Kao što sigurno znate, jučer je bio Dan zahvale, kontroli rađanja. To je bio dan za ljude — uglavnom ljevičare — da posjete društvene medije i objasne nam zašto je kontrola rađanja toliko prekrasna, toliko esencijalna, toliko nužna za ispunjeni i sretan život te zašto nikada ne smije biti zabranjena. Mediji nam govore da su jučerašnje svečanosti bile osobito važne jer se budućnost kontrole rađanja nalazi pod upitnikom. Predsjednik Trump bi nam uskoro mogao oduzeti našu kontrolu rađanja, što bi bilo vrlo loše jer je kontrola rađanja “nužna za zaštitu zdravlja“.
Sad, osobno smatram da je pomalo posramljujuće vidjeti sve te žene koje zahvaljuju drogama za uspjehe u svojim životima. Također moram češkati glavu na prividan prijedlog da majke ne mogu ostvariti svoje snove. Ova činjenica bi zasigurno bila novost milijunima majki koje rade upravo to. Ali sve to nije važno. Ono što je stvarno zanimljivo o ljevičarskoj zadihanoj obrani kontrole rađanja jest da je oni brane protiv imaginarne prijetnje. Nitko ne govori o zabranjivanju kontrole rađanja. Nitko je ne pokušava oduzeti. Nitko ne pokušava spriječiti ničiju sposobnost dobivanja kontrole rađanja. Ljevica vrišti prema najčudnijem ‘slamnatom strašilu‘ ikad konstruiranom.
Već godinama nam govore da žene imaju problema s “pristupom” kontracepciji. Ali gdje se nalaze sve te žene koje imaju problem s pristupom? Gdje one žive? Pustinji Mohave? Ako žive bilo gdje u civilizaciji, sigurno se nalaze najviše nekoliko milja daleko od kontracepcije. Možete je kupiti na benzinskim crpkama, u ljekarnama, Walmartu, Targetu, itd. Možete ih dobiti besplatno u mnogim medicinskim klinikama. Može vam se dostaviti do vaših vrata. Kontrola rađanja praktički pada s neba u našoj zemlji. I uopće ne sumnjam da čak i kad bi kišila s neba poput mane koju je Bog poslao Izraelcima, ljevica bi još uvijek kukala o njihovoj nemogućnosti da joj pristupi.
Dakle, o čemu se radi sve ovo kršenje ruku? Pa, o dvije stvari:
1) Kao i uvijek, pobačaj. Ljevica je izumila pojam “reproduktivnih prava” i ugurala pobačaj i kontracepciju zajedno pod isti kišobran. I dok se pretvaraju da su uvrijeđeni prijedlogom da je pobačaj kontrola rađanja, to je upravo utisak koju žele potaknuti. Sada kad god demokratski političar vrišti oko zlih konzervativaca koji žele narušiti “reproduktivna prava” i okončati “reproduktivnu zdravstvenu skrb” ženama, ono što zapravo misle jest da konzervativci žele zaustaviti izvršitelje pobačaja od ubijanja beba. Ali ono što nesvjesni demokratski glasač čuje jest da konzervativci žele ukrasti njihovu kontrolu rađanja. Ideja koja je našla svoje mjesto u liberalnom umu jest da se svatko tko se protivi pobačaju automatski protivi kontroli rađanja. Mnogo ljudi se suprotstavlja pobačaju, pa to znači, prema ovom zbunjenim načinu razmišljanja, da se mnogo ljudi suprotstavlja i kontroli rađanja.
2) Kao i uvijek, besplatne stvari. Kad ljudi inzistiraju da imaju “pravo” na “pristup” kontracepciji, ono što oni misle jest da imaju pravo na besplatnu kontracepciju. Ono što sprječava pristup kontroli rađanja jest ista stvar koja sprječava pristup drugim proizvodima: morate platili za to. To nije dizajn okrutnih republikanaca. To je jednostavno način na koji funkcionira slobodno tržište. Ako želite neku stvar, morate ispljunuti novce. To bi osobito trebalo vrijediti za kontrolu rađanja jer je to proizvod koji koristite kako biste si olakšali pristup udobnijem seksualnom životu. Udobnost vašeg seksualnog života — koliko god vama izgledala ključnom stvari — nije u interesu javnosti i ona je isto tako ne bi trebala financirati. Vaš seksualni život je vaš posao, u nekoliko smisla riječi. Ne želim vas spriječiti da imate seksualne odnose, niti želim biti financijski uključen vaše poslove. Ne možete si priuštiti kontracepciju? Ne vjerujem vam. Također, nije me briga. To nije moj problem. Riješite ga sami. Ili nemojte. To u svakom slučaju nije moja briga.
To je stvarna pozicija gotovo svakog konzervativca u zemlji. Mi ne pokušavamo zabraniti, spriječiti ili nekim drugim legalnim načinom spriječiti da ga itko koristi. Samo bismo željeli da zadržite svoj seksualni život za sebe. Je li to doista tako nerazumna pozicija?