(Kliknite CC za prijevod)
Promotori politike identiteta — ideje da smo prvenstveno definirani našom rasom i spolom — preuzeli su kontrolu nad humanističkim i društvenim znanostima.
To je loše.
Ali nije loše poput ovoga: Oni se prebacuju na “STEM” — znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku (Science, Technology, Engineering, Math).
“Diljem zemlje”, izvješćuje znanstvenik iz UCLA-a, “veliko pitanje je: kako možemo promicati više žena i manjina ‘mijenjajući’ (tj. snižavajući) prethodno postavljene zahtjeve za studiranje na razini diplomskog studija??”
Nacionalna zaklada za znanost (NSF), savezna agencija koja financira sveučilišna istraživanja, primjer je ovakvog pristupa. Napredak u znanost, tvrdi NSF, zahtijeva “raznoliku STEM radnu snagu”. Zašto je to slučaj, oni ne žele reći. Na neki način, znanstvenici potpomognuti NSF-om uspjeli su prikupiti 200 Nobelovih nagrada prije nego što je agencija shvatila da znanstveni napredak ovisi o “raznolikosti”.
Bez obzira na to: u srpnju 2017., dodijelila je milijun dolara Sveučilištu u New Hampshireu i drugim dvjema institucijama kako bi razvile “alat za intervenciju svijesti o pristranosti”. Još dva milijuna dolara otišlo je Odjelu za zrakoplovno inženjerstvo sveučilišta Texas A&M za “sanaciju mikroagresija i implicitnih predrasuda”.
Šarada o raznolikosti u znanosti, kao što raspravljam u svojoj knjizi “Zabluda raznolikosti” (Diversity Delusion), rasipa nevjerojatne količine vremena i novca koji bi se mogli utrošiti u temeljna istraživanja i njihovu primjenu u stvarnom svijetu. Da je to jedina njezina posljedica, trošak bi već bio dovoljno visok. No, politika identiteta mijenja standarde znanstvene kompetencije i način na koji se obučavaju budući znanstvenici.
“Raznolikost” je sad izričita kvalifikacija u STEM poljima.
Odjel za fiziku na Sveučilištu San Diego objavio je oglas za mjesto docenta s “posebnim naglaskom na doprinos raznolikosti”, poput kandidatove “svijesti o nejednakostima s kojima se suočavaju nedovoljno zastupljene skupine”. Rješavanje misterija tamne energije je očito zauzelo stražnje sjedište iza socijalne pravde. Možda je to bila slučajnost, ali svih pet kandidata u koji su se našli u užem izboru Sveučilišta San Diego bile su žene.
Ako tradicionalni standardi drže žene i manjine izvan STEM polja, razumno je da mijenjanje standarda mora biti način kako to promijeniti. Ili su možda ti standardi samo još jedan način izražavanja bijelog patrijarhata i stoga nisu više relevantni.
Uvodni tečaj kemije na Sveučilištu Berkeley odražava novu “kulturološki osjetljivu pedagogiju”. Primarni cilj, prema njegovim predavačima, je ometanje “rasnog i rodnog konstrukta znanstvene brilijantnosti”, koji definira “dobru znanost” kao dobivanje svih ispravnih odgovora.
Ta ista opsesija raznolikošću proteže se i na medicinske škole — što nije sretna pomisao kad vas voze u operacijsku salu na hitnu operaciju.
Promotori politike identiteta doslovno se igraju našim životima. Povjerenstvima za upise na medicinske fakultete sada je rečeno da previde niske rezultate crnih i hispanskih kandidata na testovima u korist više “holističkog” pristupa. Pd 2013. do 2016. godine, medicinske škole primile su 57 posto crnih aplikanata s niskom ocjenom na prijemnom ispitu od 24 do 26, ali samo 8 posto bijelaca i 6 posto Azijata s istim niskim rezultatima, prema Claremont McKenna profesoru Fredericku Lynchu.
Rasne sklonosti u programima medicinskih fakulteta ponekad se opravdavaju na temelju izjava da manjine žele doktore koji “izgledaju poput njih”. Stvarno? Čini se mnogo vjerojatnijim da manjinski pacijenti s ozbiljnim bolestima žele istu stvar kao i svi mi: dobro uvježbane, vješte doktore.
Očajnički pokušaju da se žene uvedu u STEM polja također se temelje na ideji da bi, bez diskriminacije, žene i muškarci bili jednako zastupljeni u znanosti.
Međutim, to je malo vjerojatno. Razlike u matematičkim vještinama između dječaka i djevojčica vidljive su već od vrtićke dobi. U najviših 0.01 posto matematičkih sposobnosti, gdje nalazimo znanstvene genije, u SAD-u dolazi 2,5 muškaraca na jednu ženu, prema nedavnom izvješću časopisa Intelligence.
To može objasniti zašto žene čine 14 posto inženjerskih radnika i 25 posto radnika na računalima. Prihvaćanje te činjenice nekada je bio zdravi razum; danas vam to može donijeti otkaz. Pitajte Jamesa Damorea, inženjera u Googleu koji je propitkivao sklonosti tvrtke u zapošljavanju žena.
Nacionalni odbor za radne odnose podržao je Googleovo otpuštanje Damorea na temelju da su njegove izjave o “navodnim biološkim razlikama između muškaraca i žena” bile “diskriminatorne i predstavljaju seksualno uznemiravanje”. Ova odluka znači da je svaki evolucionarni biolog, neurolog ili ekonomist koji priznaje razlike između muškaraca i žena izložen riziku na svom radnom mjestu.
Jedinstvena dostignuća Zapadne znanosti bila su postignuta bez obzira na spol ili boju kože njezinih stvaralaca. Sada, međutim, financijeri, vođe industrije i akademski administratori žele da vjerujemo da je “raznolikost” ključ budućnosti.
No, istina je upravo suprotna: mi želimo da naši najbolji znanstveni umovi budu slobodni da rade najbolje što mogu. U našem konkurentnom svijetu, politika identiteta je povlađivanje koje si ne možemo priuštiti.
Ja sam Heather Mac Donald, suradnica na Manhattan Institutu, za Prager University.
