Pošto privilegija povjerljivosti odvjetnika i klijenta očigledno više ne postoji, Michael Cohen, bivši odvjetnik predsjednika Trumpa, ovog tjedna se nalazi na Capitol Hillu kako bi svjedočio protiv svog nekadašnjeg poslodavca. Mediji nam govore da je njegovo svjedočenje poput tepih-bombardiranja Trumpove administracije, puno eksplozivnih i osuđujućih otkrića koja će zasigurno predsjednika osuditi na propast. Mislim da je bliže nešto upravo suprotno.
U Cohenovim pripremljenim primjedbama, on iznosi niz navoda koje nemaju nikakve veze s kriminalnim ponašanjem. Na primjer, on naziva Trumpa rasistom i optužuje ga da naziva crne ljude “glupima”. On također oslikava Trumpa kao manipulativnog i umišljenog, tvrdeći da je Trump jednom organizirao kupnju vlastitog portreta kako bi ga učinio najskupljim predmetom na dražbi. Ta osobna anegdota mi se čini posve uvjerljivom, ali ona nema veze s bilo čime i nije joj mjesto na kongresnom saslušanju.
Cohen pokušava učiniti predsjednika blesavim, samodopadnim, neiskrenim i možda moralno odvratnim, ali čak i ako je sve to istina, to ga ne čini kriminalcem. Osim toga, Cohen je otvoreni i priznati lažov koji odlazi u zatvor zbog svojih obmana. On je jasno spreman izmisliti ili dotjerati priče ako misli da će imati koristi od tih trikova. Nema šanse da bilo koja trezvena osoba uzme njegovu riječ kao evanđelje.
Kako bismo bili pošteni prema demokratskom operativcu koji je napisao Cohenovu izjavu, ona je uključivala nekoliko ozbiljnijih optužbi. Ali čak i ti komadići teško ostavljaju značajan učinak pri pažljivijem pregledu. U jednoj od svojih glavnih tvrdnji, Cohen kaže da je Trump unaprijed znao o WikiLeaksovoj objavi DNC e-mailova:
U srpnju 2016., nekoliko dana prije Demokratske konvencije, bio sam u uredu gospodina Trumpa, kad ga je njegova tajnica obavijestila da je Roger Stone na telefonu.
Gosp. Trump je stavio gosp. Stonea na zvučnik. Gosp. Stone je rekao gosp. Trumpu da je upravo razgovarao s Julianom Assangeom i da je gosp. Assange rekao gosp. Stoneu da će, unutar nekoliko dana, doći do masovnog objavljivanja e-mailova koji će naštetiti kampanji Hillary Clinton.
Gosp. Trump je odgovorio nešto u stilu “ne bi li to bilo sjajno”.
Cohen ne tvrdi da je Trump orkestrirao hakiranje DNC-a. On ne navodi da je Trump imao bilo kakve veze u stjecanju ili objavljivanju materijala. On samo kaže da je Trump čuo glasine o tome nekoliko dana prije. Trebali bismo biti moralno šokirani što je Trump, veliki negativac, bio zadovoljan tim vijestima.
Ali zašto ne bi bio zadovoljan? Nije li bilo koji političar zadovoljan saznanjem da će njegov protivnik biti javno osramoćen? Je li Trump trebao telefonom nazvati Clintonov kamp i pomoći im razraditi strategiju za suočavanje s PR krizom? Pretpostavljam da bi to bilo sportski, ali sportaši ne osvajaju urede na izborima u modernoj Americi.
Ako to otkriće neće naštetiti Trumpu, Cohen baca još jedno na zid:
Kao što pokazuje dokazni predmet broj 5 mog svjedočenja, dostavljam primjerak čeka na 35.000 dolara s osobnog bankovnog računa, koji je predsjednik Trump osobno potpisao 1. kolovoza 2017. — kad je bio predsjednik Sjedinjenih Država — u svrhu prikrivanja, koje je bilo osnova mog priznanja krivnje, kako bi mi nadoknadio — riječ koju je koristio TV odvjetnik gosp. Trumpa — ilegalni novac za šutnju koji sam platio u njegovo ime. Ovaj ček na 35.000 dolara bio je jedan od 11 čekova koji su plaćeni tijekom godine — dok je bio predsjednik.
Predsjednik Sjedinjenih Država je tako napisao osobni ček za plaćanje novčanih sredstava za šutnju kao dio kriminalne sheme za kršenje zakone o financiranju kampanje. Pojedinosti o toj shemi, po nalogu gosp. Trumpa, možete naći u podnescima američkom Okružnom sudu za južni okrug New Yorka.
Dakle, zamislite ovu scenu — u veljači 2017., jedan mjesec nakon što je postao predsjednik, prvi put sam posjetio predsjednika Trumpa u Ovalnom uredu. Bilo je impresivno, vodio me uokolo i pokazivao različite slike, govoreći nešto u stilu … Ne brini Michael, tvoji čekovi za siječanj i veljaču dolaze. Oni su poslani FedExom iz New Yorka i treba malo vremena da prođu sustav Bijele kuće. Kao što je obećao, primio sam prvi ček za naknadu od 70.000 dolara nedugo nakon toga.
Dakle, imamo ček od Trumpa Cohenu u iznosu od 35.000 dolara. Ovo, naravno, ne dokazuje namjenu tog čeka. Nije iznenađujuće otkriti da bogataš daje svom odvjetniku mnogo novca. To je ono što bogataši rade. Ovaj “dokaz” je dokaz da je Trump platio svog odvjetnika za… nešto.
Konačno, Cohen se pokušava pozabaviti i Rusijom:
Da budemo jasni: gosp. Trump je znao i vodio pregovore o Trump Moskvi tijekom svoje kampanje i lagao o tome. On je lagao o tome jer nije očekivao da će pobijediti na izborima. On je također lagao o tome jer je trebao zaraditi stotine milijuna dolara na projektu nekretnina u Moskvi.
I tako sam i ja lagao o tome — jer mi je gosp. Trump jasno dao do znanja, kroz svoje osobne izjave meni za koje smo obojica znali da su lažne i kroz njegove laži zemlji, da je htio da lažem. I jasno mi je to dao do znanja jer su njegovi osobni odvjetnici pregledali moju izjavu prije nego što sam je predao Kongresu.
Ova priča namijenjena je impliciranju Trumpa, ali je zapravo prva od tri slučaja kad Cohen slučajno pruža oslobađajuće informacije. Cohen priznaje da Trump “nikada nije očekivao pobjedu na izborima”. On ponavlja tu tvrdnju u više navrata tijekom svog uvodnog svjedočenja. Ovo je iznimno važan detalj i on ide u korist predsjednika.
Ako Trump nije očekivao pobjedu i nije planirao pobijediti, onda ga se ne može optužiti da pokušava koristiti predsjedništvo u svrhu financijske dobiti. Hillary Clinton koristila je ured državnog tajnika kako bi se obogatila kroz Zakladu Clinton. Trump nije mogao imati sličan plan ako nije uopće planirao postati predsjednik. Važno je da Trumpov nedostatak namjere osvajanja izbora također može ublažiti njegovu odgovornost prema zakonima o financiranju kampanje. Ako se njegova isplata novca za šutnju Daniels dogodila, bilo bi teško utvrditi da to predstavlja kršenje zakona o financiranju kampanje ako, prema Cohenu,. Trump uopće nije pokušavao pobijediti na izborima.
Sad, ako se Trump kandidirao za predsjednika kako bi pojačao svoj profil u javnosti, to bi ga zasigurno učinilo samo-promotorom i vjerojatno ideološkim prevarantom, ali ga to izolira od daleko ozbiljnijih optužbi. I, trebamo napomenuti, također ga stavlja u istu klasu s većinom ostalih koji su se kandidirali za ured u posljednjih najmanje 50 godina.
Inače, Cohen je oslobodio Trumpa od optužbi za opstrukciju i krivokletstvo:
Gosp. Trump mi nije izravno rekao da lažem Kongresu. To nije način na koji on radi.
On tvrdi da je Trump koristio govor tijela i druge naznake kako bi implicirao da bi ovaj trebao lagati Kongresu. Ali nitko nikada nije spomenuo opstrukciju izrazima lica.
Naposljetku, u onome što je trebao biti naslov cijelog saslušanja, Cohen obara priču o dosluhu:
Postavljena su pitanja o tome znam li za nekakav izravni dokaz da su gosp. Trump ili njegova kampanja bili u dosluhu s Rusijom. Ne. Želim biti jasan.
On ima svojih “sumnji”, kaže, ali nema nikakvih saznanja ili dokaza da je Trump bio u dosluhu s Rusima. Ako se tako nešto dogodilo, čini se da bi Cohen sigurno znao o tome. Njegov nedostatak izravnog znanja je snažan dokaz u Trumpovu korist. U ovom slučaju, odsutnost dokaza je uistinu dokaz odsutnosti.
Razmislite o ovome za trenutak: demokrati imaju odvjetnika svog najgoreg neprijatelja u svom džepu, lika koji je proveo desetljeće gaseći požare za Trumpa, lik koji zna gdje su pokopana tijela. Kakva god prljavština može postojati, kakvi god kosturi leže skriveni u ormaru, ovo je čovjek koji bi trebao znati o tome. A ovo saslušanje — koje oslobađa Trumpa više nego ga implicira — je nabolje što mogu učiniti s tim tajnim oružjem. To je prilično nevjerojatno, kad razmislite o tome. To jest, nevjerojatno u korist Trumpa.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
