Nekoliko sveučilišta u Australiji napravilo je brilijantan potez zabranivši po život opasni sarkazam u svrhu zaštite studenata.
U intervjuu na Sky News, Gideon Rozner, direktor politike na Institutu za javne poslove, izjavio je kako je većina australskih sveučilišta neprijateljski raspoložena prema slobodi govora i da samo jedno sveučilište poštuje slobodu govora. Dodao je kako nekoliko sveučilišta zabranjuje sarkazam jer je “oblik nasilja”.
.@GideonCRozner on free speech on university campuses: Several Australian universities ban sarcasm because it’s a 'form of violence'.
MORE: https://t.co/ykweMevBOK #outsiders pic.twitter.com/nneP93icoT
— Sky News Australia (@SkyNewsAust) November 13, 2018
Rozner je nastavio ismijavati ovu zabranu, ali kako se usuđuje? Sveučilišni studenti — čak i ako su odrasli — jasno nisu sposobni nositi se s takvim jezikom. Sveučilišta su za učenje, a ne za ironiju, ruganje ili komediju. Sram ga bilo.
Prema Provjeri slobode govora na kampusima 2017. Instituta za javne poslove, Sveučilišta Queensland, Western Sydney i Charles Sturt zabranila su sarkazam, a njihova tjeskoba je opipljiva i opravdano uznemirena. Moramo zaštititi osjećaje studenata dok ih pripremamo za ulazak u stvarni svijet, gdje će zasigurno biti zaštićeni od grubog jezika ili neukusnog humora.
Sveučilište Charles Sturt te Sveučilište Queensland uključila su “sarkazam” u svoje politike zlostavljanja, stavljajući ga u isti koš s ismijavanjem. Sveučilište Western Sydney uključilo je “sarkazam” u svoj vodič koji govori o tome kako prepoznati potencijalno agresivno ponašanje i upozorava da “budete oprezni s humorom i sarkazmom” kad pokušavate koristiti pravilan “netiquette” (pravila lijepog ponašanja na internetu).
Studenti moraju razumijeti: Zapadna zemlja koja drži progresivne, liberalne vrijednosti mora prezirati bilo kakvu štetnu retoriku. Sloboda govora ima granice. Kao što znamo, ništa u životu nije doista slobodno, a govor nije nikakva iznimka.
Zapravo, sva američka sveučilišta morala bi usvojiti ovu politiku. Zabranjivanje konzervativnih govornika na kampusima, američke zastave, prozelitiziranje, kao i riječi “ilegalni“, “muško” i “žensko”, neophodan je korak ukoliko želimo izbjeći neosjetljivu i brutalnu vrstu interakcija koje ostavljaju studente isjeckane u jedva prepoznatljive sjene ljudskih bića koja su nekoć bili.
Pitam se, kakva osoba će pribjeći sarkazmu kad je konfrontirana s istinskim idiotizmom, umjesto pomirljivom ponašanju i izražavaju svojih najdubljih i najiskrenijih isprika ako kažu nešto uvredljivo te se općenito pokloniti i poniziti pred onima koji propagiraju nešto što je očigledno poremećeno? O Bože, kakav bi to svijet morao tolerirati sarkazam i domišljatost jednog Shakespearea, Georgea Bernarda Shawa, Williama F. Buckleya i ostalih čije dosjetke mogu biti citirana stoljećima?
Kao što je Bard napisao: “On se podsmjehuje ožiljcima koji nikad nisu osjetili ranu.” Jesu li oni koji prakticiraju sarkazam ikad osjetili ranu? Ako ih ubodemo, neće li krvariti?
Krajnje je vrijeme za one koji koriste sarkazam i ismijavanje da poprave svoj odnos prema drugima i nastoje postati bolji ljudi. Vrsta ljudi koja odbija ismijavati druge, vrsta ljudi čije svetačko ponašanje može donijeti novi, nježniji svijet. Vrsta ljudi koja može zanemariti očigledno poremećeno kad to vidi i ponašati se kao građani koji su zatvorili oči dok je čuveni car iz fikcije jahao kroz ulice bez odjeće.
U ime Božje, ima toliko prostora za napredovanje.
