Gruzija se trenutačno nalazi na ivici ponora — jedna strana znači padanje u ponovnu rusku kontrolu, dok je druga strana strmina koju vodi zemlju naprijed prema neovisnom zagrljaju zapadnjačkih vrijednosti. Kao što vrijedi za sve strmine, ovaj put nije bez svojih izazova; nasreću, nacija ima savršenog vodiča u predsjedničkoj kandidatkinji Salome Zurabishvili, iskusnoj političarki i diplomatkinji sa snažnim vezama sa Zapadom, uključujući njezino napredno obrazovanje na Sveučilištu Columbia u Sjedinjenim Državama, kao i njezina višegodišnja primjerena služba u francuskoj diplomatskoj službi.
Nažalost, mnogi bi mogli krenuti onim kraćim putem, padanja — padanja na laži i plitkoumnosti predsjedničkog kandidata Grigola Vashadzea, čovjeka s bliskim vezama s Rusijom i bivšim Sovjetskim Savezom. Gruzija je ponosna zemlja koja još uvijek radi na bijegu od potlačenosti s kojom se suočavala u Sovjetskom Savezu i agresije koju je doživjela od moderne Rusije nakon pada SSSR-a. Izbor Vashadzea, čovjeka koji je javno rekao kako je “vrlo ponosan” poslovima koje je obavljao u Sovjetskom Savezu, značio bi korak unatrag za naciju. Izbor Vashadzea bio bi poziv Rusiji da se umiješa u gruzijske poslove u ponovnom pokušaju stvaranja te neovisne nacije ruskim satelitom.
Vashadze je bio odani sovjetski diplomat baziran u Moskvi od 1976. do 1993., gdje je mnogo godina radio u Ministarstvu vanjskih poslova i u Odjelu nuklearnog naoružanja i svemira. Iako negira bilo kakve veze s KGB-om, sovjetskom ozloglašenom sigurnosnom organizacijom, to poricanje se čini napregnutim. Vlastiti zapisi Sovjetskog Saveza pokazuju da je KGB imao veliku prisutnost u Odjelu nuklearnog naoružanja i svemira. Iako Vashadze može poricati vezu, ostatak svijeta može zbrojiti dva i dva i vidjeti očiglednu povezanost.
Jasno je da takva bliska veza nije samo odjednom nestala. Čak je i Vashadze radio mnogo godina kako bi održavao tu vezu. On je držao dvojno rusko-gruzijsko državljanstvo sve do studenog 2009. — čekajući godinu dana nakon rusko-gruzijskog rata 2008. kako bi se odrekao svog ruskog državljanstva. Čemu odugovlačenje? U kolovozu 2008., ruska vojska ilegalno je ušla na gruzijski teritorij, potaknuvši tako nasilni sukob u kojem je raseljeno na tisuće osoba. Samo nekoliko mjeseci prije ovog sukoba, Vashadze je postao gruzijski ministar vanjskih poslova. A opet, on je održavao svoju odanost Rusiji dok je ona napadala njegovu “domovinu” za koju je radio.
Što će ga zadržati od te lojalnosti Rusiji i njezinim interesima ako postane predsjednik. Izbor Vashadzea je korak unazad, natrag u rusku kontrolu i rusku agresiju.
Vasgadze je pametan čovjek i zato pokušava prikazati kao da je njegov protivnik taj koji ima bliske veze s Rusijom. Činjenice to jednostavno ne podržavaju.
Predsjedništvo Zurabishvili potaknulo bi novo razdoblje prosperiteta, unaprjeđivanjem svih napredaka koje je Gruzija napravila kako bi utjelovila zapadnjačke vrijednosti, poput demokracije, osobnih sloboda i slobodnog poduzetništva. Zurabishvili je desetljećima imala uzornu karijeru u francuskoj diplomatskoj službi, gdje je izgradila snažne veze s mnogim zemljama Zapada, poput Italije, Belgije i Sjedinjenih Država, da spomenemo samo neke. Surađivala je s diplomatima širom svijeta kroz svoj rad u Ujedinjenim narodima. Vodila je francuski Odjel međunarodnih i strateških pitanja nacionalne obrane, koristeći vještine koje je naučila na Sveučilištu Columbia i jačajući veze koje je izgradila s narodima diljem Europe.
A ipak, njezin najponosniji trenutak u francuskoj diplomatskoj službi bio je kad je imenovana francuskom veleposlanicom u Gruziji — domu njezinih predaka — 2003. godine.
Predsjedništvo Zurabishvili također bi značilo značajan korak naprijed za žene u gruzijskoj politici. Ona je bila prvi ženski ministar vanjskih poslova u Gruziji prilikom imenovanja 2004.; od tada, tri druge žene služile su na toj poziciji. Zurabishvili je predodređena da razbije još jedan stakleni plafon. Niti jedna žena nije nikada izabrana gruzijskom predsjednicom. Njezina pobjeda značila pobjedu žena širom svijeta i zacementirala poziciju Gruzije kao demokracije zapadnog stila — nacije u kojoj bilo tko s poticajem, inteligencijom i predanosti može uspjeti.
Dana 28. studenog, doći će red na gruzijske glasače. Žele li napraviti korak unatrag i past natrag u rusku kontrolu s Vashadzeom? Ili žele napraviti korak naprijed i biti svjetionik demokratskih vrijednosti sa Zurabishvili?
