Ovaj tjedan, demokratska kandidatkinja za predsjednicu Kamala Harris teško je naštetila svojoj kampanji rekavši Jakeu Tapperu na CNN-u da bi željela ukinuti privatno zdravstveno osiguranje i prijeći na Medicare-za-sve sustav, napomenuvši da ljudi ne bi mogli zadržati svoja trenutačna zdravstvena osiguranja čak i ako bi to htjeli. To je izazvalo žestoke reakcije od strane osiguravajućih društava, kao i od privatnih građana, zbog čega je brže-bolje povukla svoju izjavu i rekla da je mislila kako je to samo jedna od opcija.
Nije potrebno biti genijalac kako bi se razumjele zamke sustava kojim upravlja vlada. Previše ih je na popisu, ali jedna od njih je ta što ne postoji konkurencija, stoga nema poticaja da se brine o kvaliteti ili dostupnosti. Također, pa defaultu, korisnik gubi svoju slobodu biranja vrste osiguranja koju želi ili koja mu je potrebna.
Ostaje nam da vidimo koliko si je Harris naštetila svojim predsjedničkim izgledima prijedlogom rušenja cjelokupnog američkog zdravstvenog sustava, ali ta će je neprisiljena pogreška definitivno koštati.
No, koliko god Medicare-za-sve radikalna ideja bila, ona zasigurno nije nova. Nju pokušavaju progurati i ostali krajnje lijevi političari u SAD, poput Bernieja Sandersa. Državni zdravstveni sustavi uobičajeni su u drugim dijelovima svijeta i to već neko vrijeme. Dakle, teško je okriviti Harris što ga je promicala dok se ulagivala svojoj krajnje-lijevoj bazi koja nadmoćno preferira socijalizam.
Socijalizam je, po definiciji, kad vlada preuzme kontrolu nad sredstvima proizvodnje. To zahtijeva odricanje od slobode u bilo kojoj oblasti u kojoj je vlada preuzela kontrolu.
Dakle, kako bismo ispitali što bi se dogodilo u slučaju Harris i zašto ideje poput ove izazivaju pažnju, trebali bismo ispitati trend s kojim se toliko Amerikanaca miri, a to je mijenjanje slobode za sigurnost.
To se ne odnosi samo na zdravstvenu skrb. Postoje bezbrojni primjeri, no onaj koji se ističe jest Patriotski zakon, koji je usvojen 2001. godine kao odgovor na terorističke napade 9/11. On je dozvolio vladinim snagama reda pretraživanje doma ili tvrtke bez pristanka ili znanja vlasnika i proširio područja uporabe Dopisa o nacionalnoj sigurnosti (National Security Letters), omogućivši FBI-u presretanje telefonskih razgovora i e-pošte bez naloga. Namjera zakona bila je potraga za potencijalnim teroristima, međutim, kritičari tvrde da on krši prava Četvrtog amandmana.
Unatoč jasnim zabrinutostima zbog Patriotskog zakona i njegovog utjecaja na zaštitu privatnosti, ideja o njezinoj zamjeni za dodatnu sigurnost bila je iznimno popularna. Gallupova anketa koju je 2002. godine proveo Odjel ta psihijatriju Sveučilišta u Oklahomi, putem donacije Nacionalnog memorijalnog instituta za sprječavanje terorizma (MIPT) Oklahoma Cityja, pokazala je da je 78% Amerikanaca na nacionalnoj razini bilo spremno odreći se određenih sloboda kako bi se stekla sigurnost.
Prema zamjeniku ravnatelja MIPT-a, Donalda R. Hamiltona:
“Želja za jačanjem vlade u doba opasnosti već dugo je prisutna. Američki narod je, uz važne povijesne iznimke, obavio dobar posao usklađivanja individualnih sloboda s potrebom za zaštitu društva. Neka ograničenja pojedinaca bila su privremene mjere, a neka su trajne. Dobar osjećaj američkog naroda o tome kako uravnotežiti slobodu i sigurnost dokazao se dugoročno izdržljivim.
Dakle, vratimo se našem starom pitanju:
Zašto je toliko Amerikanaca spremno predati svoja prava i slobodu?
Ljudi, po prirodi, žele biti zbrinuti. Mi mrzimo nepredvidljivost, a imati opipljivog vladara koji će riješiti sve naše probleme je privlačna ideja. Kao djeca, za takve stvari oslanjamo se na naše roditelje, dok se kao odrasle osobe, mnogi od nas oslanjaju na vladu.
Povijest nam je također pokazala stvarnost tog fenomena. U Bibliji, kad je Mojsije otišao na planinu Sinaj, Izraelci su nakon nekog vremena postali nervozni pomišljajući da je Mojsije umro te su ubrzo potom stvorili Zlatno tele kako bi imali novog vođu. Kasnije, tijekom 40-godišnjeg putovanja kroz pustinju, opetovano su se žalili da bi radije ostali robovi u Egiptu, gdje su se za njih pripremali obroci. Većina svjetskih civilizacija, od početka vremena, imala je cara ili kralja koji ih je štitio i brinuo se za njih. Međutim, to je samo po sebi ograničavajuće, jer te civilizacije nisu imale previše osobnih sloboda, ako ih je uopće bilo.
No, Amerika je bila prva koja je pokušala nešto suprotno, biti slobodan kao pojedinac. Naša Deklaracija o neovisnosti navodi kako imamo pravo na “život, slobodu i potragu za srećom”. Sva ta tri prava su povezana. Živjeti život punim plućima, sa slobodom da budeš sve što možeš biti, ultimativna je potraga za srećom.
Uistinu je tužno što mnogi od nas ne shvaćaju da mijenjajući naše slobode za obećanja da ćemo biti zbrinuti, gubimo svoju individualnost po defaultu. Moramo se uvijek sjetiti da bismo trebali ići protiv svojih priroda i osvojiti ih kako bi nam pomogle da postignemo slobodu i sreću za koju je Amerika bila osmišljena da promiče i štiti.
