Većina američkih milenijalaca identificiraju se kao socijalisti, prema anketama Reason-Rupe i Memorijalne zaklade žrtava komunizma. To su loše vijesti. Dobra vijest je da samo 32 posto njih može definirati socijalizam. Često u krivu, ali nikada u nedoumici, novoizabrana kongresnica Alexandria Ocasio-Cortez (D-NY), doista može biti glas svoje ignorantske generacije.
Tijekom intervjua na CBS-ovih “60 minuta”, Anderson Cooper upitao je Ocasio-Cortez: “Kad ljudi čuju riječ socijalizam, oni pomisle na Sovjetski Savez, Kubu, Venezuelu. Je li to ono što imate na umu?” Zanemario je spomenuti opake socijalističke režime Kambodže, Etiopije, Poljske, Rumunjske, Sjeverne Koreje i Kine, između ostalih.
Ocasio-Cortez uzvratila je: “Naravno da ne. Ono što imamo na umu i ono čemu moje politike najviše nalikuju, vidimo u Velikoj Britaniji, u Norveškoj, u Finskoj, u Švedskoj.” Zapravo, njezini ekonomski prijedlozi imaju vrlo malo sličnosti s britanskom i norveškom javnom politikom.
Već 1950-ih godina, Britanije je počela privatizirati svoje programe socijalnog i mirovinskog osiguranja. Do 1990-ih, nakon što su desetljeća socijalizma uzrokovala stagnaciju gospodarskog rasta, Švedska je slijedila isti primjer. Ni Švedska ni Norveška ne propisuju minimalnu plaću, a Britanija zahtijeva minimalnu plaću daleko ispod predloženih 15 dolara po satu Ocasio-Cortez. Britanije i Finska nude nižu stopu poreza na dobit od Sjedinjenih Država, a sve nacije koje ona imenuje imaju niže stope od njezinog prijedloga od 28 posto. Nitko nema režim zdravstvene skrbi toliko socijalistički nastrojen poput njezinog predloženog Medicare-za-sve programa, koji predstavlja potpuno savezno preuzimanje zdravstvene zaštite.
Neukost Alexandrije Ocasio-Cortez u ekonomiji i vanjskim poslovima tipična je za njezinu generaciju. Unatoč tome što drži skupe diplome iz ekonomije i međunarodnih odnosa s Bostonskog sveučilišta, Ocasio-Cortez bespomoćno je digla ruke u zrak tijekom intervjua u emisiji Margaret Hoover, “Firing Line”, nasmijala se i rekla: “Nisam stručnjak za geopolitiku.” Na sreću po nju, u zemlji slijepih, čovjek s jednim okom je kralj; a među bezbrižno ignorantskom generacijom, slabo obrazovana aktivistica je kongresnica.
Sjeme krivog obrazovanja milenijalaca, koje je izraslo u Drvo nedostatka znanja dok su aktivistički edukatori zamijenili ideologiju za učenost, konačno je urodilo svojim trulim voćem. Prema jednom istraživanju, trećina milenijalaca vjeruje da je predsjednik George W. Bush ubio više ljudi od Josifa Staljina. Više od 40 posto milenijalaca nikada nije čulo za Mao Zedonga; još njih 40 posto, odnosno 30 posto, nije upoznato s Vladimirom Lenjinom i Che Guevarom. Dvije trećine milenijalaca ne može identificirati Auschwitz, a 22 posto njih nikada nije čulo za holokaust, što je u prosjeku dvostruko veći postotak od odraslih Amerikanaca.
Milenijalci možda ne znaju mnogo, no prema istraživanju Harvarda iz 2016. godine, oni znaju da ne podržavaju kapitalizam, s 51 posto mladih koji odbacuju ekonomsku slobodu.
Tijekom izbora za Kongres 2018., Demokratski socijalisti Amerike podržali su 42 kandidata za lokalne, državne i savezne urede diljem 20 država. Od tih kandidata, njih 24 osvojilo je svoje primarne kampanje, a 18 je pobijedilo na općim izborima. Milenijalci su ih uglavnom podržali. Odrastanjem u Sjedinjenim Državama nakon pada Berlinskog zida, ovi mladi Amerikanci bili su zaštićeni i empirijski i akademski od bezbrojnih užasa koje je kroz povijest učinio socijalizam. I tako problem postaje sve gori.
Socijalizam je ekonomska bolest koja se rađa iz zavisti i neznanja. Nažalost, oboje obiluje u našoj sadašnjoj politici. Bolest je pronašla atraktivnu glasnogovornicu — koja je možda, nažalost, glas svoje generacije.
