“Zaustavite BESKRAJNE RATOVE!”, preklinjao je predsjednik Donald Trump u tweetu objavljenom u nedjelju navečer.
Pa, ako misli ozbiljno, Trumpu je bolje da pripazi na svog savjetnika za nacionalnu sigurnost, jer bi američki rat s Iranom bio ostvarenje sna za Johna Boltona.
Prošlog je rujna, kad su šijitski militanti ispalili tri minobacačke granate u Zelenu zonu u Bagdadu, koje su bezopasno eksplodirale na napuštenom zemljištu, Bolton sazvao niz hitnih sastanaka te naredio Pentagonu da pripremi meni ciljeva unutar Irana u svrhu američkog zračnog i raketnog udara u znak odmazde.
Wall Street Journal citirao je jednog američkog dužnosnika koji je rekao da je Boltonovo ponašanje “uznemirilo ljude. … Ljudi su bili šokirani. Bilo je zapanjujuće gledati koliko su olako shvaćali napad na Iran.”
Boltonova bivša zamjenica, Mira Ricardel, navodno je izjavila da je artiljerijski napad na Zelenu zonu bio “čin rata” na koji SAD moraju odlučno odgovoriti.
Bolton već dugo vjeruje kako je američki sukob s Iranom neizbježan i poželjan. Godine 2015., napisao je članak za New York Times čiji je naslov “Za zaustavljanje iranskih bombi, bombardirajte Iran”, govorio sve. Pozivao je da se “promjena režima” u Iranu proglasi deklariranim vanjskopolitičkim ciljem SAD-a.
Kad je Trump objavio svoju odluku o povlačenju 2.000 američkih trupa trenutačno stacioniranih u Siriji, Bolton je brzo nametnuo uvjete: ISIS prvo mora biti eliminiran, iranske snage i savezničke milicije moraju otići i Kurdi moraju biti zaštićeni.
Ipak, provođenje takvih crvenih linija zahtijevalo bi stalno prisustvo američkih vojnika. Na koji način bismo, bez rata, utjecali na uklanjanje iranskih saveznika Bashara Assada, ako ih on odbije istjerati i Iranci odbiju napuštanje zemlje?
Bolton ima saveznika u državnom tajniku Mikeu Pompeu. U Kairu je prošlog tjedna Pompeo proglasio “protjerivanje do posljednje iranske čizme” iz Sirije američkom politikom.
I premda Hezbollah već nekoliko desetljeća ima “veliku prisutnost” u Libanonu, “mi nećemo prihvatiti taj status quo”, rekao je Pompeo, jer je Hezbollah “u potpunosti zavisna podružnica iranskog režima.”
No, na koji način državni tajnik predlaže mirno istjerivanje Hezbollaha iz Libanona kad Izraelci to nisu mogli učiniti u jednomjesečnom ratu 2006. godine?
Pompeov cilj tijekom obilaska Bliskog istoka? Izgradnja nove Bliskoistočne strateške alijanse ili MESA-e, arapskog NATO-a, čiji bi članovi trebali biti Egipat, Jordan i nacije Vijeća za suradnju zemalja u Zaljevu.
Postoje i drugi znakovi budućeg sukoba. SAD se usprotivio nadolazećem iranskom lansiranju dva svemirska satelita, rekavši da ono izgleda poput testova raketa dizajniranih za isporuku nuklearnih bojevih glava. A opet, Iran nije nikad proizveo uranij i plutonij potreban za oružje i nikada nije testirao interkontinentalne balističke projektile (ICBM).
Pompeo je također pozvao na privatnu sjednicu u Poljskoj koja bi se trebala održati u veljači, koja bi okupila anti-iransku alijansu te razgovarala o tome što treba učiniti s onim što naziva “našim zajedničkim neprijateljem”.
Tijekom vikenda, premijer Bibi Netanyahu pohvalio se najnovijim izraelskim zračnim napadom na Siriju: “Samo u posljednjih 36 sati, zračne snage napale su iranska skladišta s iranskim oružjem u međunarodnoj zračnoj luci u Damasku. Akumulacija nedavnih napada dokazuje da smo odlučniji nego ikad poduzeti mjere protiv Irana u Siriji, baš kao što smo to i obećali.”
Izrael se hvali da je posljednjih godina pogodio 200 ciljeva unutar Sirije. To hvalisanje moglo bi biti vezano s Bibijevom željom da ojača svoje vjerodajnice sigurnosnog sokola za predstojeće izraelske izbore. No, to je također provociranje iranske i sirijske odmazde, koja bi mogla izazvati sveobuhvatniji rat između izraelskih te sirijskih i iranskih snaga.
Što SAD misle o izraelskim napadima? Kaže Pompeo: “Mi čvrsto podržavamo izraelske napore sprječavanja Irana da Siriju pretvori u sljedeći Libanon.”
Ukratko, snage u ovoj zemlji i u Izraelu kreću se prema dovođenju SAD-a u sukob s Iranom — prije nego naše trupe napuste Siriju.
No, ovdje se prava pitanja ne odnose na Boltona ili Pompea.
Ona se odnose na Trumpa. Je li bio svjestan Boltonovog zahtjeva za meni ciljeva u Iranu u svrhu potencijalnih američkih napada? Je li on to odobrio? Je li ovlastio svog nacionalnog savjetnika za sigurnost i državnog tajnika da se uključe u te neprijateljske akcije i ratobornu retoriku usmjerenu prema Iranu. I ako je to tako, zašto?
Dok je Trump pozivao na povlačenje SAD-a iz tih bliskoistočnih ratova, Pompeo ga je ispravio: “Kad se Amerika povuče, često uslijedi kaos.”
Je li Trump u potrazi za obračunom s Iranom, koji bi mogao rezultirati ratom i zacementirati njegov rejting odobravanja, ali također uzrokovati katastrofu Bliskom istoku i svjetskoj ekonomiji te mu donijeti ono što je operacija Iračka sloboda donijela Georgeu W. Bushu?
Jedino što sa sigurnošću možemo reći o retorici i postupcima Boltona i Pompea: To nije ono što je iznjedrilo nove populiste koji su učinili Trumpa predsjednikom, ljude koji još uvijek dijele njegovu želju da “zaustavi beskrajne ratove”.
