Zamislite ovo: Postoji problem na našoj južnoj granici. Stotine tisuća stranaca krše naše zakone i ilegalno ulaze u našu zemlju. Republikanski zakonodavci žele povećati sigurnost granica i ispuniti rupe u zakonu. Demokrati naglašavaju humanitarne probleme i nastoje olakšati ulazak tražiteljima azila. Dvije strane raspravljaju. Tisak izvještava o činjenicama bez njihovog izobličavanja. Informirana javnost registrira svoje osjećaje kroz političke aktivnosti i ankete. Dvije stranke nalaze kompromisna rješenja koja svima daju osjećaj zadovoljstva i nezadovoljstva — no, općenito, američki narod osjeća da su se uvjeti poboljšali te njihova pozornost prelazi na sljedeći problem.
To bi mogao biti način na koji bi radila naša vlada, da nema informativnih medija, da nema činjenice da glavne novinske kuće sada predstavljaju tek nešto više od propagandnog oružja Demokratske stranke. U svojoj potrazi za tim ciljem, oni zamračuju pitanja, povećavaju naše podjele, ohrabruju nepoštenje i moralno šepurenje ljevice te nastoje zastrašiti i ušutkati mišljenja desnice. Oni uništavaju sve.
Ja sam purist što se tiče Prvog amandmana. Ne želim da ni vlada ni monopolističke kompanije poput Googlea, Twittera i Facebooka posjeduju bilo kakvu moć nad slobodnim protokom američkog izražavanja i rasprave. Slažem se s Thomasom Jeffersonom: “Da mi preostaje izbor vlade bez novina i novine bez vlade, ne bih oklijevao ni trenutka u izboru ovog potonjeg.”
Ovaj prošli tjedan nije mogao to učiniti jasnijim. Usred djelomičnog zatvaranja vlade, Donald Trump je nakratko uzeo pauzu od svog neumornog stila upravljanja kako bi iz Ovalnog ureda iznio savršeno miran, racionalan i uvelike činjenično točan govor naciji u vezi granične sigurnosti. Naglasio je da su naše nedovoljno branjene granice dozvolile ulazak kriminalaca, terorista i droga u našu zemlju te da obrambeni mehanizmi nacije ne mogu humanitarno riješiti nedavni priljev obitelji s djecom. Pozvao je na izdašnije financiranje, uključujući novac za zid kojeg je tijekom svoje kampanje obećao izgraditi.
Demokrati su odgovorili suprotstavljanjem zidu istodobno tvrdeći da bi druge mjere učinkovitije povećale sigurnost granice. Izjavili su da je ilegalan ulazak obitelji “humanitarni izazov” i da je Trump bio okrutan kada je to nazvao sigurnosnom prijetnjom. Također su pokušali skrenuti pozornost na vladine zaposlenika koji su privremeno ostali bez plaća zbog zatvaranja vlade.
Nakon toga, na scenu je stupio tisak i počeo širiti laži i distorzije kako bi poduprli stajališta demokrata. New York Times i Washington Post pokrenuli su lažne “provjere činjenica”, koje su pokušale prikazati Trumpove istinite navode u negativnom svjetlu. Televizijske mreže, koje se pretvaraju da izvještavaju, a umjesto toga uređuju, optužile su Trumpa da pokušava “iskoristiti strah od kriminala” (NBC) ili proizvesti osjećaj krize (ABC) tamo gdje ona ne postoji. Gotovo svaka medijska kuća gurala je ekstremno nepouzdane studije koje pokazuju da ilegalni imigranti počinjavaju manje zločina od američkih građana. Većina studija miješa prekršitelje viza — koji su provjeravani prilikom prijave za ulazak u zemlji — s onima koji ilegalno preskaču granicu — koji nisu. Mnoge također uključuju legalne imigrante i ostale strance. Uporna lakovjernost s kojom se te studije nameću javnosti od strane navodnih “novinara”, tipičan je primjer pristranosti do točke lažljivosti.
Što je posljedica takve obijesne i jednostrane neiskrenosti? Demokrati, zaštićeni masovnom korporativnom moći mainstream novinarstva, slobodni su vitlati u potpunosti nepodržanim optužbama za rasizam i okrutnost, potičući emocije svoje baze kako bi postala spremna odbaciti opoziciju kao nemoralnu. Desnica, pod neprestanim medijskim napadima, postaje bijesna i prisiljena se oslanjati na vanjske konzervativne medije, koji variraju od odličnog novinarstva Breta Baiera na Foxu do besmislica InfoWarsa. Ne postoji neutralni autoritativni glas koji bi im pomogao prepoznati razliku.
Kako po tim uvjetima možemo raspravljati i kompromitirati?
Medijima bi bilo lako reformirati ovu situaciju: prestanite zapošljavati demokratske plaćenike kao voditelje Večernjih vijesti, podijelite uredničke stolove na kojima se donose odluke kako bi uključivali pristojan broj ljudi s istinski raznovrsnim mišljenjima, otpustite novinare koji favoriziraju jednu političku stranku nauštrb druge te naučite tretirati Obame i Pelosi ovog svijeta na isti način kako tretirate Busheve i Trumpe.
Nitko ne može prisiliti mreže ili Times ili Post na te reforme. Oni bi to sami trebali učiniti, zbog srama.
Nisu Trump i Pelosi ti koji nas razdvajaju. To su mediji.
