Razne ljevičarske skupine za pritužbe godinama inzistiraju da žele jednaki tretman i jednaka prava, da samo žele okončati diskriminaciju i da dolaze sa stavom “živi i pusti živjeti”. Ništa nije dalje od istine.
Već dugo znamo da policija “tolerancije” ne želi samo jednaka prava i pristojan tretman. Oni zahtijevaju da poštujete njihove ideje kao superiorne, odbacite vlastite oprečne ideje i pokajete se što ste ikada držali vlastite ideje.
Ako napravite grešku ne slaganja s njihovom dogmom, vi morate biti posramljeni — i kažnjeni. U njihovom kostima ne postoji ni privid tolerancije. Oni su militantno agresivni i traže i najmanju priliku kako bi pritisnuli i zastrašili ljude u pokornost. Ovo potiskivanje naših sloboda ne proizlazi samo iz vlade; duga ruka privatnog sektora često potiče ujednačenost mišljenja istom silom prisile.
Dopustite mi da vam dam samo nekoliko, od vjerojatno stotina, a možda i tisuća primjera. Sjećate li se Jacka Phillipsa, sirotog kršćanskog vlasnika Masterpiece Cakeshop radnje u Coloradu, slastičara koji je odbio napraviti svadbenu tortu za gay par jer bi time prekršio svoja vjerska uvjerenja? On im nije uskratio uslugu, pazite, nego se nije htio pokoriti njihovom zahtjevu da pripremi tortu u svrhu proslave njihovog vjenčanja.
Par koji je uputio žalbu nije bio povrijeđen. Mogli su otići na drugo mjesto kako bi kupili svadbenu tortu po mjeri. No, oni su odbili dopustiti tom slastičaru da ostvari svoju vjersku slobodu. To je zasigurno bilo namjerno ciljanje na kršćanskog slastičara kako bi ga prisilili da se povinuje njihovim vrijednostima i misaonim ediktima.
Iako je Vrhovni donio odluku da je Komisija za građanska prava Colorada prekršila Phillipsove slobode iz prvog amandmana, ponovno ga maltretiraju — ovaj put je to odvjetnik iz Denvera, Autumn Sardina, zbog toga što je Phillips odbio ispeći tortu po narudžbi koja je trebala proslaviti njegovu tranziciju iz muškarca u ženu. Komisija je predvidljivo presudila da je Phillips kriv zbog diskriminacije. Mora da se šalite?
Phillips se ponovno našao na meti. Njegovi odvjetnici to prikladno opisuju kao “očiglednu namještaljku”. Kršćanske slobode moraju se podrediti bizarnim ljevičarskim etičkim standardima. Vidjet ćemo se kako će se ova noćna mora rasplesti u nadolazećim mjesecima.
Još jedan nevjerojatan primjer ljevičarske netolerancije koji mi je privukao pažnju je prisiljavanje glumca i komičara Kevina Harta da odstupi od svoje uloge domaćina nadolazeće dodjele nagrada Oscar. Nakon što je izabran za nastup, kritičari su se brutalno obrušili na Harta zbog njegovih navodnih homofobnih tweetova koje je objavio prije gotovo jednog desetljeća i zbog njegove izjave u komičarskom specijalu iz 2010. pod imenom “Ozbiljno smiješno”, kad je rekao da bi, kad bi mogao, kao heteroseksualni muškarac spriječio svog sina da bude homoseksualac. Iako se u početku odbio ispričati ustrajući u svojoj izjavi da je sazrio od vremena kad je iznio te opaske (za koje je rekao da su šale), samo nekoliko sati kasnije najavio je da će se povući s pozicije vođenja dodjela nagrada i ponudio svoju ispriku “LGBTQ zajednici zbog (svojih) bezosjećajnih riječi iz (svoje) prošlosti.”
No, Hartovo javno pokajanje, isprika i povlačenje s nastupa nije bilo dovoljno. Neće biti oprosta, čak ni za iskrenu ispriku.
Brandi Miller, u kolumni za Huff Post, rekla je da čak i nakon isprike zbog svoje bezosjećajnosti i izjave da je evoluirao, Hart još uvijek “ne uviđa poantu”. Prema Miller, Hartovi kritičari “dovode u pitanje njegovu navodnu evoluciju. Može li pokazati da je shvatio da je povrijedio ljude i ispraviti štetu koju je učinio? Vjerojatno ne.”
Čak ga ni “iskrena isprika” nije očistila grijeha. “Prava isprika, istinsko priznanje štete koju je počinio Hart uključivala bi razgovor o implikacijama njegovih riječi”, rekla je Miller, “a ne samo ispričavanje za ono što je nekad bio. … Isprika je poput matematičkog problema. Kako bi primili zasluge, morate pokazati svoj rad. … Budimo iskreni, tweetanje ‘Ispričavam se’ nije previše teško i zapravo ne uključuje previše unutarnjeg obračuna, ali svojim postupcima može pokazati da je promijenio život.”
Kakav “rad” bi Miller namijenila Hartu kako bi ovaj zaradio svoje otkupljenje? Miller je sugerirala da bi mogao donirati novac LGBTQ organizacijama ili zatražiti priznatog LGBTQ ko-domaćina (ili domaćina) za vođenje ceremonije. Kao što sam rekao, srušite ga i udarite, a zatim ga uškopite.
Još jedan kolumnist USA Today nadodao se na to, rekavši da bi Hart morao postati snažniji komičar, odbaciti svoje “homofobne šale” — koje je, onako usput, već odbacio — i “napraviti 20-minutni ubojiti set o svojim homofobnim strahovima”. Eto. Sama isprika nije dovoljna; on mora afirmativno usvojiti viziju svojih kritičara, čak do te mjere da izmijeni čitavu svoju rutinu. Nemojte samo izbjegavati temu homoseksualnosti; prigrlite je i recite koliko je volite te kako je sada smatrate najvišom mogućom vrijednosti. Tada i samo tada će vaši grijesi biti iskupljeni. (Čak i u tom slučaju, nikada ne bi bio do kraja oslobođen, a njegova sloboda ne bi bila obnovljena. Prijetnja sankcijama zbog bilo kakvih budućih prekršaja zauvijek bi visjela nad njegovom glavom.)
Kako se usuđuju protivnici totalitarne ljevičarske ortodoksije pomisliti da se mogu iskupiti za svoje prošle grijehe samo isprikom i zahtijevanjem jednakih prava za sve. Oni se također moraju odreći svih svojih preostalih uvjerenja koja bi mogla uvrijediti aktiviste. To je ljevičarska tolerancija, oprost i suosjećanje.
Čujemo mnogo zahtjeva od mnogo skupina u ovoj zemlji, ali jedan ideal koji se rijetko više oglašava je najistaknutija temeljna američka ideja — sloboda. Moderna ljevica sve češće halapljivo guta preostale slobode — govora, udruživanja, religije, vatrenog oružja, pravičnog postupka — svakoga tko ne prihvaća njezin svjetonazor, a ljubiteljima slobode bolje je da se probude i prepoznaju ovu prijetnju te uzvrate udarac na mnogo bolji način.
