“Zašto je desnica toliko opsjednuta s Alexandrijom Ocasio-Cortez”, piše na naslovu ljevičarske web stranice Slate. “Konzervativci su prestravljeni Alexandrijom Ocasio-Cortez. I trebali bi biti”, izjavljuje još jedan naslov u jednako lijevom Guardianu. Čak je i konzervativni Kevin Williamson objavio članak u New York Postu kojemu je cilj objasniti “Zašto Alexandria Ocasio-Cortez izluđuje konzervativce”.
U normalnim slučajevima ne dajem previše pozornosti takvim člancima. Oni su obično samo način kojim se pokušava neki ljevičarski ne-entitet učiniti moćnijim ili važnijim ili više prijetećim nego što zapravo jest. Ali s Ocasio-Cortez ili AOC, kako je sada nazivaju, oni imaju pravo. Prisutnost ove mlade žene u Kongresu me zapravo uznemirava i ne trebam novinare da mi objasne zašto je to slučaj.
AOC, deklarirana socijalistica, nije samo opasna neznalica. Sa svojih 29 godina, nova kongresnica iz Queensa je opasna neznalica koja, na mnogo načina, ilustrira svoju generaciju. Ona je samopouzdana i atraktivna. Ona zrači dražesnom vitalnošću i strašću. I gotovo sve što govori i u što vjeruje je ili nemoralno ili neistinito.
Ako bi neprekidna struja sranja koja se izlijevaju iz njezinog lijepog lica bila samo stvar nepoštenja, pripisao bih je normalnoj politici. Moram priznati, iskusio sam određenu količinu zadovoljstva kad ju je odlični Michael Knowles (barem mislim da ga Ben Shapiro tako naziva) uhvatio u laži kad je govorila o svojoj pozadini. Više nego jedanput, AOC je navodila svoje odrastanje u siromašnoj obitelji iz Bronxa kao neku vrstu lažne akreditacije. Ali Knowles je dokazao da su njezine tvrdnje mnogo veće laži nego što smo prvotno mislili kad je primijetio da je, na primjer, odrasla u dobrostojećem dijelu okruga Westchester. Moglo bi se reći da je Knowlesov udarac teško sjeo svim mainstream novinskim člancima koji su tvrdili da uopće nije sjeo.
Ipak, činjenica da AOC laže nije ono što me muči. Ne bih imao previše mira kad bih se brinuo o lažljivim političarima.
No, također postoji činjenica da se njezina cijela filozofija bazira na naizgled beskrajnom neznanju o ekonomiji, povijesti i temeljnim američkim zakonima i vrijednostima. Kad govori o nižim troškovima zdravstvene zaštite jedinstvenog platitelja, govori kao da je novac koji zaradite dio nekakve velike posude koju ona dobiva u svrhu redistribucije — a ipak joj niti u jednom trenutku ne pada na pamet da li joj Ustav zapravo daje takvu redistributivnu moć. Ona omalovažava kapitalizam vidljivo nesvjesna činjenice da su kapitalizam i pravo na vlasništvo gotovo iskorijenili ekstremno siromaštvo samo od 1980-ih godina.
Da ne spominjemo njezin prijedlog povećanja poreznih stopa na više od 80 posto, njezinu podršku “Zelenom New Dealu”, koji zapravo predstavlja vladinu kontrolu nad tržištem, njezin prijedlog ukidanja ICE-a (Američke imigracijske i carinske službe), njezinu izjavu da bi Drugi svjetski rat trebao biti naš model borbe protiv klimatskih promjena i njezinu referencu na “izraelsku okupaciju Palestine”.
Mislim, žena je istinski imbecil.
Ali opet, kad bi jednostavna glupavost bila zločin kod kongresnica, naši zatvori bili bi ih prepuni. Problem je taj što je ona — poput mnogih u njezinoj generaciji — atraktivna, živahna, simpatična i moralni idiot. To je ono što je dugoročno čini potencijalnom opasnošću za naciju.
Na zabavi prije par godina, mladić mi je objasnio da nikada nije platio za knjige ili filmove jer je pronašao načine da ih besplatno skine na internetu. Odgovorio sam, najnježnije što sam mogao, “Onda kradeš, na isti način kao da si ukrao knjigu ili film iz dućana.” Vidljivo iznenađen, mladac se uspravio i odgovorio: “Ali — to je način kako moja generacija to radi!” kao da ga je to nekako oslobodilo odgovornosti za njegove zločine.
Svaki put kad AOC divno pleše na krovu ili “slays a lewk” ili govori dirljivim mladenačkim idealizmom, osjećam kao da mi govori istu stvar: “Socijalizam je način kako moja generacija to radi.”
A ja odgovaram kao što sam odgovorio mladiću na toj zabavi: “Onda ste generacija lopova.”
