“Bez Boga i života poslije smrti? Kakav će čovjek biti nakon toga? To znači da je sad sve dopušteno.”
–Fjodor Dostojevski, Braća Karamazovi
I dok religiju redovito optužuju zbog njezine uloge u promicanju sukoba i nasilja, sekularni pisci rijetko istražuju ulogu ateizma u produciranju ratova i ubijanja. Interesantna je činjenica kako rutinski slušamo o tome koliko je patnje u povijesti izazvala religija, no rijetko čujemo o tome koliko je patnje uzrokovao ateizam. Pet stotina godina nakon inkvizicije još uvijek govorimo o njoj, ali manje od tri desetljeća nakon kolapsa “bezbožnog komunizma” oko nas vlada zastrašujuća tišina o masovnim grobnicama sovjetskog gulaga. Zašto takvo nepostojanje odgovornosti? Znači li ateizam da se nikad ne morate ispričati?
Ateistički pisci koji se bave ovim pitanjem priznaju da ateisti, kao i religiozni ljudi, ponekad čine grozne stvari. Prema Richardu Dawkinsu: “Ono što je važno … da li ateizam sustavno utječe na ljude da čine loše stvari. Ne postoji ni najmanji dokaz za tako nešto.” Drugim riječima: “Pojedini ateisti mogu činiti zle stvari, ali oni ne čine te zle stvari u ime ateizma.” Fizičar Steven Weinberg priznaje da je znanstveni ateizam “pridonio patnjama ovog svijeta”, ali “na mjestima gdje se autoritet znanosti pozivao kako bi opravdao užase, to je doista bilo u smislu perverzije znanosti.”
U ovom se poglavlju želim usredotočiti na stvarno velike zločine koje su počinile ateističke skupine i vlade. U posljednjih stotinu i nešto godina, najmoćniji ateistički režimi — komunistička Rusija, komunistička Kina i nacistička Njemačka — zbrisali su s lica zemlje ljude u astronomskim brojevima. Staljin je bio odgovoran za oko 20 milijuna smrti, prouzročene masovnim pokoljima, prisilnim radom u logorima, montiranim procesima koje su slijedili streljački vodovi, preseljenjem stanovništva, izgladnjivanjem i tako dalje. Nedavna autoritativna studija Jung Changa i Jona Hallidayja Mao: The Unknown Story pripisuje režimu Mao Ce-tunga nevjerojatnih sedamdeset milijuna smrti. Neki kineski akademici misle da su Changove i Hallidayjeve brojke malo previsoke, no autori iznose uvjerljive dokaze da je Maov ateistički režim najubojitiji u svjetskoj povijesti. Staljinova i Maova ubojstva su — za razliku od, recimo, križarskih ratova ili Tridesetogodišnjeg rata — počinjena u miru i usmjerena na vlastite građane. Hitler je na dalekom trećem mjestu s oko deset milijuna ubojstava, od kojih su šest milijuna bili Židovi.
U to nisam čak ubrojio atentate i ubojstva koja su naručili drugi sovjetski diktatori poput Lenjina, Hruščova, Brežnjeva i tako dalje. Niti sam uključio mnoštvo “manjih” ateističkih tiranina: Pola Pota, Envera Hoxhe, Nicolaea Ceaușescua, Fidela Castra, Kim Jong-ila. Čak su i ovi “niželigaški” despoti ubili mnoštvo ljudi. Uzmimo kao primjer Pola Pota, koji je bio lider Khmer Rougea, frakcije komunističke partije koja je od 1975. do 1979. godine vladala Kambodžom. Unutar ove četiri godine, Pol Pot i njegovi revolucionari bavili su se sustavnim preseljenjem i ubojstvima koja su s lica zemlje izbrisala otprilike jednu petinu kambodžanskog stanovništva, nekih 1,5 do 2 milijuna ljudi. Zapravo, Pol Pot je ubio veći postotak svojih sunarodnjaka nego što je to uspjelo Staljinu i Maou. Svejedno, usredotočujući se samo na veliki trojac — Staljin, Hitler i Mao — moramo priznati da su ateistički režimi u samo jednom stoljeću ubili više od stotinu milijuna ljudi.
Ubojstva nadahnuta religijom se jednostavno ne mogu natjecati s ubojstvima koja su počinili ateistički režimi. Prepoznajem činjenicu da je razina populacija u prošlosti bila znatno niža, kao i da je danas puno lakše ubijati ljude sa sofisticiranim oružjem nego je to bilo u prethodnim stoljećima s mačevima i strijelama. No, čak i ako uzmemo u obzir veću razinu populacije, ateističko nasilje nadilazi vjersko nasilje u zaprepašćujućim razmjerima. Evo grube računice. Svjetska populacija narasla je s otprilike 500 milijuna ljudi 1450. godine do 2,5 milijarde ljudi 1950., što je peterostruko povećanje. Sveukupno, križarski ratovi, inkvizicija i spaljivanje vještica ubili su oko 200 tisuća ljudi. Ako tu brojku prilagodimo porastu stanovništva, to na razinama 1950-ih iznosi milijun ljudi. Čak i ako to uzmemo u obzir, smrti koje su prouzročili kršćanski vladari u razdoblju od pet stotina godina iznose samo 1 posto smrti koje su u razmaku samo nekoliko desetljeća prouzročili Staljin, Hitler i Mao.
Čini se da je Dawkins obmanuo samog sebe mišljenjem da ovi užasi nisu napravljeni u ime ateizma. No, kako bilo tko ozbiljna lica može poricati da je komunizam bio ateistička ideologija? Komunizam poziva na eliminaciju izrabljivačke klase, veliča nasilje kao put prema društvenom napretku i poziva na korištenje bilo kakvih sredstava potrebnih za postizanje ateističke utopije. Ne samo da je Marx bio ateist, već je ateizam bio središnji dio marksističke doktrine. Ateizam je također postao središnja komponenta službene ideologije Sovjetskog Saveza, još uvijek je službena doktrina u Kini, a Staljin i Mao provodili su ateističke politike sustavno zatvarajući crkve te ubojstvima svećenika i vjernika. Svi komunistički režimi bili su snažno antireligijski, što sugerira da je njihov ateizam intrinzičan, a ne slučajan njihovoj ideologiji.
Slično tome, nacizam je bio sekularna, antireligijska filozofija koja je, začudo, imala mnogo toga zajedničkog s komunizmom. Dok su komunisti željeli osnažiti proletarijat, nacisti su željeli osnažiti arijevsku rasu. Komunistima je neprijatelj bila kapitalistička klasa; nacistima su neprijatelji bili Židovi i ostale rase koje su smatrali inferiornijima. Komunisti i nacisti tretirali su kršćanske crkve kao prepreke i neprijatelje. Obje skupine proglasile su da se bave revolucionarnom akcijom kako bi stvorile novu vrstu ljudskog bića i novi društveni poredak oslobođen okova tradicionalne religije i tradicionalne moralnosti.
Dinesh D’Souza je konzervativni politički komentator, autor i filmaš. Ovo je isječak iz njegove knjige “What’s So Great about Christianity” koju možete kupiti na Amazonu.
