Obično, liberali postaju duboko uznemireni kad muškarac zasjeni žensko postignuće. Međutim, sinoć su napravili iznimku. Miss Filipina pobijedila je u konkurenciji Miss Universe, ali većinu pažnje i aplauza prikupio/la je “Miss” Španjolske, muškarac.
“Miss” Španjolske bila je prva transrodna osoba koja je nastupila na natjecanju. Nije završio u top tri natjecateljke, ali je svejedno uspio ukrasti većinu pažnje od autentičnih žena na pozornici. Da ne spominjemo, negdje u Španjolskoj postoji prava kraljica ljepote koja je u potpunosti isključena jer je muškarac uzeo njezino mjesto. Ako tražite aproprijaciju kojoj se želite protiviti, nemojte tražiti dalje.
Naravno, ljevica nije zainteresirana za ovakvu vrstu aproprijacije (prisvajanje – op. a.). Previše su zauzeti vrištanjem na male bijele djevojčice koja se oblače kao Moane na Noć vještica. No, za razliku od djevojčice u Disneyjevom kostimu, muškarac na ženskom natjecanju ljepote ili muškarac u ženskom toaletu ili muškarac na ženskom atletskom natjecanju, itd., zapravo uzima nešto od žena. To je istinska aproprijacija jer uključuje lišavanje. Žena u Španjolskoj lišena je mogućnosti da postane Miss Universe jer je muškarac zauzeo njezino mjesto. Žene u toaletima i djevojčice u svlačionicama lišene su privatnosti jer je muškarcima dozvoljeno njihovo uznemiravanje. Tako zapravo aproprijacija radi.
S druge strane, velik dio onoga što ljevica naziva “kulturnom aproprijacijom” zapravo uopće nije aproprijacija jer ne uzima nikome ništa. Bijela djevojčica u kostimu Moane ne sprječava polinezijsku djevojčicu da i ona obuče isto. Momak iz bratstva u nošnji američkog Indijanca ne sprječava američke Indijance da nose istu nošnju. To nije aproprijacija — to je samo sudjelovanje. Čak i ako je sudjelovanje nepoželjno, ono još uvijek ne sprječava nikoga iz “korektne” kulture da sudjeluje u vlastitim tradicijama.
Još jedna važna stvar o aproprijaciji: stvar može biti aproprirana ako je prvo posjedovana. Vi aproprirate kad zaplijenite ili zapovijedate nečim bez odobrenja vlasnika. Ali kulture zapravo ne mogu ništa posjedovati. Pogotovo ne mogu posjedovati stilove haljina ili muziku ili bilo što drugo. Te stvari su fluidne. One se dijele između kultura. One se mijenjaju. One se razvijaju. One nisu apsolutne ili ukorijenjene.
Žene, s druge strane, posjeduju ženstvenost. Samo one imaju pravo biti nazivane ženama jer samo one i mogu biti žene. Transvestit ismijava ženstvenost kao i sebe, ali on zapravo ne aproprira ženstvenost jer on ne tvrdi da je žena. On se samo odijeva kao groteskno preuveličana inačica žene. No, muškarac na natjecanju ljepote sinoć, kao i muškarci u ženskim toaletima i tako dalje, ne zahtijevaju samo pravo sudjelovanja u ženskoj maniri ili ženskim hobijima. Oni zahtijevaju pravo da budu žene. A kad kod im se to pravo omogući, žene su lišene onoga što s pravom posjeduju.
