Eradikacija novog poreza na gorivo nije jedina motivacija Francuza koji posljednjih mjeseci na sve nasilnije načine izlaze na ulice. No, to je bila iskra koja je zapalila fitilj pokreta Gilet Jaunes (žuti prsluci).
Predsjednik Macron je sad prosvjednicima ponudio maslinovu grančicu u obliku socijalnih davanja koja će još više opteretiti budžet kao i neke porezne olakšice. Ali znate li tko to nije morao učiniti? Predsjednik Trump.
Uspoređivanje Trumpa i Macrona nije radikalan pojam. Mediji su nam posljednjih godina konstantno gurali niz grlo ovu narativu: Trump loš. Macron dobar. Trump zločest. Macron sladak. Trump nacist. Macron Isus. Ad infinitum.
I premda bi financijski problemi mogli zadesiti čitav zapadni svijet, američka ekonomija pod predsjednikom Trumpom trenutačno se nalazi u dobroj formi što se tiče preživljavanja nadolazeće oluje. Europska ekonomija? Baš i ne.
Radničke klase Velike Britanije, Francuske, Grčke, Španjolske, itd. — već na svojim koljenima — najjače će osjetiti udarac recesije. Radničke klase Sjedinjenih Država se barem polako osovljavaju na noge.
Stoga nije ni čudno što Francuska doživljava najveće civilne nemire od 1968.
Četvero ljudi je poginulo, uključujući 80-godišnju staricu koju je u glavu pogodio kanistar za suzavac. Neki pozivaju vojsku da preuzme kontrolu nad vladom.
Na mjestima gdje se stvari postale nasilne, na policiju su pljuštale cigle i otjerana je s javnih trgova. Zemlja je pretrpjela imovinsku štetu koja se mjeri u milijunima eura, više milijardi dolara izgubljeno je u poslovanju, a ceste su posljednja četiri vikenda bile neprohodne.
Ovi prosvjednici nisu nekakvi krajnji ekstremisti koji se sukobljavaju s vladom zbog regresivnog povećanja poreza, kao što je Macronova vlada pokušala insinuirati.
Gilet Jaunes koji se bune diljem Francuske su zaboravljena radnička i srednja klasa ljudi koji nesrazmjerno snose troškove svoje vlade u njezinom lakrdijaškom križarskom ratu za spasenje svijeta.
Zajednički nazivnik među izvornim Gilet Jaunes aktivistima je vožnja vozila.
Ime “žuti prsluci” odnosi se na prsluke visoke vidljivosti koje francuski vozači po zakonu moraju držati u svojim vozilima.
No, zašto bi ono što se događa u Parizu, osim ako to nije Roland Garros, trebalo biti značajno Amerikancima?
Jer su Žuti prsluci — bilo lijeve ili desne ili bez političke pripadnosti — su vlastiti “Les Deplorables” te nacije, koji samo žele zaustaviti ekološke politike koje ubijaju poslove i na kojima inzistiraju zapadnjački liberali kako bi nas stavili na “pravu stranu povijesti”, onu istu na kojoj počiva gospodin Macron.
Namjeravano povećanje poreza — ne u svrhu povećanja proračuna, već program za smanjenje emisija ugljičnog dioksida — trenutačno je maknuto s dnevnog reda dok si Macron pokušava kupiti nešto vremena i vjerodostojnosti. Čini se kako će njegov rejting odobravanja pasti ispod 20 posto, dok se Trump postojano drži na oko 50 posto.
Prosvjednici sad imaju prevagu i zahtijevaju sastanke s vladom kako bi raspravljali o financijskim pitanjima za koja govore da su dovele Francusku na “rub pobune i građanskog rata”.
I dok je francuska vlada bila zatečena intenzitetom i popularnošću prosvjeda, predsjednik Trump je godinama upozoravao da će liberalne, ekstremne, kaznene politike zaštite okoliša proizvesti upravo ovakav ishod.
Kad je, na zgražavanje liberalne publike, povukao Ameriku iz Pariškog sporazuma, Macron je rekao da je američki predsjednik “napravio pogrešku u smislu interesa njegove zemlje, njegovih ljudi te pogrešku za budućnost našeg planeta.”
U istinskom “Amerika prva” modu, Trump je oštro kritizirao sporazum opisujući ga kao izdaju Kini i Indiji i rekao da će naštetiti običnim Amerikancima.
Kad je Macron posjetio Washington, američka ljevica se međusobno natjecala tko će ga prvi prikazati kao prvaka međunarodnog anti-Trump “otpora”.
CNN-ov Fareed Zakaria balavio je kako je Macron “došao, vidio i osvojio” Washington, zahvaljujući mu što pokušava “spasiti Zapad” od Trumpa. Časopis Time stavio je Macrona na naslovnicu proglašavajući ga “sljedećim liderom Europe”. Posvuda po gradu bile su izvješene francuske zastave (zbog čega sam, kao Britanac, u svakom slučaju osjećao mučninu).
Međutim, Francuzi ne izgledaju pretjerano zadovoljni u svojoj koegzistenciji na “pravoj strani povijesti” s Macronom. Njegove globalističke politike s pravom se smatraju namirivanjem francuske urbane elite — koja ne vozi — na račun svih drugih.
Vjernici u globalizam i globalne regulacije nisu likovi koji dopuštaju stvarnosti da prepriječi put njihovoj lijepoj narativi.
Atlantic, na primjer, tvrdoglavo drži mišljenje da je Macron u pravu, tvrdeći da su njegove političke neprilike samo rezultat nedostatka “pristupačnosti ljudima”.
No, Trump posjeduje i tu pristupačnost kao i zdravi razum.
Prosvjedi Žutih prsluka u Francuskoj opravdavaju njegovo odlučno odbijanje osiromašenja američkih ljudi samo kako bi se zadovoljili klimatski fanatici poput Macrona, koji su udobno izolirani od boli koju žele nanijeti svojim vlastitim građanima.
