U svom Govoru o stanju nacije, predsjednik Trump je objavio: “Svi Amerikanci mogu biti ponosni što imamo više žena u radnoj snazi nego ikad prije.” Bio je to jedan od rijetkih slučajeva kad je zaradio ovacije i od demokrata i od republikanaca.
Ja ne bih stajao i pljeskao.
Ili je predsjednik ili bilo tko drugi, koji je napisao tu liniju, mislio da je to nešto vrijedno slavljenja ili je predsjednik jednostavno htio reći nešto što bi zvučalo divno i demokratima i republikancima, kao i Amerikancima koji ga inače ne podržavaju.
Koji god razlog bio, činjenica da postoji više žena u radnoj snazi nego ikada prije i činjenica da je Trump pomislio da će time pripisati zasluge svojoj administraciji, predstavlja pobjedu feminističke ljevice. Natjerati žene da napuste svoje domove u korist radnog mjesta bio je jedan od središnjih ciljeva modernog feminizma.
Feministice to poriču, tvrdnjom da ne preferiraju rad žena izvan kuće; one samo žele da žene imaju taj izbor. No, ako je to istina, zašto su kongresne demokratkinje — žene u bijelom, feministice sve od reda — skočile na noge i klicale od radosti?
Odgovor je očigledan: feministice smatraju žene koje izbjegavaju karijeru kako bi se brinule o svom domu, svojoj djeci i svojim supruzima manjima od žena koje stavljaju svoju karijeru na prvo mjesto.
Ali čak i ako netko preferira da žene rade izvan kuće, “Svi Amerikanci mogu biti ponosni što imamo više žena u radnoj snazi nego ikad prije”, jednostavno nije istina. Kao što feministice često primjećuju, mnoge žene rade izvan kuće ne zato što žele, već zato što nemaju izbora; one moraju podržati sebe, svoje domaćinstvo i/ili svoju djecu.
Zašto bismo trebali biti ponosni na to?
Što ako bi svaka žena u Americi bila dio radne snage? Bismo li bili ponosni time? Po logici “više žena nego ikada”, trebali bismo biti.
S druge strane, da je predsjednik rekao: “Svi Amerikanci mogu biti ponosni na činjenicu da žene sad, više nego ikad, imaju izbor raditi unutar ili izvan svojih domova”, to bi bila istina. To bi bilo nešto čemu bi i ja pljeskao.
Ali članice Kongresa nisu ustale i klicale iz razloga što više žena ima izbor raditi izvan svojih domova. One su klicale jer više žena nego ikad radi izvan svojih domova.
Prema Zavodu za statistiku rada, u 2017. godini gotovo 75 milijuna žena bilo je u američkoj civilnoj radnoj snazi. No, nezamislivo je da 75 milijuna žena želi biti u radnoj snazi. Dakle, opet, čemu sve to klicanje?
Znamo zašto su to učinili demokrati: Oni žele da žene izbjegavaju domaćinstvo i vrijeme s djecom u korist rada izvan svojih domova.
Ali zašto su republikanci ustali i pljeskali?
Jedan od razloga svjedoči o tezi nedavne kolumne koju sam napisao: Najveći strah u Americi je onaj od ljevice. Posljednje što su republikanski članovi Kongresa htjeli bilo je da ih fotografiraju kako sjede na rukama nakon što je predsjednik Sjedinjenih Država objavio: “Svi Amerikanci mogu biti ponosni što imamo više žena u radnoj snazi nego ikad prije” — osobito kad su svi demokrati stajali i pljeskali. Ljevičarski mediji, što znači gotovo svi mainstream mediji, oslikali bi svakog takvog republikanca kao “seksista” i “mizoginista”.
Drugi razlog svjedoči još jednoj činjenici suvremenog života: Republikanci su bili daleko više pod utjecajem ljevičarstva nego demokrati pod utjecajem konzervatizma. Iako su mnogi od republikanaca koji su pljeskali to činili zbog straha od ljevice i/ili kako bi podržali sa svih strana napadanog predsjednika svoje stranke, mnogi iskreno vjeruju da je rekordan broj žena na radnom mjestu nešto vrijedno slavlja.
No, vjerovali ili ne, još uvijek ima mnogo žena i muškaraca koji se ne slažu. Svi smo svjesni da s dovoljno novca i/ili obiteljske podrške, žena može odgojiti pristojnu djecu i održavati sretan dom i brak pun ljubavi. Usprkos tome, također znamo da je sve to prilično teško kada žena posveti puno radno vrijeme tim trima ciljevima. Ali kad žena radi izvan kuće, nemoguće je posvetiti puno vrijeme kući i obitelji.
Dakle, da, više žena nego ikad je u radnoj snazi. Ali prije nego ustanemo i zaplješćemo, vrijedno je pitati:
Jesu li žene sretnije danas?
Jesu li obitelji bolje danas?
Jesu li brakovi sretniji sa ženama kod kuće ili na radnom mjestu?
Da li mladi ljudi odrastaju sretniji i bolje prilagođeni s majkama kod kuće ili s majkama na radnom mjestu?
Je li naglasak društva na rad i karijeru spriječio više mladih žena od udaje i imanja djece?
Je li društvo bolje ili gore kad rekordan broj žena napušta svoje domove kako bi se priključile radnoj snazi?
Samo kad dobijemo odgovore na ta pitanja, doznat ćemo vrijedi li zapljeskati.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
