Dok liberali nastoje preoblikovati masivne američke transportne, energetske i poljoprivredne sektore s opterećujućim, drakonskim i naočigled presmiješnim vladinim konfiskacijskim programom koji se reklamira kao “zelena” verzija Rooseveltovog “New Deala”, sjetite se da liberale zapravo nije briga za okoliš.
Da ih je doista briga, oni bi predlagali politike koje bi zapravo koristile okolišu do kojeg im je navodno toliko stalo. Umjesto toga, oni koriste činjenicu da većina ljudi BRINE o okolišu, kako bi ih obmanuli da im daju više moći. Jer to je zapravo poanta ove igre za liberale — moć — i nemojte pogriješiti, njihova žudnja za sve većim komadima vlasti doslovno motivira sve što rade i stoji iza svake politike za koju kažu da podupiru.
Naravno, svi možda znamo da je to istina, ali kako možemo to dokazati? Kako možemo izvući mračne namjere skrivene duboko unutar onoga što se ovih dana smatra liberalnim srcem i izložiti ga svjetlu kritika? Možemo li pročitati njihove misli i, još bolje, izložiti ih svijetu kao stanovnike pakla koji rigaju vatru kakvi doista i jesu? Dobro mjesto za početak moglo bi biti analiziranje dvaju najvećih pitanja do kojih im je stalo, način na koji se ta pitanja uklapaju zajedno i kako bi se oba pitanja mogla ublažiti ako je liberalima doista važno postići nekakav napredak prema rješavanju tih pitanja ili samo poziraju u svrhu zadobivanja veće moći.
Prvo, nije tajna da liberali vole imigraciju iz Trećeg svijeta. Što više to bolje, vele oni. Otvorite naše granice svakome tko želi “disati slobodno” ili ima namjeru udahnuti neke besplatne stvari i svi naši rasni grijehovi iz prošlosti mogu biti iskupljeni ili tako nešto.
Pravi razlog je, naravno, taj što liberali žele više moći, a neograničena imigracija iz Trećeg svijeta im to osigurava. Predsjednica Republikanskog nacionalnog odbora Ronna McDaniel objasnila je toliko tijekom gostovanja u subotu navečer u programu Jeanine Pirro na Fox News.
“Oni žele porozne granice”, rekla je McDaniel, odgovarajući na pitanje Pirro o tome zašto demokrate nije briga za sigurnost granica. “Mislim da žele porozne granice kako bi dobili glasače. Mislim da osjećaju kako im porozne granice omogućavaju dovođenje svih tih ljudi u ovu zemlju i pokazuju da će im dopustiti ulazak kako bi u budućnosti glasali za njih.”
Objašnjavajući da takva politika doslovno mijenja izbornu mapu, McDaniel je primijetila da država Kalifornija “sad uračunava i ilegalne stanovnike u svom cenzusu” što “povećava njihovu zastupljenost u Kongresu”.
“To je borba s igračem više koju su demokrati ostvarili”, rekla je. “Tu se sigurno ne radi o radnim muškarcima i ženama u ovoj zemlji.”
Procjena McDaniel je nešto što su konzervativci cijelo vrijeme sumnjali, iako nisu imali hrabrosti to izreći na glas. Problem je, naravno, što liberali to jednostavno mogu poreći.
U redu. Neka to poreknu. Potom ih upitajte ovo: ako liberali toliko brinu o okolišu, zašto ga žele povrijediti masovnim dovođenjem Trećeg svijeta u “Prvi svijet”?
Sad, nisam stručnjak za takozvanu znanost o klimi, daleko od toga. Mislim da se zemlja vjerojatno zagrijava, ali opet isto tako mislim da ne postoje nekakve značajne stvari koje bi ljudi mogli napraviti i da su vladini napori zaustavljanja onoga što se događa, koji koče ekonomsku slobodu i smanjuju ljudsku udobnost, jednostavno grabež za moći, ništa više.
Ali liberali kažu da im je stalo i da im je jako stalo. Pošto to neprestano ističu, upotrijebimo neke od njihovih vlastitih terminologija protiv njih. Oni koji prate znanost čini se da su zabrinuti nečim što se zove emisija ugljika, a ključni sastojak u ovoj jednadžbi je “emisija ugljika po glavi stanovnika”, brojka koja je obično veća u zemljama prvog svijeta, a niža u ostalima. U Sjedinjenim Državama ta brojka je iznosila 16,5 2014. godine, što je smanjenje od 20,8 koliko je iznosila 1980. Meksičke emisije ugljika po glavi stanovnika, za usporedbu, iznose 3,9 u 1980. i 2014. te se kreću oko tog broja već više od tri desetljeća. A to je zapravo visoki broj u usporedbi s ostalim zemljama čije populacije vole migrirati u Sjedinjene Države. Na primjer, “emisija ugljika po glavi stanovnika” u Hondurasu iznosi sitnih 1,3, a u Gvatemali je ona još niža, 1,0.
U čemu je poanta? Pa, ako je rast stanovništva problem koji pridonosi klimatskim promjenama, kako će dovraga sve veće premještanje svjetske populacija iz nerazvijenih u razvijene zemlje pomoći u sprječavanju klimatskih promjena?
“Nema sumnje da je porast ljudske populacije glavni čimbenik globalnog zatopljenja, s obzirom na to da ljudi koriste fosilna goriva za pogon njihovog sve više mehaniziranog načina življenja”, piše Scientific American. “Više ljudi znači veća potražnja za naftom, plinom, ugljenom i ostalom gorivima koja se iskopavaju ili buše ispod Zemljine površine koja, kada se spaljuju, izbacuju dovoljno ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferu da zarobe topli zrak kao u stakleniku.”
Dakle, ti milijuni migranata koje liberali toliko očajnički žele dovesti u zemlju, od kojih su svi odjednom “blagoslovljeni” mogućnošću konzumiranja i rasipanja, većom stopom nego što su ikada prije mogli sanjati sjedeći u paklu Trećeg svijeta odakle su došli, zapravo će još više doprinijeti povećanju zemljine temperature nego da su ostali kod kuće. Oh, ironije!
Klimatske promjene. To je pitanje do kojeg je liberalima navodno stalo, ali je li im je dovoljno stalo da se suprotstave masivnom rastu stanovništva koje se očekuje u Sjedinjenim Državama u Europi nadolazećih desetljeća zahvaljujući neprekidnom protoku imigranata iz siromašnih — a opet s niskim emisijama ugljika — zemalja Trećeg svijeta?
Naravno da ne! To bi značilo manje demokratskih glasača, a to si ne smijemo dopustiti, zar ne?
Scott Morefield je direktor marketinga i freelance novinar Daily Callera.
