije suprotstaviti političkoj korektnosti (88 posto).
Što ste siromašniji, manja je mogućnost da ćete podupirati političku korektnost. Što ste obrazovaniji, to ćete više podupirati političku korektnost.
Punih 97 posto konzervativaca mrzi PC; također i 61 posto liberala. Ali samo 30 posto progresivaca ne voli političku korektnost. I prema Mounku, oni su visoko obrazovani, bijeli i bogati:
U usporedbi s ostatkom (na nacionalnoj razini) uzorka ispitivanja, veća vjerojatnost je da su progresivni aktivisti bogati, visoko obrazovani — i bijeli. Postoji gotovo dvostruko veća šansa za u prosjeku zarađuju više od 100.000$ godišnje. Postoji gotovo trostruka šansa da imaju poslijediplomski studij. I dok su 12 posto ukupnih ispitanika Afroamerikanci, samo 3 posto njih su progresivni aktivisti. S izuzetkom malog plemena posvećenih konzervativaca, progresivni aktivisti su rasno najhomogenija skupina u zemlji.
Sve to sugerira da ‘budni’ ratnici socijalne pravde nisu budućnost — oni su prošlost. Što je dobra vijest za ostatak zemlje.